TUDjMANOVO POTICANJE PODJELA VODI U GRADjANSKI RAT
AIM, ZAGREB, 1.7.1997. U Hrvatskoj se vodi pravi gradjanski rat, dosad, doduse, verbalni, ali pokusaj atentata na oporbenjaka Vladu Gotovca pokazuje da ni oruzje nije daleko. Sazeto, to je ocjena mnogih nezavisnih izvora. Politicka podjela na pristalice vlasti i one druge dovela je do dubokog nepovjerenja i nesnosljivosti te dvije Hrvatske. Urednik "Tjednika" Krsto Cviic pise ovih dana da u svojoj novijoj povijesti Hrvati vjerojatno nikada nisu bili toliko podijeljeni i medjusobno posvadjani kao sto su to danas pod vlascu HDZ-a.
Za otvaranje unutarhrvatske fronte najodgovorniji je svakako sef drzave. On svuda oko sebe vidi neprijatelje. Ironicno je da je Franjo Tudjman upravo pomirenje medju Hrvatima proglasio jednim od svojih glavnih ciljeva. Ne samo da nije pomirio mrtve, nego je temeljito zavadio i zive. Obnovio je sukobe iz proslosti, najvise tragicnu hrvatsku podjelu iz Drugog svjetskog rata, ali stvorio je i nove jazovke. Sve koji mu ne pljescu on uporno proglasava subverzivnim elementima, protivnicima Hrvatske. Naziva ih smusenjacima i bezglavnicima, tvrdi da su sluzincad inozemnih interesa. Sam je sebe u tome nadmasio ispisujuci prije nekoliko dana otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ivanu Supeku, i dovodeci ga u vezu s, navodnim, planovima o atentatu na njega kao sefa drzave. Tudjman poziva Supeka da se, prvo, javno ocituje zasto dopusta da ga koriste, kako on kaze, opskurne tiskovine koje prizivaju pucanje u predsjednika Hrvatske. Drugo, njegove ocjene o bogacenju nove elite, ukljucujuci i prvu obitelj, Tudjman takodjer interpretira kao poziv na atentat.
Dosad se moglo vjerovati da je kontinuirano dizanje panike kako su sav svijet i dobar dio Hrvatske spleteni u uroti protiv hrvatskog predsjednika - stvar psihologije. Nakon pisma Supeku ocito je rijec o psihijatriji. Rijecki "Novi list" konstatira da stalna opsjednutost - sada vec i atentatorskim - zavjerama nekakvih domacih i inozemnih centara, sve vise postaje medicinskom, a sve manje politickom cinjenicom. Jer, svoje zakljucke u spremanju atentata Tudjman izvlaci iz cinjenice da je Supekova ocjena o gramzivoj hrvatskoj vlasti u jednom tjedniku objavljena uz tekst koji je predsjednik Hrvatske razumio kao, kako on kaze, otvoreni poziv na njegovo ubojstvo. Sporni tekst zapravo je govorio o napadu na Gotovca, o cemu se, usput receno, Tudjman uopce nije oglasio. U jednom drugom tjedniku Supekov je intervju objavljen pod naslovom "Moramo srusiti ovaj sistem", sto Tudjman povezuje sa, kako kaze, znakovitom fotomontazom, objavljenom nekoliko brojeva kasnije, koju je on, takodjer pogresno, razumio kao poziv na njegovo upucavanje. Pobijajuci ocjene o svom bogacenju, hrvatski predsjednik kaze da od imovine ima samo obiteljsku kucu te da je hrvatska vlast privatizaciju provela na nacin koji je koristan za milijune hrvatskih gradjana. "Drugacije ocjene tih dosega hrvatske politike ili su u sluzbi osobne promocije ili destabilizicaje Hrvatske, pa i poticanje atentata", tvrdo zakljucuje Tudjman.
Odgovarajuci na javnu optuznicu, Supek je podsjetio da vec vise od pola stoljeca zastupa mirotvorstvo i humanizam, sto, kaze, iskljucuje svako nasilje, pogotovo smrtnu kaznu i atentate. Insinuacije o toboznjoj upletenosti u strasnu zavjeru imaju, kaze predsjednik HAZU, "prozirnu svrhu da mene i druge kriticare vlasti diskvalificiraju za razgovor o bitnim problemima". Supek ipak ne odustaje. Podsjeca da su o bogacenju prve obitelji pisali mnogi listovi, i to nije demantirano. Trazi objasnjenje o inozemnim racunima na koje su stizali novci dijaspore. Prema svjedocenju Tudjmanovih svojedobnih intimusa koji su ga kasnije napustili, pravo su potpisa na tom kontu, uz sefa drzave, imali ministar Susak i sef Predsjednickog ureda Sarinic. Na koncu zakljucuje kako bi bilo uputno da Tudjman "iz Titova zamka preseli na Markov trg i vlada dalje skromno, kao sto prilici predsjedniku jedne ratom opustosene i siromasne zemlje".
U svom javnom odgovoru Supek navodi i to da su mu odmah nakon Tudjmanova otvorenog pisma zaredale telefonske i pismene prijetnje. Napadaju ga da je izdajnik, boljsevik i srpski kum, groze se ubojstvom. Kazu: ubit ce ga prije nego on potegne na predsjednika. Faksimile nekih od tih psovackih i histeriziranih poruka objavile su jedne ovdasnje nezavisne novine. Iz njih je jasno da Tudjmanove optuzbe nisu bez odjeka. Napad na Gotovca vec je pokazao da su vrhovnicki pretorijanci spremni nasrnuti na one koje dozivljavaju kao Tudjmanove protivnike.
Svoju paranoju hrvatski predsjednik sada pokusava masovno klonirati. Njegov strah od atentata signalizira da je on, mozda, svjestan kako njegova vlast, dramaticno cijepajuci Hrvatsku na one koji sve imaju i one koji nista nemaju, proizvodi opasan konflikt. Ali pismo Supeku takodjer signalizira da se dosadasnja politika - programirano bogacenje dvjestotinjak obitelji i pauperiazcija svih ostalih - nece mijenjati. Iz Predsjednickih je dvora vise puta dosad najavljen obracun s lopovima, ali dalje od najava - nije se stiglo. Napad na Supeka sada najavljuje da je taktika promijenjena - zestok obracun slijedi s onima koji na socijalnu rascijepljenost Hrvatske i korumpiranost vlasti ukazuju. Aktualna vlast bez neprijatelja ne zna funkcionirati. Za sve nerijesene probleme - netko mora biti kriv. Prije su to bili Srbi, sada je medjunarodna zavjera s domacom petom kolonom i jatacima.
Strahujuci od onoga u sto Hrvatska srlja, Cviic predlaze smirivanje duhova, izlazak iz puskarnica, sporazum o obustavi vatre, potom postepenu, kako kaze, ideolosku i politicku demobiliziaciju da bi se otvorio put prema normalnom civilnom drustvu u kome bi pravo na razliku bilo samorazumljivo. Problem je u tome sto se Tudjman, sve i da hoce, ne moze promijeniti. Jos je veci problem u tome sto gradjanski rat, sto ga je zapodjenuo, samo on moze zadrzati na verbalnoj razini.
JELENA LOVRIC