OKRSAJ NA VELIKOM VIJECU HSLS-A

AIM, ZAGREB, 29.6.1997. Nakon vise mjeseci ostrih svadja i podjela, zbog kojih su iz izbora u izbore padali sve nize i priblizili se rubu raspada, hrvatski liberali vise nemaju kamo. Moraju nekako pokusati rijesiti tu nesnosnu situaciju, ili staviti kljuc u bravu i otici u neke druge stranke, odnosno posvjetiti se novim zanimanjima.

Do tog raskrsca doslo se odmah poslije predsjednickih izbora, na kojima je liberale vise od svega zanimalo - cak vise i od toga tko ce pobijediti - kako ce proci celni covjek njihovog HSLS-a Vlado Gotovac, koji se kandidirao s potporom jos osam opozicijskih stranaka. Premda se njegov najsnazniji unutarstranacki oponent, Drazen Budisa, nije uoci izbora stanovito vrijeme oglasavao u javnosti, nije bila nikakva tajna da on Gotovca vreba sa slijedecom racunicom. Ako na izborima ovaj dobije manje nego sto je Budisa dobio na izborima 1992. (21,9 posto), te ako ne zauzme poziciju odmah iza izbornog pobjednika, on ce to proglasiti velikim neuspjehom i zapoceti kampanju za njegovo smjenjivanje.

I doista, Gotovac nije uspio ni prvo (osvojio je 18 posto glasova), ni drugo (bio je treci, iza Tomca), a Budisa je u seriji intervjua odmah istakao slijedece zahtjeve: od Gotovca trazi da "polozi racune" za izborni neuspjeh te za katastrofalno stanje u stranci, a on sam ponovno najavljuje svoju kandidaturu za celno mjesto u HSLS-u te kandidaturu na slijedecim predsjednickim izborima (2002. godine). Gotovac je na ovo uzvratio da mu ne pada na pamet poloziti racune Budisi, naprotiv on trazi da se utvrdi odgovornost za stetne koalicije lokalnih organizacija HSLS-a s HDZ-om. Za to se optuzuje "Budisine ljude", sto je najvecim dijelom tocno, mada u rasulu do kojeg je doslo neki lokalni duznosnici stranke ocito zure i da pod kisobranom svadje u vrhu, na svoju ruku uhljebe ono malo politickog utjecaja koji im je ostao. U svakom slucaju, Gotovac je proteklih tjedana izrekao veci broj suspenzija, a zaprijetio je i iskljucenjima iz stranke, zasad samo na lokalnoj razini. No posljednja njegova izjava da u "HSLS-u nema mjesta i za mene i za Budisu" ne isljucuje ni spektakularno provjetravanje u samome vrhu stranke.

Na ovaj nacin dvije strane prvi put su se sucelile jedna drugoj potpuno otvorenih karata, i bilo je ocito da se jos jedino ceka prilika da se suparnicima zada sto razorniji udarac. Ta prilika ukazala se na subotnjoj sjednici Velikog vijeca, kojem je na celu Budisa, i premda u nadleznosti ovog tijela nisu personalne promjene u vrhu stranke, bilo je jasno da samo to okupira, svaku iz svojih pobuda, obje frakcije u stranci. Suprotno ocekivanjima da ce odlagati sazivanje stranackog Sabora koji mu jedini moze izglasati nepovjerenje, sam je Gotovac predlozio odrzavanje, koncem listopada ili pocetkom studenog. To je vjerojatno zamisljeno kao takticko sedativiziranje suparnicke strane i trazenje predaha do jeseni.

Do tada bi Gotovac najvjerojatnije pokusao ucvrstiti pozicije medju clanstvom stranke - gdje, izgleda, bolje stoji nego u vrhu, pa zato trazi da se i "unutarstranackim referendumom" odluci o buducoj politici liberala - i zatim na Saboru skrenuti cudljive stranacke vjetrove u svoja jedra. No suparnicka strana, koja je navodno bezuspjesno pokusala iznuditi izvanredni Sabor skupljanjem potpisa medju clanovima HSLS-a, ocito je shvatila da ne smije prepustiti inicijativu i pasivno cekati Sabor, kojem cak ni termin odrzavanja nije utvrdjen na njen prijedlog nego na prijedlog druge frakcije. Zato je mimo najava u dnevni red Velikog vijeca uvrstena tocka koaliranje s HDZ-om, sto je zapravo i glavna kost razdora u stranci, cime se ocito htjelo podici tenziju i navuci Gotovca u otvoren sukob.

Ocajno usporenih refleksa, sto se pokazalo i u vise navrata ranije, Gotovac je pustio da se o ovome raspravlja i glasa, i tek kada je bilo jasno da ce njegova frakcija biti nadglasana, on i njegovi istomisljenici demonstrativno su napustili sjednicu. Na hodniku Gotovac je potreseno izjavio novinarima da je ovakav ishod glasanja "kapitulacija pred grupom ljudi za koje ne znam sto zele, ni za koga to zele uciniti". Potpredsjednik stranke, Zlatko Kramaric, nije imao tih dilema nego je izravno optuzio Budisu da je izvrsio "unutarstranacki udar" okruzivsi se ljudima koji podupiru suradnju s HDZ-om iz jednostavnog razloga sto "sustavno gube na izborima" (novinari, kojima nije bilo dopusteno da prate sjednicu, mogli su prethodno i kroz zatvorena vrata cuti Kramarica kako vice na neistomisljenike: "Kako vas nije stid? Izadjite na izbore i dokazite koliko vrijedite!").

Gotovcev poraz u izravnom duelu sa Budisom i njegovim pristasama podvlaci i cinjenica da nije prihvacen njegov izvjestaj o radu stranke u protekla tri mjeseca. Medju promatracima je primjeceno da je to prvi put da predsjedniku jedne hrvatske stranke bude odbijen izvjestaj o radu. No, u ovom slucaju rijec je o izvjestaju koji obuhvaca lokalne i predsjednicke izbore, a bas izborna strategija bila je ono oko cega su se prvi put pocela ozbiljno lomiti koplja, da bi zatim pitanje suradnje s HDZ-om zaostrilo sukob do krajnjih konzekvenci. Budisa je prve ostre primjedbe uputio Gotovcu nakon sto je ovaj uoci lokalnih izbora sklopio separatnu koaliciju sa Seljackom strankom.

Tvrdio je da je Gotovac to ucinio iskljucivo zato da od seljaka dobije podrsku za predsjednicku kandidaturu - sto se nece dogoditi jer ce ga oni prevarati - te da je zbog toga potpuno neopravdano zapostavio suradnju s drugim strankama, ponajprije SDP-om. Prva primjedba zacijelo stoji jer Gotovac doista od seljaka nije dobio nikakvu izbornu podrsku, a separatnom koalicijom pridonio je razbijanju sire opozicijske koalicije, te proigrao svaku mogucnost da bude zajednicki predsjednicki kandidat cijele opozicije. No, druga Budisina primjedba, iako formalno takodjer tocna, sasvim je deplasirana. Otpocetka je, naime, bilo jasno da on sasvim mijenja strategiju medjustranacke suradnje, i da ga vise ne zanima suradnja ni sa SDP-om ni s ijednom drugom oporbenom strankom.

On sam opisuje tu novu strategiju tako da bi se liberali ubuduce morali potruditi oduzeti dio birackog tijela HDZ-u. To su po njemu najvredniji glasovi jer je biraca vladajuce stranke postojano izmedju 40 i 50 posto, a njihova motivacija za izbore nikada nije u pitanju. Premda ne iskljucuje da se HSLS mora potruditi i oko apstinenata, kojih je na predsjednickim izborima bilo gotovo isto toliko, ocito je da se oni prepustaju "pravoj" opoziciji, u koju Budisa sebe izgleda vise i ne racuna. Nema, naime, objasnjenja zasto bi okretanje biracima HDZ-a, sve kada bi i bilo politicki oportuno, moralo znaciti i okretanje samom HDZ-u, a pogotovo znaciti brisanje niza koalicijskih aranzmana s opozicijskim strankama (medju ostalim i sa SDP-om, zbog kojeg se toboze Budisa zabrinuo).

Iako jos nije do kraja jasno da li raskol do kojeg je doslo na Velikom vijecu znaci da je vec doslo i do raskola u cijeloj stranci, jedva da se moze zamisliti drukciji ishod. Jedino zbog cega bi ona mozda jos mogla tavoriti neko vrijeme, je to sto nijedna frakcija sigurno nece htjeti istupiti iz stranke prije nego sto pokusa izgurati onu drugu. Tako bi onome tko ostane i dalje bilo na raspolaganju ime, stranacki aparat i politicki ugled liberala. On se sada cini jako skromnim, ali valja podsjetiti da je rijec o prvoj opozicijskoj stranci, i da je ona, posebno tada na pocetku, slovila kao alternativa HDZ-u u onom najvaznijem smislu, a to je u kom pravcu razvijati politicki pluralizam i parlamentarizam u Hrvatskoj. Tek osmotren s tih visina, vidi se koliko je sadasnji pad liberala velik, a posljedice nepopravljive.

MARINKO CULIC