KONTROLIRANI POVRATAK

AIM, ZAGREB, 27.6.1997. "To je bila politika. Pa bili su pozvani nakon Oluje da dolaze ovdje, da naseljavaju ovo podrucje. Dovodjenje prognanika iz Bosne je stvar politike. Dolazak Janjevaca je politika". Bio je kratak i nedvosmislen odgovor koji smo dobili od celnice ureda Hrvatskog Helsinskog Odbora (HHO) u Kninu Olge Simic, s kojom smo nedavno razgovarali o stanju u kninskom podrucju, posebice o problemima prognanika i izbjeglica - kako Hrvata pristiglih iz BiH i s Kosova (Janjevci), tako i rijetkim hrvatskim Srbima, koji se nakon gotovo dvije godine od Oluje zele vratiti u svoje, sada vec zaposjednute domove u tom podrucju. "Srbi koji se vracaju nemaju drugih vecih teskoca, osim onog najvaznijeg - vracanje u svoje kuce.", kaze Olga Simic, potvrdjujuci tako izvjesce kako je u bivsoj "Krajini" najveci problem - "nedostatak stambenog prostora". "Slucaj Janjevaca", koji su uz potporu hrvatske Vlade, naselili mjesto Kistanje, prije rata gotovo 100 posto naseljeno Srbima, vec je uzbrkao duhove i na domacoj i na medjunarodnoj sceni. Nedavni je iznenadni (nenajavljeni) posjet veleposlanika SAD u Hrvatskoj Kistanjama (za koje celnici Janjevaca najavljuju da bi se uskoro moglo zvati Janjevo) podigao je veliku prasinu, jer Peter Galbraight nije nimalo "diplomatski" komentirao pojave oduzimanja (premda privremeno) imovine Srba koji su otisli u SR Jugoslaviju ili hrvatsko Podunavlje. Slicno je stanje u Kninu, gdje su pristigli protjerani Hrvati iz Bosne i Hercegovine, prije svega iz Banja Luke, Kiseljaka, ojnice, Kreseva i Ilijasa, te su uz blagoslov dojucerasnjih povjerenika hrvatske Vlade usli u stanove i kuce u kojima su prije zivjeli izbjegli hrvatski Srbi. Na pitanje je li mozda rijec o "croatizaciji" ovog podrucja, djelatnica HHO-a kaze: "To je jasno. To je zelja od pocetka. Sve sto je ucinjeno do sada ide u tom smjeru. Ja sam dugo zivjela u Bosni, poznajem krajeve u Bosni iz kojih su ove izbjeglice doseljene ovdje. To su cisto hrvatski krajevi. Sada su oni u federaciji pripali muslimanskom dijelu, i ti ljudi koji dolaze jednostavno kazu 'mi vise necemo zivjeti sa Muslimanima'. Nekima su naravno kuce srusene, neke su srusili Srbi, neke Muslimani, ali vecina je ovdje ljudi kojima kuce nisu srusene". Kako smo mogli cuti od nasih sugovornika u Kninu i okolnim selima, novopridosli stanovnici ne znaju puno o tome kako obraditi skrtu bukovacku zemlju, te se vecina ipak okrenula trgovini, nekom zanatu ili jednostavno zive od humanitarne pomoci koje, kako su nam rekli, ne nedostaje. "Poseban su problem vinogradi. Bivsi vlasnici traze i mole da ih bar puste u vinograde, da ih porezu i obrade, jer ako se dvije godine ne reze, vinograd je propao. Pokusali smo razgovarati s jednim od 'novih vlasnika', da pusti covjeka samo u vinograd, pa neka on dalje koristi, samo da vinograd ne propadne, ali kad sam dosla na vrata, on je s prozora povikao 'Mars napolje, iz mog dvorista ili cu pucati'", govori nam Olga Simic. Prema rijecima nasih sugovornika, nastavljaju se i pljacke, koje su sada istina nesto rjedje, ali je tome temeljni razlog - sve sto je bilo vrijedno vec je odnijeto! Odnosi se, medjutim, i ono sto je ostalo. Culi smo za slucaj jedne starice koja je ostala sama u jednom obliznjem zaseoku, koja je uspjela sacuvati dvije ovce, pa je imala pet janjaca, ali su dosli "neki ljudi" nocu i odnijeli i tih pet janjaca. Ljudi koji su ostali, ili su se vratili u sela, za koja nisu bili "zainteresirani" novopridosli stanovnici Bukovice, nemaju cime obraditi zemlju, nemaju gnojiva, nemaju obicnih pila kako bi napilali drva, nemaju motika, a o traktorima mogu samo sanjati. O tom se nedavno razgovaralo na koordinacijskom sastanku svih humanitarnih i nevladinih organizacija koje djeluju na podrucju Knina, te je nakon toga UNHCR dao neka sredstva, a Dalmatinski odbor solidarnosti (DOS) poslao je svoje ljude na teren, gdje su pokosili travu ili okopali vinograd nemocnima i starima, ali sve je to malo za ovoliko podrucje. Ono sto, medjutim, najvise zapazate u razgovoru sa ljudima koji su se vratili ili su ostali nakon Oluje je - strah. Strah od neizvjesne buducnosti (ali i sadasnjosti), strah od novih susjeda s kojima bi trebali zivjeti, ali koji im ne daju da udju u svoje kuce, koje su dobili na "privremeno koristenje" od hrvatske Vlade. Poseban je problem, kako su nam rekli u Dalmatinskom odboru solidarnosti, duga procedura oko dobijanja dokumenata, posebno kada je rijec o imovinskim pitanjima - kuci, stanu, vinogradu, zemlji. "Ljudi se, nakon povratka, jednostavno umore od te procedure", kaze nam jedan od humanitarnih djelatnika DOS-a, koji Srbima-povratnicima pruza uglavnom pravne savjete, pomaze im u pisanju molbi i zalbi, zahtjeva za mirovinu ili socijalnu pomoc. "Drzava tom procedurom zeli stvoriti strah kod onih koji su se vratili, stvoriti dojam kako se ne trebaju vracati", culi smo od nasih sugovornika u Kninu. Vecina Srba, kazu nam povratnici, zeli se vratiti, ali ipak ostavljaju otvorenu mogucnost, posebice nakon svih smicalica koje ih ocekuju na putu povratka, mogucnost da ipak ostanu "tamo daleko" u novim domovima i krajevima, u istocnoj Slavoniji ili SR Jugoslaviji. Prije toga zeljeli bi ipak prodati nesto od imovine, ponijeti koju "marku", jer kako nam kazu, i tamo su "grdjani drugog reda", i tamo im ne cvjetaju ruze. Prema podacima koje smo dobili u kninskom uredu DOS-a, u posljednja dva do tri mjeseca vratilo se oko 2000 Srba. Dosli su osobno vidjeti sto je i kako je u Kninskoj krajini, ili su pak poslali nekog od rodjaka, da on izvidi stanje, da eventualno zastiti imovinu, ili ono sto je od nje ostalo. Do sada, kazu DOS-ovci, nitko od povratnika nije pomocu regularne procedure kod lokalnih vlasti uspio uci u svoj stan ili kucu. Nekoliko njih uslo je u svoje kuce tako sto su provalilii u njih, ali su oni ubrzo "zamoljeni" da ih napuste, sto su i ucinili. Posljednji slucaj dogodio se u zaseoku Perici kraj Kistanja, gdje su se tri srpske obitelji vratile i uselile u svoje kuce, u kojima nitko nije stanovao, ali su nakon "intervencije" novopridoslih Janjevaca morali napustiti svoje domove, te su se smjestili kod rodjaka i prijatelja. Kuce su im zapecacene, a na njih je uz broj, kojima su obiljezene sve kuce koje nisu srusene u Oluji, stavljen proglas sa slijedecim tekstom: "Ovom kucom raspolaze Komisija za privremeno preuzimanje i upravljanje odredjenom imovinom", a koji su izdale sluzbene vlasti Republike Hravtske, zupanija Zadarsko-kninska i Opcina Kistanje. "Problem (hrvatskih) vlasti je u tome sto bi 100 srpskih povratnika za sobom povuklo iducih 1000, a nakon toga iducih 1000... sto bi se pretvorilo u pravi 'stampedo'. Zato vlasti traze ograniceni povratak, koji mogu kontrolirati, jer na kraju ce ipak morati popustiti pod pritiscima i dopustiti povratak Srbima", kaze nam jedan od nasih kninskih sugovornika, koji kao i mnogi drugi zeli ostati anoniman, plaseci se za svoju osobnu sigurnost. U Kninskoj je krajini nedavno ponovo boravio i "traktorski ambasador" (kako ga zovu poneki u Hrvatskoj zbog njegove potpore izbjeglim Srbima) Peter Galbraight, koji je po tko zna koji put ponovio kako je povratak izbjeglica i prognanika "dvosmjerni proces". "Svi moraju imati pravo na povratak u svoje domove, sto je temeljni dio daytonskog i erdutskog sporazuma, koji je Hravtska potpisala", istaknuo je u razgovoru s nazocnim novinarima Galbraight. "Neki se mozda ne zele vratiti, ali moraju imati mogucnost i pravo da se vrate u svoje domove", naglasio je americki veleposlanik dodajuci kako je vazno da se "ista mogucnost i pravo pruza i hrvatskim Srbima koji se zele vratiti".

DARKO BARAC (AIM)