PROPAST HSLS-a

AIM, ZAGREB, 22.6.1997. Vise od milijun i 588 tisuca gradjana Hrvatske koji zive u Hrvatskoj, a to je potrebno naglasiti jer predsjednika Hrvatske bira i takozvana dijaspora u koju spadaju i Hrvati iz BiH, nije iskoristilo svoje biracko pravo. A to je cak 300 tisuca vise nego li je Tudjman dobio glasova na ovogodisnjim predsjednickim izborima. Iz ovog podatka mogao bi se izvuci zakljucak da su zapravo apstinenti odabrali Tudjmana, sto je tek donekle tocno jer zna se da je do sada u Hrvatskoj odaziv na izbore bio izmedju 75 i 80 posto, pa bi aktualni predsjednik vjerojatno i opet bio predsjednik, ali bi mozda morao u drugi krug, a onda sasvim sigurno apstinencija u dijaspori (377.705 upisanih biraca) ne bi bila oko 75 vec mozda svega desetak posto. Tko bi to, naime, i kako uopce mogao kontrolirati?

Zbog ovih brojki vrlo je klimava tvrdnja i Tudjmana, i njegova HDZ-a kako je pobjeda od cak 61,41 posto bila briljantna i da su protukandidati dr. Zdravko Tomac (21,3) i Vladimir Gotovac (17,56) potuceni do nogu. Potrebno je odgovoriti cijih je to zapravo preko milijun i pol biraca, koji nisu zeljeli svoj glas dati nikome i na taj nacin pomogli Tudjmanu? Ponajprije radi se o povecoj skupini od oko 800.000 kojih politika ne zanima i koji tradicionalno ne glasaju, potom je sasvim mali dio koji pripada ekstremnoj ljevici i desnici, kojima ni jedan od tri ponudjena kandidata nije dovoljno ni desno ni lijevo, i konacno najvecu grupu cine razocarani, najcesce pripadnici politickog centra ili lijevog centra, ciji je ne izlazak na biralista svojevrstan protest zbog stanja hrvatske demokracije i nemogucnosti da se i izborima nesto bitno promjeni. Naravno, i veliki dio ovih gradjana nije sklon ni jednom od predsjednickih kandidata, ali vise od toga ih smeta sto je u Hrvaskoj vec godinama praksa da izborni rezultati nisu vazni, vec na kraju uvijek bude kako to zeli nasilnicki HDZ.

Gotovac ce nakon izbora izjaviti kako postoji opasnost da se zbog sve veceg utjecaja Socijalno demokratske partije Hrvatske zemlja podijeli na dva bloka, ali u tome nije u pravu. Rijec je naprosto o tome da tu njegovu tezu ne potkrepljuju ni jedni dosadasnji izbori, osim mozda oni prvi 1990. godine, vec je problem u strankama koje se predstavljaju kao politicki centar, a to nisu jer ne znaju prepoznati i artikulirati politicko nezadovoljstvo kao sto to uspijesno cini Racanov SDP. Gotovca su na ovim izborima, osim njegove Hrvatske socijalno liberalne stranke, podrzali jos i HSS, HND, nekoliko regionalnih stranaka, ali i stranke krajnje lijevice kao sto su Akcija socijaldemokrata i Socijaldemokratska unija. Liberali kao da nisu nista naucili iz izbora 1990. kada se pored HDZ-a i SKH-SDP-a kao treca snaga pojavila Koalicija narodnog sporazuma u kojoj se nasao "misung" od ljevice do krajnje desnice, pa nije ni cudno sto su jedva usli u Sabor sa nekoliko zastupnika.

Sve analize sadasnjeg politickog trenutka Hrvatske i javnog mnijenja pokazuju da su Hrvati upravo skloni srednjoj opciji, ali da nazalost kada god se za nju opredjele dobiju HDZ jer upravo su liberali i seljaci poznati po tome da ih se nakon izbora lako kupi. To, s jedne strane govori o klimi u zemlji uopce, gdje ponajprije nista nije moguce uciniti ako nisu u vladajucoj Partiji, ali i o moralu i politickim opredjeljenima ljudi koji se prikazuju kao toboznja opozicija sve dok im se ponudi nesto bolje. Gotovac je, dakle, u pravu samo ako misli na politicke stranke i njihovu strukturu, ali nikako na ukupno biracko tijelo, ili na narod. Najbolji primjer za ovu tezu je Zagreb, gdje je

1. godine HDZ osvojio svega 17 od 50 mjesta u Gradskoj skupstini, ali Tudjman nije htio, bez obzira sto se to kosilo sa Ustavom i zakonom, dopustiti "oporbenu situaciju", sto je trajalo preko godinu i pol dana.

Na ponovljenim izborima, nakon sto je ucinjeno niz gresaka u koracima, a Hrvatska seljacka stranka zapravo izravno stala na Tudjmanovu stranu, odnos snaga je bio 24 HDZ - 26 takozvana opozicija. No, vec prva sjednica Gradske skupstine pokazala je da su dva HSS-ovca, od kojih je jedan odmah izabran i za potpredsjednika skupstine, a drugi za dogradonacelnika, odlucili da krizu prekinu i predju u HDZ. HSS se time jos vise kompromitirao kao stranka, a nista manje ni izjavama njenog najpopularnijeg vodje Josipa Pankretica da je protiv potpore Gotovcu. A i HSLS je gubio povjerenje jer su neki njegovi vijecnici u rijeckoj zupaniji, gdje je HDZ-u nedostajalo cak sest glasova, pomogli da pobijedi iako su izborni rezultati bili sasma drugaciji.

Taj citav niz prelazaka i izdaja, okrunjen je ovih dana kada je predsjednica zagrebacke organizacije liberala Dorica Nikolic bez dopustenja vodstva stranke pristala da bude izabrana za dogradonacelnicu, a njena kolegica Darinka Orel jedna od gradskih ministarki. Ovaj potez Dorice Nikolic ciji je predizborni slogan bio "Oni koji glasaju za Tudjmana dobit ce Canjugu, a oni koji glasuju za Doricu Nikolic dobit ce Doricu Nikolic", aludirajuci na cinjenicu da je predsjednik drzave nosilac svih lista u drzavi, najvise je razljutio SDP-ovce. Saborska zastupnica i vijecnica SDP-a u Gradskoj skupstini Zeljka Antunovic porucila je svojoj kolegici da su sada dobili Doricu Nikolic, ali Doricu Nikolic koja je bliska sa Canjugom. Ovaj je potez Dorice Nikolic nazvala izdajom biraca i nemoralnim potezom u kojem je prevladao osobni interes.

No, nista blazi nisu bili vodeci ljudi iz HSLS-a, pa je Vlado Gotovac odlucio suspendirati cijelo gradsko rukovodstvo liberala kao sto je vec ucinio i u slucaju Sibenika. Izjavio je da ce godspodja Nikolic i njeno gradsko rukovodstvo biti iskljuceni iz stranke, ako ne daju ostavke. No, Dorica se ne da i porucuje Gotovcu: ako netko treba dati ostavku onda ste to vi. I tako su ovi predsjednicki izbori zapravo definitivno unistili jos jednu politicku stranku, svojedobno najjacu opozicionu snagu u Hrvatskoj. Plan HDZ-a da malo po malo unistava stranke i tako sebi rasciscava prostor se ostvaruje. Prvo se to dogodilo sa Dalmatinskom akcijom, potom HND-om, pa Istarskim demokratskim saborom, zatim Hrvatskom seljackom strankom i sada i sa liberalima.

Nakon duze sutnje oglasio se i bivsi predsjednik HSLS-a Drazen Budisa, koji inace nikada nije javno podrzao Gotovcevu kandidaturu, pravdajuci se nezadovoljstvom podrskom onih stranaka koje on uz liberale ne bi htio vidjeti. U intervjuu "Vjesniku" najavljuje svoj konacni obracun sa Gotovcem i ponovno kandidiranje za predsjednika stranke i drzave na izborima 2002., ili tko zna, mozda i prije. Postalo je sasvim razvidno da liberali kao politicka stranka vise ne funkcioniraju i da jedan njen dio nikada nije ni bio nekakva ozbiljna opozicija, te da je jedno manje krilo po svojoj vokaciji blize SDP-u nego li necem mutnom sto se zove socijalni liberalizam.

Na sve to u HDZ-u zadovoljno trljaju ruke, jer osim sto beru plodove svog dugogodisnjeg krticarenja neki im darovi sami padaju s neba. No, ako se u ovom trenutku i moze govoriti da su sve stranke centra u krizi identiteta, te da je nakon Zlatka Tomcica, vodje HSS-a, sada politicki mrtav i Gotovac, tesko je ocekivati da ce Budisa koji je zapravo po politickom uvjerenju umjereni HDZ-ovac, uspjeti vratiti svoju popularnost. Do sada na ovim prostorima nikada nije zabiljezen politicki come back, pa zasto to pravilo ne bi vrijedili i za Budisu, koji je dozivljen kao covjek koji je cekao iz busije, bez obzira da li u sukobu sa Gotovcem bio u pravu ili ne? Uostalom zar primjeri jednog karizmaticnog Mike Tripala ili Stipe Mesica nisu najbolja pouka.

Bitka za onih milijun i pol biraca, a mozda i vise jer za ocekivati je da sto rat bude vise odmicao da ce HDZ manje biti potreban, tek prestoji. Cini se da HDZ prerano trlja ruke jer poznato je da je njihov glavni cement upravo dr. Tudjman, a ni on nije vjecan. Izvjesno je da ce ljevica i dalje rasti, jer malo tko vise vjeruje u floskule o crvenoj opasnosti i restauraciji komunizma. Ali bez obzira sto HDZ izbornim inzenjeringom zeli dvostranacje, koje bi u biti bilo jednostranacje, buducnost Hrvatske bit ce ipak u stvarnom visestranacje i koalicijama.

HSLS je od nekad mocne stranke ostao tek sjena, ali to ne znaci da ce na racun njega ojacati HDZ. Podatak o ogromnoj apstinenciji, a zna se da su HDZ-ovi biraci najdisciplinarniji, samo govori da se nesto ozbiljno kuha, da se cekaju neki novi Gotovci, Budise, Mesici koji ce znati artikulirati nagomilano nezadovoljstvo, ali da pri tom ne zaziru od saveza sa ljevicom. Uostalom koliko jos u Evropi ima zemalja gdje na vlasti nisu socijalisti ili socijaldemokrati, a Hrvati valjda ne misle da ce oni u Velikoj Britaniji ili Engleskoj prodati nacionalne interese?

GOJKO MARINKOVIC