Nezgodni svjedoci zlocina

*v CRNA GORA I SARADNJA SA TRIBUNALOM U HAGU

Nakon puta u Holandiju, drzavnog tuzioca Crne Gore Vladimira Susovica, podgoricki su se zvanicnici prosto poceli utrkivati u pohvalama Tribunala u Hagu. Susovic je prilicno iznenada posjetio Sud i cak najavio mogucnost izrucenja optuzenih za ratne zlocine. Sudije iz Haga sada su zainteresovane samo za jednog potencijalnog ratnog zlocinca iz Crne Gore - u bjelopoljskom sudu lezi u pritvoru Nebojsa Ranisavljevic za koga se sumnja da je ucestvovao u otmici putnika iz voza u Strpcima. Nakon drzavnog tuzioca i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Blagota Mitric naglo se zainteresovao za ovu temu i upustio u polemiku sa mladim srbijanskim socijalistom Ivicom Dacicem. Mitric, u stvari, polemise sa glavnim adutom Slobodana Milosevica - da Ustav SRJ zabranjuje izrucenja nasih gradjana stranim sudovima. Zabrana se, po Mitricu, ne moze odnositi na Tribunal posto je to ad hoc organ, osnovan od strane Ujedinjenih nacija.

Cinici, naravno, nijesu zaboravili da podsjete crnogorske predstavnike u drzavnim organima da su samo do prije koji mjesec u Podgorici osnivanje Tribunala tumacili kao jos jedan dokaz zavjere slobodnog svijeta protiv Srbije i Crne Gore, a zagovaranje saradnje sa Hagom od strane opozicije nazivano je veleizdajom. Crnogorci su toj "zavjeri" prkosili. Do potpisivanja Dejtonskog sporazuma ovdje su cesto na najvisem nivou primali optuzene za ratne zlocine. Dok je palio Sarajevo Karadzic se od "zanosnih slika rata" znao ponekad odmarati u Crnoj Gori, gdje mu je ovdasnji politicko-kulturni ratni lobi organizovao prijeme i poetske veceri. Karadzic je uzvracao svojim Crnogorcima - za podrsku predsjednik Momir Bulatovic dobio je od prvog ratnika bosanskih Srba orden Nemanjica, koje je ovaj davao samo najodanijim cuvarima srpstva. Nema sumnje da je Momir Bulatovic to dugo bio.

Stoga su mozda crnogorski drzavni organi potrosili prilicno energije da javnosti dokazu da Sud u Hagu nema ni legitimitet ni legalitet. Sta se to, u medjuvremenu, desilo da crnogorski drzavni organi naprave radikalan zaokret u politici prema Tribunalu? Odgovori se krecu od fantasticnih spekulacija (da je tamo Milo prijavio Moma) do hladnih pojasnjenja da se nista spektakularno i nije desilo i da je drzavni tuzilac bio u rutinskoj posjeti Holandiji. I pored smirujece price gospodina Susovica da se posjeta ne bi smjela politizovati, da nije inicirana iz Podgorice nego iz Haga, te da se ne moze dovoditi u vezu sa aktuelnim sukobom Djukanovic - -Bulatovic, o rutinskom putu ne ipak moze biti rijeci. Najprije stoga sto je povod poziva iz Holandije veliki zlocin rata kome su Crnogorci dali prilican doprinos. Susovic tamo nije odgovarao na prijatna pitanja. Na dnevnom su redu bili Dubrovnik, Strpci, Bukovica - sve teme koje bi Podgorica najradje da zaboravi. Na nase pitanje da li je bilo govora i o odgovornosti crnogorskih drzavnih organa Susovic kaze: "Da ali samo u slucaju ratista oko Dubrovnika. Pokusao sam da objasnim gospodi u Hagu da nije bilo nikakvog opredjeljenja crnogorskih drzavnih organa za ukljucivanje u te ratne aktivnosti. Radilo se o obavezi, po tada vazecim zakonima javljanja vojnih obveznika , po pozivima vojnih organa. Predocio sam tadasnje zalaganje crnogorskog drzavnog vrha da se dodje do sporazuma sa vec formiranom drzavom Hrvatskom, kako bi se zaustavio rat. Medjutim, nijesam siguran da su ta moja pojasnjenja u Hagu prihvatili kao valjana i razlozna. Jer, oni kazu, da imaju neka druga dokumenta i spise..."

Ova izjava dovoljan je povod za zabrinutost, prije svega crnogorskog predsjednika Momira Bulatovica, koji je rukovodio Teritorijalnom odbranom Crne Gore u vrijeme pohoda na Dubrovnik, gdje su crnogoski "teritorijalci" pomagali "dobrovoljcima" u paljenju kuca, ubijanju i pljacki. Bulatovic ima jos razloga za nocne more. Od donosenja Ustava krnje Jugoslavije, 27. aprila 1992. godine, on je uz Slobodana Milopsevica stalni clan Vojnog savjeta odbrane. Savjet je neka vrsta kolektivnog vrhovnog komandanta. Ako u Hagu pronadju vezu izmedju Vojnog savjeta odbrane SRJ i operativnih akcija ratnih snaga na podrucju izvan Sarajeva, koje su za cilj imale etnicko ciscenje i koje su vrsile ratne zlocine, clanovi Vrhovnog savjeta odbrane mogli bi biti pozvani u Holandiju, ali ne na obican informativni razgovor. Strah crnogorskog Predsjednika, za koji upuceni kazu da ga vec dugo prati, vjevoravtno povecavaju i brojni nagovjestaji da je optuznica Slobodanu Milosevicu vec ispisana, te da se ceka samo zgodan momenat da se ona i podigne. Ako je dosije sacinjen, u sta i pored brojnih kritika na racun Suda zbog dosadasnjeg amnestiranja "balkanskog kasapina" gotovo ne treba sumnjati, onda bi u njemu moglo biti i poglavlje posveceno Milosevicevim "nevoljnim" saucesnicima. Uostalom, drzavni tuzilac nije krio od crnogorske javnosti da se sada u Hagu, nakon sudjenja izvrsiocima zlocina, priprema druga faza ispunjenja Dejtonskog sporazuma - pokretanje postupka protiv lica koja su u bivsoj Jugoslaviji i kasnije u novostvorenim drzavama imali naredbodavnu funkciju.

Stoga mozda i nijesu daleko od istine oni koji tvrde da se upravo u ratnom savezu krije neraskidiva veza izmedju Predsjednika Crne Gore i Predsjednika Srbije, koji sve i da hoce tesko mogu raskinuti u ratu ucvrscenu koaliciju. Bulatovicev oponent u Crnoj Gori premijer Milo Djukanovic saradnjom sa Zapadom i cinjenicom da u ratu nije imao komandnu ulogu mozda moze sebe da amnestira od price o zlocinima. To ga, naravno, ne oslobadja moralne odgovornosti, ali mu u unutarpartijskom sukobu u crnogorskoj vladajucoj partiji daje znacajan poen prednosti. Djukanovic dobro zna sta se u ratu radilo i kakva je veza bila izmedju Vrhovnog savjeta odbrane u Beogradu i srpskih ratnika na hrvatskim i bosanskim ratistima. On je zbog toga nezgodan protivnik i Milosevicu i Bulatovicu. Upucujuci sebi lojalnog drzavnog tuzioca u holandsku prijestonicu crnogorski premijer mozda samo salje signale protivnickoj strani da on u rukama ima veliki adut.

Poznato je da Milosevic odbija da izruci Hagu sve one koji bi i njega mogli uvuci u pricu o velikom zlocinu rata. No, pored optuzenih ratnika po srpskog Predsjednika su opasni svi oni koji bi mogli da posvjedoce da je srpske snage u Bosni i Hrbatskoj naoruzavala vojska i policija iz Beograda, ili da su gradjani sa ove strane Drine organizovano upuceni na frontove preko Dunava i Drine. Crnogorski drzavni vrh, bolje od optuzenog pukovnika Sljivancanina, zna ko je rukovodio komandnim linijama i kako su poceli balkanski ratovi. Nezgodno bi bilo ako neko od njih i progovori.

                             Milka Tadic (AIM)