APSTINENTI IZABRALI TUDjMANA

AIM, ZAGREB, 16.6.1997. Dr. Franjo Tudjman dobio je u nedjelju pravo da jos pet godina vlada Hrvatskom, jer je vec u prvom krugu katastrofalno porazio protukandidate - socijaldemokratu dr. Zdravka Tomca i liberala Vladu Gotovca, koji je imao potporu jos osam stranaka i strancica. Tudjman je osvojio oko 62, Tomac 21, a Gotovac 17 posto glasova. Konacni rezultati znat ce se tek krajem tjedna, jer se na izborima za predsjednika Hrvatske prvi put glasalo na cijeloj zemaljskoj kugli, odnosno u cak 42 zemlje koje su odobrile da njihovi gradjani koji imaju hrvatsko drzavljanstvo, ali im stalno mjesto boravka nije u Hrvatskoj, glasaju na njihovom teritoriju. Takvih je prema sluzbenim podacima u popise biraca bilo upisano 377.705, ali je biracko pravo iskoristilo nesto manje od sto tisuca, od cega 48.000 u Bosni i Hercegovini, pa je jasno da "iseljena Hrvataska" nije odlucila o pobjedniku, vec je samo doprinijela da Tudjmanov trijumf bude tako uvjerljiv. Opozicija, dakle, nije uspjela u nakani da Tudjmana natjera u drugi izborni krug, a Tudjman je zabiljezio bolji rezultat nego prije pet godina kada je osvojio 56,73 posto glasova.

Ovoga puta Tudjmanu su najvise pomogli strah, korupcija i neimastina, letargija, apatija, slabosti opozicije i njezinih kandidata, te nevidjeni teror medija, gotovo potpuni izostanak predizborne kampanje, za sto se ponajprije pobrinula Hrvatska televizija, sto je rezultiralo ogromnom apstinencijom od preko 40 posto biraca. Tudjman je odmah nakon objave prvih rezultata uprilicio veliko slavlje uz dosad nevidjeni vatromet, raskosniji i od onoga za Dan drzavnosti, lakonski i slavodobitno izjavivsi da je sve u skladu sa ocekivanjima, ali da se nada da ce pobjeda biti i jos veca. I nije se prevario: kako su stizali novi rezultati, tako je rastao njegov, a opadao postotak njegovih konkurenata. Biracima, kao uostalom i u cijeloj kampanji, nije obecao nista, osim ako se pod obecanje moze svesti kontinuitet politike HDZ-a.

Kljucno je pitanje nakon ovih izbora - zasto se cak preko 40 posto potencijalnih glasaca odlucilo ostati kod kuce ili otici na izlet? Naime, kolikogod se sada duznosnici HDZ-a, pa i predsjednik Drzavnog izbornog povjerenstva Ivan Mrkonjic, trudili dokazati da je takvo sto uobicajeno u evropskim zemljama, ovakva apstinencija mnogo govori. Upozorenje je i samom Tudjmanu, koji ce u najboljem slucaju dobiti oko 1.350.000 glasova sto je za 170.000 manje nego 1992. godine. Tudjman je prije pet godina dobio podrsku 42,4 posto ukupnog birackog tijela, a sada tek 33,2 posto. Iskustvo govori da se Tudjman zbog toga nece uzbudjivati i ponovo ce govoriti o "velicajnoj pobjedi", jer uostalom i cijela se taktika HDZ-ovog izbornog stozera temeljila na tome da izbore ucine nevaznima, pukom formalnoscu, sa naglasenom porukom: biraci sve vam je i tako svejedno, jer se sve vec zna. I u tome je HDZ, uz pomoc medija, posebice televizije, u potpunosti uspio, znajuci jako dobro da uvijek moze racunati na svoje konstantno izborno jato, koje je, istina, ovoga puta bilo ipak znatno malobrojnije. Na ovim predsjednickim izborima HDZ je do sada osvojio najmanje glasova, ali se izborni rezultati gotovo u dlaku slazu sa onima koje je, na temelju istrazivanja javnog mnijenja narucenog od HDZ-a, predvidio Institut za primjenjena drustvena istrazivanja i koji su Hrvatima kao gotova cinjeca obznanjeni u petak, dva dana prije izbora.

No, HDZ nije sve ucinio sam, u mnogo cemu mu je pomogla i opozicija, jer dok je Tudjman nudio kontinuitet, Tomac se zalagao za redefiniranje drzave s jacim naglaskom na socijalnu politiku, a Gotovac je bio za najradikalniju varijantu promjena. Biraci su naprosto bili zbunjeni, jer se nije znalo tko je tu ljevica, tko desnica, tko centar, te je naglasena socijalna nesigurnost ucinila svoje. Tomac ce nakon objave rezultata biti zadovoljan svojim postotkom glasova, jer je to daleko najvise sto je SDP do sada dobio i pokazuje stalni rast reformiranih komunista (u odnosu na travanjske izbore cak za sest posto). Tomac je ovime ujedno dokazao da je SDP-ov Tudjman, odnosno da je popularniji od svoje stranke, sto ce sasvim sigurno utjecati i na odnose unutar SDP-a. Komentirajuci rezultate izbora Tomac je konstatirao da bi ljudi konacno morali shvatiti da se u demokraciji glasanjem rjesavaju problemi. Oni koji su nezadovoljni nece se vise smjeti zaliti jer su im i ovi izbori dali priliku da promjene stanje, a oni to nisu iskoristili. Vlado Gotovac, vidno razocaran, iznio je tezu kako su disciplinirani samo biraci HDZ-a i SDP-a, a da su ostali digli ruke od svega.

I dok se za Tomcevo vidjenje moze reci da je realisticno, osim sto je mozda prestrog kada kritizira one koji su ostali kod kuce, Gotovac naprosto zaboravlja kakvi su bili rezultati njegove stranke na nedavnim i ranijim izborima, i da liberali stalno gube birace. Zaboravlja da je upravo on, ulazeci u koaliciju sa Hrvatskom seljackom strankom, a odbijajuci Racanove socijaldemokrate, odgovoran za krah na izborima za Zupanijski dom. Zaboravlja da biraci vise ne zele dati glas ni njemu, ni Hrvatskoj seljackoj stranci, niti Hrvatskoj narodnoj stranci, jer se pokazalo da je to uzaludan posao: cim budu izabrani, zastupnici ili vijecnici ovih stranaka naprosto predju u HDZ. Najdrasticniji su primjeri Zagreba i rijecke zupanije, gdje je postizborna raspodjela funkcija obavljena drugacije nego li su to htjeli gradjani.

Realno govoreci, ni Tomac, ni Gotovac nisu ljudi koji su se mogli u ovom trenutku ozbiljno suprotstaviti Tudjmanu, ali nazalost cini se da na hrvatskoj politickoj sceni i nema politicara kojemu bi uspjelo ozbiljno ugroziti hrvatskog poglavara. Gotovac je u jednom ipak u pravu: ovi su izbori pokazali da u Hrvatskoj ne postoji politicki centar, da on jos nije formiran kao ozbiljna politicka snaga, te da se SDP definitivno namece kao jedina ozbiljna opozicijska stranka. Ovi su izbori pokazali i to da je najveca opozicija HDZ-u upravo sam narod, jer cinjenica da ih preko 40 posto nije zeljelo potrositi pet minuta vremena svojevrstan je protest protiv ovakve Hrvatske. Hrvati su tako na specifican nacin demonstrirali sto misle o aktualnoj vlasti, iako je pitanje da ce ovako ostra polarizacija na desnicu i ljevicu dovesti do vecih sukoba. Posebno je to pitanje znacajno kada se zna da je apstinencija bila najveca u gradovima i da je Tudjman zapravo predsjednik ruralne, neobrazovane, neinformirane, konzervativne i desne Hrvatske.

Tudjmana to ne smeta, jer mu je najvaznije da je dobio mandat da uvede Hrvatsku u Dvadeset prvo stoljece. Mnogi ce reci da to, zbog njegove bolesti, bas i nije tako, vec da mu je ova velika pobjeda poklonjena kao zadnje pomazanje. Jedno je sigurno: dok je ziv on svoju politiku mijenjati nece i ostat ce zapisan u povijesti kao najuspjesniji hrvatski politicar s prelaska iz 20 stojeca u srednji vijek, kamo tako uspjesno gura svoju zemlju. Zato komentar proteklih predsjednickih izbora i glasi: sve je bilo kako se ocekivalo i programiralo. Hrvatima ostaje da pricekaju neku drugu priliku, ako ne prije, onda 1999. godine kada ce se ponovo birati Zastupnici dom Sabora.

GOJKO MARINKOVIC (AIM)