MEDjUNACIONALNI ODNOSI U CRNOJ GORI PONOVO NA PROBI

Planirana gradnja rusi mir

podnaslov: Da li se planiranom izgradnjom dva naselja za radnike iz Podgorice u srcu Malesije, gdje - zive Albanci, krse prava ove etnicke grupe ili je u pitanju "elementarno pravo lokalne vlasti da raspolaze zemljistem koje joj je u posjedu"? Dok se politicari spore, zabrinuti starosjedioci komentarisu: "Evo ti svadje, ka ijedan put..."

TXT: Tradicionalno dobrim komsijskim odnosima, koje decenijama njeguju i unaprjedjuju Albanci i Crnogorci sa sireg podrucja Podgorice, prijeti - urbanizam. Rogamsko polje i Njive kod Rujele najlakse bi bilo opisati kao povece livade kraj puta koji od Podgorice vodi ka Tuzima, politickom i ekonomskom centru Albanaca iz ovog dijela Crne Gore. Ipak, ovi bi lokaliteti (prvi na sestom, a drugi na devetom kilometru od Podgorice, ili preciznije, na samoj periferiji varosice Tuzi) mogli iz svoje anonimnosti uskoro dospjeti u centar interesovanja ne samo ovdasnje javnosti.

Podgoricka podruznica Saveza samostalnih sindikata Crne Gore naumila je radnicima ovda{njih preduzeca sa nerijesenim stambenim pitanjem dodijeliti odredjen broj besplatnih placeva. Za realizaciju ove akcije gradske vlasti su, na sjednici Skupstine opstine Podgorice, sindikatu odredile lokacije, na par kilometara od grada, u srcu ravnicarskog dijela Malesije - teritorije naseljene albanskim stanovnistvom. Tako je, (ne)namjerno, otskrinuta Pandorina kutija medjunacionalnih sporenja.

Gradjani Malesije, predvodjeni Demokratskom unijom Albanaca (DUA) - strankom koja je na proslim izborima dobila najvise glasova u toj sredini, ne kriju svoje nezadovoljstvo ovakvim postupkom opstinskih i republickih vlasti. Razocarani su cinjenicom da drzava kojoj su mnogo puta do sada potvrdili svoju lojalnost mimo njihove saglasnosti donosi odluke koje duboko zadiru u njihove zivotne interese. "Kamo srece da se svim radnicima u Crnoj Gori besplatno ne samo podijele placevi, nego i grade kuce i stanovi. Ali katapultiranje placeva na desetak kilometara od glavnog grada, kada na svim njegovim rubovima postoje slobodne gradjevinske povrsine, govori o necem drugom" - kaze se u nedavnom saopstenju DUA.

U crnogorskom Samostalnom Sindikatu smatraju da su nastali problemi iskljucivo politicke prirode i da se zbog toga na njihovom rjesavanju moraju angazovati politicari. Prioritetan zadatak Sindikata je da sto brze i kvalitetnije privede kraju akciju koja ce dvije stotine porodica dovesti u priliku da konacno steknu krov nad glavom. Zbog, kazu, nijesu u mogucnosti da poklonu gledaju u zube. Napravljen je idejni projekat za dva naselja i trenutno se radi na pribavljanju gradjevinskih dozvola koje bi omogucile pocetak gradnje. U medjuvremenu je izvrsena podjela placeva radnim organizacijama koje ce ih po usvojenim kriterijumima dodijeliti svojim radnicima. Sindikalci isticu kako je i tom prilikom, izuzetnim interesovanjem, potvrdjena opravdanost ove akcije. Za ukupno 203 placa konkurisalo je pedesetak preduzeca sa vise od 11.000 radnika sa nerijesenim stambenim pitanjem.

U Sindikatu vjeruju da ce najveci dio besplatnih placeva pripasti radnicima sa podrucja Malesije, koji su prema njihovim saznanjima i pokazali najvise interesovanja za ovaj aranzman. O tome govori i podatak da su stanovnici ovog podrucja vec iskazali spremnost da nakon konacne podjele i kupe placeve od njihovih buducih vlasnika. U tu svrhu, govori se, spremni su izdvojiti od 5 do 15 hiljada maraka, zavisno od povrsine placa i velicine stambenog objekta koji je na njemu dozvoljeno graditi.

Ferhat Dinosa, jedan od prvaka Demokratske unije Albanaca sumnja u takva obecanja: "Moja saznanja govore da je takva pretpostavka neosnovana. Ako je ta pretpostavka tacna, cudi tolika briga drzave prema radnicima - Albancima u sadasnjim ekonomskim okolnostima. Posebno kada se zna da u Tuzima ne postoji ni jedna zgrada sa drustvenim stanovima koji su dodijeljeni ljudima iz ovog kraja. Sindikalci bi tu pretpostavku mogli uciniti javnom odlukom, pa bi se onda vidjele reakcije. Ni pripadnik drugog plemena iz Malesije ne bi bio mnogo dobrodosao na zemlju koje drugo pleme po obicajnom pravu drzi svojom" - nastavlja Dinosa, podsjecajuci na nepisano obicajno pravo i jos uvijek postojece plemenske podjele stanovnika Crne Gore. "Zamislite onda na kakvu bi dobrodoslicu naisao neko druge nacionalnosti, cije se nevolje mogu razrijesiti drugdje i drugacije?"

Govoreci u ime Sindikata predsjednik opstinske podruznice, Srdja Kekovic, ne iskljucuje mogucnost da se spor na relaciji vlast - gradjani Malesije rijesi izmjestanjem planiranih naselja na drugu lokaciju, i pored toga sto su pripremni radovi gotovo zavrseni. U tom slucaju sindikat ce insistirati na povecanom broju placeva i atraktivnijoj lokaciji, koja ce kompenzovati novac i vrijeme utroseno na operacionalizaciji projekta naselja Rogamsko polje i Njive kod Rujele.

Sa druge strane, ostanu li Sindikat i vlast pri svom naumu, DUA ce biti prinudjena da primjeni sve mehanizme demokratske borbe za odbranu interesa gra|ana koje predstavlja, nedvosmislen je Ferhat Dinosa. "Uslijedila bi protestna okupljanja, na licu mjesta i pred Skupstinom Crne Gore. Organizovali bi potpisivanje nove peticije. Ako bi vlast i dalje ostala gluva, mi bi se obratili medjunarodnim organizacijama i predstavnicima stranih drzava u Beogradu, oni ne bi ostali indiferentni prema ovom pitanju. Mi, ipak, izrazavamo nadu da ce drzava preinaciti ovu, dugorocno gledano stetnu odluku."

Zamoljen da pojasni motive odluke da se upravo ovi lokaliteti iskoriste za udomljavanje podgorickih radnika, Marko Radunovic, sekretar opstinskog Sekretarijata za urbanizam, je rekao da ta problematika nije u njihovoj nadleznosti. Takve odluke donosi Skupstina opstine, a sekretarijat ima obavezu da omoguci tehnicku realizaciju takvih projekata, u skladu sa propisima. U Skupstini opstini Podgorice jos nijesu spremni da razgovaraju na ovu temu, posto je to, kako kazu, odluka proslog skupstinskog saziva.

Zato o dimenzijama ovog probleme i njegovim mogucim a nezeljenim implikacijama bez ustezanja govore stanovnici Malesije. Zitelji sela Donji i Gornji Miljes su do pocetka sedamdesetih bili jedini i zakoniti vlasnici zemlje u Rogamskom polju. Tada se jedan dio njih, da bi ostvario pravo na djecji dodatak i umanjio poreske dazbine, odrekao tapija koje su potvrdjivale pravo vlasnistva. Tako su danas sporne parcele najvecim dijelom postale op{tinska imovina. Jedan od starosjedilaca koji se nije odrekao prava na zemlju je Iso Djokovic. Uz konstataciju da bi mu bilo milije da na ovu temu razgovara sa predsjednikom Opstine, Djokovic ne krije razocarenje i ljutnju koje dijele i njegove komsije. "Ne moze neko poklanjati moju djedovinu, i umjesto nas birati nase komsije na nasem ognjistu. Neko ce ucinjeti zlo... Mi nismo kukavice, ako smo pod okupacijom neka nam to kazu. Drzava koja je donijela takvu odluku - ne misli duboko, i evo ti svadje ka ijedan put..."

Da li se gradnjom naselja za podgoricke radnike krse prava albanske manjine ili je u pitanju, kako tvrdi vlast, elementarno pravo Opstine da raspolaze zemljom koja joj je u posjedu? Jos uvijek nije poveden pravi razgovor na tu temu, iako se on cini neophodnim. Dok do njega ne do|e nije zgoreg podsjetiti se odredbi iz zakonika Leke Dukadjinija, koji u ovim krajevima ima ogromnu tezinu:

"Kosti groba i kamen medjas su naspram kanona jednaki. Pomjerati medju jednako je kao pomjerati kosti mrtvaca. Ako se zbog medje zavade braca, ili rodjaci, ili, pleme sa plemenom, ili selo sa selom, stotinu da pogine, samo se iskorjenjuju, ali medje se ne pomjeraju. Zaloge i starci ce ih razvaditi."

Samo da ovdasnji "starci" na vlasti ne zakasne.

Zoran RADULOVI] AIM Podgorica