MINISTRICA PROTIV SKOLE

Zagreb Jun 11, 1997

AIM, ZAGREB, 11.6.1997. Rjesenjem Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske koje je potpisala ministrica Ljilja Vokic, utvrdjeno je da istjece razdoblje za koje je odobreno provodjenje eksperimentalnog programa Osnovne waldorfske skole sv. Jurja u Zagrebu, te Ministarstvo prosvjete i sporta prestaje s novcanom potporom waldorfskoj skoli, koja je osnovana prije cetri godine i koja je jedina waldorfska skola u Hrvatskoj. Da bi skola nastavila s radom postavljeni su uvjeti koji se moraju ispuniti - dostaviti na suglasnost nastavne planove i programe za sve razrede, dostaviti dokaze o postojanju odgovarajuceg prostora, opreme i pomagala za izvodjenje nastave, dostaviti dokaze o postojanju odgovarajuceg broja ucitelja i strucnih suradnika koji ispunjavaju zakonske uvjete za bavljenje ovim poslom, te dostaviti dokaze o postojanju potrebnih financijskih sredstava i njihovih izvora za nastavak rada skole.

Sukladno ovim zahtjevima, moze se reci da se ministrica bavi negiranjem kompetentnosti djelatanika vlastitog ministarstva i ex-ministrice Vesne Girardi-Jurkic koja je odobrila eksperimentalni waldorfski program u Hrvatskoj, odnosno u ovoj jedinoj skoli. Po Vokickinom, ispada da su nastavnici u skoli tratili vrijeme i bili na drzavnom proracunu iako nisu kompetentni, roditelji koji su ovdje upisali svoju djecu pogrijesili su, a djeca su pohadjala nastavu koju im aktualna ministrica ne zeli priznati kao valjanu, iako istu tu nastavu priznaje cijeli svijet, a redovne skole od waldorfovaca cak preuzimaju i neke metode rada jer su se pokazale korisnima. Hrvatsku prosvjetnu ministricu koja evropskim i svjetskim institucijama odasilje pisma na hrvatskom jeziku sve ovo, naravno, ne zanima.

Waldorfska skola zapocela je s radom u Zagrebu prije cetiri godine temeljem odobrenja za eksperimentalni program za prvoupisana tri razreda, koje je izdalo Ministarstvo prosvjete. Istim odobrenjem odredjeni su i okviri za financiranje i pracenje pocetnog razdoblja skole. Iako skola upisuje svake godine novi razred, pa tako ove skolske godine imaju sest odjeljenja, financiranje iz proracuna ostalo je sve cetiri godine na prvoupisana tri razreda. Na zahtjev za placanje ucitelja novog prvog razreda u drugoj godini rada, Ministarstvo je odgovorilo da "buduci da jasna odredjenja temeljnih pitanja vezanih uz status i rad privatnih osnovnih skola, te pitanje statusa ekperimentalnih programa u osnovnom skolstvu u Republici Hrvatskoj nisu regulirana postojecim zakonskim propisima" nema zakonskog uporista za rjesenje zamolbe. Od tada razliku u troskovima pokrivaju roditelji putem mjesecnih skolarina. Obavezno i besplatno skolovanje koje je zajamceno Ustavom na ove se roditelje i ovu djecu ne odnosi.

Waldorfska skola je od Grada Zagreba dobila na koristenje mali skolski objekt, izradjen je i plan njegova razvoja i dogradnje, na sto je Ministarstvo dalo suglasnost, a Grad izdao lokacijsku dozvolu te odobrio gradnju vrtica, srednje skole i sportske dvorane. Vokickinim rjesenjem sve je to postalo bespredmetno.

Sto se pak programa tice, waldorfska skola u Zagrebu ostvaruje medjunarodni okvirni waldorfski plan i program za osnovne skole, a koji je razradjen na temelju hrvatske skolske i kulturne tradicije. Waldorfski program provjeren je tijekom 74 godine uspjesnog izvodjenja s poznatim i priznatim rezultatima u Evropi i svijetu, a ovdje se htjelo pokazati kako se taj plan i program moze uklopiti u vec postojeci hrvatski skolski sustav. Naglaseno je da se plan i program waldorfske skole razlikuje od plana i programa drzavne osnovne skole. Realizaciju programa, trebala je pratiti posebna komisija koja je skolu posjetila samo jednom, te i sama priznala da nije mogla neposredno pratiti rad skole jer u Ministarstvu prosvjete i Zavodu za skolstvo nema dovoljno znanja o biti alternativnih skola.

Dvije godine kasnije waldorfsku je skolu posjetio prosvjetni nadzornik koji je u svom izvjestaju o skoli pisao u superlativima, ali tri tjedna kasnije u skoli se pojavila inspekcija koja je provjeru znanja ucenika vrsila po standardnoj metodi za drzavne skole. Rezultati su bili porazavajuci, ali inspektori nisu krivili svoju losu metodu, vec su losim proglasili program. U izvjestaju koji su kasnije napisali spominjali su i "nacionalne sadrzaje koji nisu zastupljeni u dovoljnoj mjeri u nastavi hrvatskog jezika u drugom razredu".

Ponovo je osnovano novo povjerenstvo za pracenje rada skole koje je trebalo izraditi izvjesce o rezultatima waldorfskog programa, a nakon samo jedne promemorije za rad koju je povjerenstvo donijelo ministrica je obustavila daljnje financiranje skole i zatrazila sve sto Ministarstvo vec ionako posjeduje, jos od trenutka kad je odobrilo rad skole. No, Vokickina mrznja prema svemu sto se ne uklapa u njena uska shvacanja vidjela se i u zahtjevu skoli da roditelje pri upisu moraju "pismeno izvjestiti o teskocama koje mogu proizaci" ukoliko im djeca budu pohadjala ovu skolu. Na osnovu cega je ministrica zakljucila da ce proizaci teskoce ostalo je nejasno, osim ako to nije zakljucila na osnovu vlastitog dosadasnjeg ponasanja.

Problem koji je ministrica isfabricirala s waldorfskom skolom u Hrvatskoj postavlja i niz pitanja koja nisu vezana samo uz skolstvo. Naime, vec pri samom osnivanju ove skole, njeni su djelatnici proglasavani Srbima, Zidovima, masonima, sektom i inim nazivima iz repertoara kojim se vec imenuju svi koji nisu po gabaritima zadanim od vlasti, a tih epiteta nisu bili postedjeni ni roditelji i djeca. Na kraju je odluceno da vise nema financiranja, a sve je prikriveno selektivnom primjenom zakona, sto su hrvatski vlastodrsci zadnjih godina dobro uvjezbali. Oficirski koncept hrvatskog skolstva ovakvom odlukom samo je osnazen.

Dvoclana delegacija Ministarstva koja se prije nekoliko dana vratila iz Graza gdje je bila u dvodnevnoj posjeti tamosnjoj waldorfskoj skoli, ministrici je prenijela nekoliko pitanja na koja bi ona trebala odgovoriti - sebi, Hrvatskoj, ali i Evropi na koju se stalno poziva: Zeli li hrvatska drzava inovacije u skolstvu? Sto hrvatska drzava cini da bi omogucila razlicitosti u skolstvu? Garantira li ona pravo roditeljima na slobodni izbor skola putem osiguranja egzistencije skolama s priznatim i prihvacenim alternativnim pedagoskim konceptima? Zeli li hrvatsko Ministarstvo prosvjete uskladiti svoje standarde sa standardima evropskog skolstkog sustava?

Dok Vokicka na to ne odgovori, njeno ce rjesenje ostati akt kojim turbohrvastina postaje jedina odrednica hrvatskog skolstva, sto se zahtijeva i u najranijoj djetetovoj dobi, bas kao i famozno nacionalno izjasnjavanje koje je ministrica jednim od svojih bezbrojnih naputaka uvela ukoliko djeca zele u vrtice i skole nacionalnih manjina. Iako su zastupnik talijanske manjine u Saboru dr. Furio Radin i cijela Talijanska zajednica u Hrvatskoj, pa cak i talijanski ministri prosvjedovali protiv ovakvog zahtjeva koji djecu diskriminira vec u prvim godinama njihova zivota, sporna je odredba do danas ostala na snazi. Sto ce biti s trovrsnim konceptom obrazovanja koji se zadnjih dana pompozno najavljuje za srpsku manjinu, koliko ce on nesporazuma proizvesti

  • kao, naprimjer, gdje ce i kako profesori stjecati potrebne kvalifikacije jer Ministarstvo u slucaju waldorfske skole ne priznaje visoko obrazovanje steceno na waldorfskim sveucilistima u Evropi, iako su te kvalifikacije diljem svijeta priznate i sto ako ministrica uz pomoc svojih komisija utvrdi da su djeca koja pohadjaju srpske skole pokazala slabe rezultate - pitanja su na kojima ce hrvatska demokracija i pluralizam ponovo morati polagati ispite koje su mnogo puta pali.

MILIVOJ DjILAS (aim)