MILOSEVI] I CRNOGORSKE DIOBE

Ispod minimuma

Kada je emisar Socijalistice partije Srbije Milorad Vuclic pred svojim prijateljima u Podgorici otvorio gazdinu carobnu torbu, njen sadrzaj u obliku zvanicne kandidature Slobodana Milo{evica za predsjednika SRJ i inicijative da se tim povodom promijeni savezni Ustav, djelovalo je na raskol u Demokratskoj partiji socijalista i u crnogorskom drzavnom rukovodstvu kao eksplozija tempirane bombe. Podjela - za i protiv Milosevica - i prije toga je bila jedna od glavnih linija suceljavanja vodja unutarpartijskih frakcija, ali tek ozvanicenje Miloseviceve ambicije ne samo da formalno sjedne u Lili}evu fotelju, vec da saveznom drzavom vlada onako kako je svih ovih godina vladao Srbijom i okolinom, produbilo je jaz izmedju premijera Mila Djukanovica i predsjednika Republike Momira Bulatovica do samog dna: onaj ko izgubi preselice se ili na politicki otpad ili iza resetaka.

Posto je, poslije svih vaznijih drzavnih organa, izgleda, izgubio uporiste i u partijskim forumima na nivou Republike, predsjednik Bulatovic je animirao svoje partijske drugove iz opstina sa sjevera Crne Gore da pokrenu inicijativu za sazivanje vanrednog kongresa DPS-a, sa nadom da ce tu konacno slomiti Djukanovica. Na to su uslijedili zahtjevi organizacija DPS-a koje podrzavaju Djukanovica da najvisi partijski organ preispita odgovornost Bulatovica za raskol u stranci. Premijer je fakticki otpoceo kampanju za smjenjivanje Bulatovica, ili bar za sprecavanje njegovog kandidovanja za drugi predsjednicki mandat. Konstatujuci da je "necuveno i nepoznato da se jedan drzavnik tako destruktivno i denuncijantski odnosi prema drzavi na cijem je celu", Djukanovic je na nedavnoj konferenciji za stampu predsjednika Republike okvalifikovao kao "neodgovornu politicku licnost, nedostojnu visoke funkcije na kojoj se nalazi i duge tradicije crnogorskog drzavnistva".

Miloseviceva pretenzija na savezni prijesto i nije novost, pogotovo ne od kada je njegova supruga u Solunu izjavila da se on nece kandidovati za predsjednicke izbore u Srbiji. Ali, samo je posvadjana vrhuska ovdasnje stranke na vlasti mogla da zna da Vucelic nosi jos neke darove. Potpredsjednik SPS-a se, u izjavi poslije pregovora sa koalicionim partnerima u Podgorici, upadljivo trudio da objasni da se predlozene ustavne promjene (clanovi 97.i 98.) odnose iskljucivo na nacin izbora predsjednika savezne drzave - birao bi ga narod na neposrednim izborima, a ne savezna Skupstina - i da ni na koji nacin ne zadiru u njegova dosadasnja ustavna ovlascenja. Dok je Vucelicev glavni sagovornik, potpredsjednik DPS-a Milica Pejanovic - Djurisic na konferenciji za novinare izgovarala rijeci rezervisanosti prema inicijativi iz Beograda i najavljivala da ce konacnu odluku donijeti Glavni odbor njene partije, atmosfera nimalo nije djelovala prijateljski i srdacno.

Temeljniju politicku analizu motiva i posljedica Miloseviceve zelje da promijeni savezni Ustav dao je premijer Milo Djukanovic, sa posebnim osvrtom na ulogu predsjednika Momira Bulatovica i njegovih tajnih beogradskih vecera. "Neozbiljna je drzava koja prema svakom novom predsjedniku mijenja Ustav" - rekao je premijer na konferenciji za novinare. Ocjenjujuci da je nacin izbora predsjednika SRJ sustinsko pitanje za ravnopravnost Crne Gore, Djukanovic je zakljucio da, ukoliko bi se promijenio Ustav u predlozenom smislu, Crna Gora vise ne bi mogla da opredjeljujuce utice na to ko ce biti na celu zajednicke drzave.

Premijer je izrazio uvjerenje da su sve relevantne politicke snage u Crnoj Gori saglasne da se ne mijenja savezni Ustav. On u "relevantne politicke snage", ocigledno, vise ne ubraja predsjednika Republike. Bulatoviceve napade na Vladu i premijera, Djukanovic objasnjava time sto je predsjednik "ocito u svadji sa manje vise cijelom Crnom Gorom i u beznadeznoj svadji sa samim sobom". Ali, sve to ima dublji smisao koji je ovih dana izronio iz Vuceliceve torbe: "Izmisljene optuzbe na racun Vlade o separatizmu, kriminalu, razdoru sjevera i juga itd. definitivno se razoblicavaju kao dimna zavjesa kljucnog politickog nauma skovanog ocito na nekoj od tajnih beogradskih vecera da se promijeni savezni Ustav i time, bez ikakve sumnje, izmijeni polozaj Crne Gore u Jugoslaviji", analizira premijer tajne plodove predsjednikove javne politicke ljubavi.

Djukanovicevu tezu o politickom konsensusu u Crnoj Gori protiv promjene Ustava potvrdili su u svojim izjavama predsjednik parlamenta Svetozar Marovic i lideri vodecih opozicionih stranaka. Toj saglasnosti logisticku podrsku struke dao je predsjednik Ustavnog suda Crne Gore prof. dr Blagota Mitric. Zacudjujuce je, po njemu, sto promjenu ustavne norme o izboru predsjednika SRJ predlazu isti oni ljudi koji su je koncipirali koliko juce. "Da li su sa vazecom normom, a sada sa predlogom za njenu promjenu, pravili ram za neciju sliku" - postavlja profesor dijagnozu u formi pitanja. On smatra da bi prihvatanje promjene clana 97.Ustava SRJ (nacin izbora predsjednika) podrazumijevalo, u dogledno vrijeme, i promjenu clana 96. (predsjednikova ovlascenja).

Profesor Mitric tvrdi da bi promjena clanova 97 i 98 Ustava znacila i promjenu ustavne pozicije saveznog parlamenta ("u tom grmu lezi zec"). To se narocito odnosi na polozaj i nadleznosti Vijeca Republika u saveznoj Skupstini. Takodje, bile bi nuzne i promjene nekih clanova ustava federalnih jedinica. "Promjena polozaja i ustavne nadleznosti Vijeca republika u saveznoj Skupstini, veoma bi ugrozilo ustavni princip ravnopravnosti federalnih jedinica u sistemu vlasti" - zakljucuje predsjednik crnogorskog Ustavnog suda u intervjuu provladinoj "Pobjedi".

Celni ljudi vlasti jasno povlace crtu izmedju Miloseviceve kandidatuture za predsjednika savezne drzave i inicijative za promjenu Ustava. Iz toga bi se mogao izvesti zakljucak da ce vladajuca stranka, sto iskreno, sto nevoljno, podrzati politicko udomljenje srpskog predsjednika, a da nece, za sada, pristati na ustavne promjene. Efekat te "pobjede" ce biti slabasan: Milosevic je pokazao da umije da vlada i vaninstitucionalno, pod uslovom da kontrolise medije i policiju.

Nakon pomenutih pregovora sa Vucelicevom delegacijom, Milica Pejanovic - Djurisic je saopstila da su kandidaturu koalicionog partnera primili sa uvazavanjem i da ce svoj stav DPS formulisati na sjednici Glavnog odbora, dok je za ustavne promjene unaprijed rekla da su za njenu partiju neprihvatljive, iako ce se i o tome odlucivati u najvisem organu stranke.

Premijer Djukanovic je, uz energicno odbacivanje ustavnih promjena, izbor Milosevica postavio u drugu ravan. On je podsjetio na svoj raniji javno saopsteni negativni stav prema njegovoj kandidaturi ("Milo{evic je prevazidjeni politicar"), ali, posto se sada radi o zvanicnoj nominaciji koalicionog partnera, "DPS mora ozbiljno da se opredijeli prema tom konkretnom predlogu".

Potpredsjednik Vlade Miodrag Vukovic, jedan od tvoraca "zabljackog Ustava", sugerise da treba razlikovati inicijativu za izbor predsjednika savezne drzave i inicijativu za promjenu Ustava, bez obzira da li su one date kumulativno ili odvojeno. On je nacelno protiv promjene ustavnih normi, a o personalnom predlogu izjasnice se, kaze, na sjednici Glavnog odbora. Potpredsjednik Vukovic, koji sebe smatra pravnim ekspertom, predlog za ustavne promjene tumaci nesto "suptilnije" u odnosu na predsjednika Ustavnog suda, u skladu sa svojom delikatnijom politickom pozicijom u aktuelnom raskolu na vrhu (narodski: ni tamo ni ovamo). Za njega je inicijativa "politicki shvatljiva sa aspekta onoga ko je predlozio, jer kroz nju izrazava svoj politicki interes, svoj politicki stav i svoju politicku orjentaciju". Na pitanje "Pobjede" da li predlozene izmjene Ustava dovode Crnu Goru u neravnopravan polozaj i znace li njenu marginalizaciju u okviru savezne drzave, Vukovic odgovara podsjecanjem na vlastitu misao "da nam najmanje trebaju svrseni glagoli; ni u ovom slucaju ne treba zuriti i prerano donositi sudove".

U ovoj formulaciji kao da je sublimiran zatocenicki polozaj Crne Gore uoci presudnih odluka. Otvaranje price sa najviseg niovoa srpske politike o promjeni saveznog Ustava pogodak je u Ahilovu petu crnogorske drzavno-partijske nomenklature. Ona je bila ponosna na dosadasnja ustavna rjesenja, jer, tumaceno je, Crna Gora je u zajednickoj drzavi obezbijedila "minimum ispod kojega se nece ici" (M. Bulatovic). No, i to je oduvijek bio sumnjiv alibi za nedemokratski i nelegitimni referendum o srpsko-crnogorskom ujedinjenju ratne 1992. godine. A Milosevic odredjuje novi minimum...

Ljubisa MITROVIC (AIM Podgorica)