KAMEN - REMEN - VLAK

AIM, ZAGREB, 106.1997. Kamen, remen, vlak. Ove tri rijeci postale su suvremenom hrvatskom komparacijom, oznakama za ovogodisnju predizbornu kampanju i zabrinjavajuce stanje demokracije i ljudskih i gradjanskih sloboda. Kamen je bio obican, vjerojatno vapnenackog porijekla, negdje iz okolice Zadra, a pogodio je kombi dr. Zdravka Tomca s kojim se ovaj uputio "Lijepom nasom" ne bi li uspio sakupiti sto vise glasova na predsjednickim izborima sto su zakazani za nedjelju 15. lipnja. Policija nije nikada otkrila tko je kamen bacio, a Tomcu je jedino preostalo da krscanski oprosti u duhu: tko tebe kamenom ti njega dobrim rijecima.

Remen nije bio obican, na njemu je bio hrvatski nacionalni grb, pripadao je Hrvatskoj vojsci i 25-godisnjem satniku Prvog gardijskog zdruga Tomislavu Brzovicu. Cilj remena savijenog oko sake pripadnika Tudjmanove osobne garde bila je sljepoocnica Vlade Gotovca, drugog predsjednickog kandidata, a na skupu sto je navecer 5. lipnja odrzan u Puli. Nakon sto je remen sjevnuo i napadac uzviknuo: "Mi smo ustase, zivio Ante Pavelic", a Gotovac, kako se kasnije pokazalo, zadobio potres mozga i jos neke ozlijede, nije reagiralo sluzbeno osiguranje nego ono stranacko i poznatom hrvatskom piscu spasilo zivot.

Kao i u slucaju kamena, drzavni su mediji, posebice Televizija, pokusali minorizirati, ili cak zataskati, ova dva atentata. Dovoljno o tome govori podatak da je kamen tek spomenut, a o remenu koji se zbio oko 20,45 minuta Hrvatska je televizija javila tek nesto iza 23 sata i to, vjerovali ili ne, pozivajuci se na drzavnu agenciju HINU. Samo bi naivac povjerovao da cijelom dogadjaju nisu svjedocile i kamere HTV-a, jer i po zakonu su TV- poslenici duzni pratiti sva tri predsjednicka kandidata. No, tko sljivi zakon, tko se brine za novinarstvo, jer nesto sto se dogodilo u Hrvatskoj moze biti prva vijest na CNN-u, ali za HTV to je tek vijestica prije prognoze vremena.

Vlak takodjer nije obican, vec mu je ime bilo "Vlak za Vukovar" ili "Vlak mira", a s njim se treci predsjednicki kandidat - dr. Franjo Tudjman sa cijelom svojom svitom trijumfalno dovezao u hrvatsku Hirosimu uz obecanje kako ce Hrvatsku dovesti na njene istocne granice. Hrvatski predsjednik vec je na zagrebackom zeljeznickom kolodvoru opsovao "sacicu prodanih Judinih sinova", a onda u Vukovaru ponudio ruku pomirenja sa jasnom porukom: ne mozete natrag u Hrvatsku. I ovaj vlak tastine, ova isprazna parada, sa svim obiljezjima predizborne kampanje ali na drzavni trosak, kao sto je to uostalom bila i vojna parada nekoliko dana ranije, napadnut je kamenjem. Razlika je jedino u tome sto je tom nazovi kamenovanju u TV-dnevniku data ogromna minutaza, a prozvani su UNTAES i lokalna prijelazna policija koji nisu poduzeli nista da ne napukne nekoliko stakala.

Da farsa bude veca napad na Gotovca, koji je i pored toga sto je tesko ozlijedjen zavrsio svoj govor, a tek potom otisao u bolnicu, dogodio se istog dana kada je hrvatska vlada upozorila da policija i vojska moraju osiguravati sve predsjednicke kandidate. Oni koji bi trebali brinuti za njihovu sigurnost umjesto toga izveli su atentat. Predstavnici Gotovcevog izbornog stozera tvrde da je on planiran, a ne slucajan, a sve politicke stranke, Katolicka crkva, Vlada i mnogi uglednici hrvatskog javnog zivota osudili su ovaj cin. Svi su bili zgrozeni sa necim sto je pocinio covjek iz najuzeg predsjednikovog osiguranja, upozoravajuci da napadi na Tomca i Gotovca nisu tek pojedinacni ekscesi vec govore o stanju duha, o mrznji sto ju Tudjman godinama proizvodi i koja je definitivno prerasla u podjele.

Tudjmanovo pomirenje svelo se na one u HDZ-u i ostale, na tu sacicu Judinih potomaka, sto trose skude. Tudjman se definitivno, ako to nekome do sada nije bilo jasno, pokazao kao bezobzirni zarobljenik vlastitih fiksacija, bez trunka savjesti i svijesti sto to demokracija jeste. Ni americka osuda napada na Tomca i Gotovca nije mu bila dovoljan signal da se i sam oglasi, da osudi barbarstvo. A taj podatak ide u prilog onima koji tvrde da se radi o smisljenom teroru, u kojem je satnik Brzovic bio tek izvrsitelj, jer mogao je to biti bilo tko drugi iz zdruga ili Hrvatske vojske i policije, koja je do te mjere ispolitizirana i partijski obojena da se s pravom postavlja pitanje: cemu i kome ta ogromna oruzana sila zapravo sluzi? Ali tu nije kraj demokratske hrvatske predizborne kampanje: samo dva dana nakon atentata na Gotovca u Osijeku je covjek u civilu naoruzan pistoljem zaustavio kombi i unistio sav propagandni materijal da bi tako pokazao da Gotovca treba maknuti s politicke scene. Jos jedan kamen pogodio je Tomcev kombi, ali policija je objasnila da se radilo o necemu sto je izletilo iz gume nekog neindetificiranog vozila.

Tudjmana sve to skupa ne brine, on se vozi vlakovima, prkosi Americi, a svojim protukandidatima podmece da bi se oni prodali tim istim Amerikancima, da bi vratili sve Srbe i da bi tako opet destabilizirali etnicki cistu Hrvatsku. Neki kazu da je hrvatska demokracija sisla do svog dna, ali pitanje je da li je uopce i ima, da li ce itko vise biti u stanju zaustaviti drzavni teror, da li su ponovo aktivirane liste nepozeljnih, tko je vise uopce siguran u ovoj zemlji gdje casnici iz najelitnije jedinice odgovorne samo Predsjedniku i ministru obrane na ocigled policije, jer atentatora su sprijecili gradjani, zeli ubiti covjeka koji je zaduzio Hrvatsku, a sve to uz povik: Zivio Ante Pavelic? Kuda to ide Hrvatska, gdje ju vodi antifasist Tudjman koji je u samo sedam godina ispremijesao povijest i rehabilitirao duhove zla, osokolio ono najgore u hrvatskom narodu, ne libeci se, istodobno, krsiti i vlastiti Ustav?

Ali nisu samo zbog ovih dogadjaja izbori u Hrvatskoj farsa. Tudjman izbore ne smije izgubiti. Tudjman izbore i ne moze izgubiti. Ako se i ranije znalo da Gotovac i Tomac nemaju realnih sansi, te da im je tek cilj da makar Tudjmana prizemne i natjeraju ga na drugi krug, sef izbornog stozera HDZ Ivic Pasalic porucuje: nista gospodo od toga, predsjednik ce opet biti predsjednik i to sa najmanje 57 posto glasova. I Pasalic je doista u pravu, iako se ta prepotentna izjava cini suludom u situaciji kada je Podunavlje reintegrirano i kada je za pretpostaviti da tamosnjih stotinjak tisuca biraca nece dati glas Tudjmanu. Gdje ce Pasalic naci te dodatne glasove i postici bolji uspjeh nego prije pet godina kad je Tudjman osvojio 56,73 posto od tadasnjih 3.575.032 upisana biraca?

Odgovor je jednostavan: Tudjman nije predsjednik Republike Hrvatske vec predsjednik svih Hrvata. Naime, prema izbornom zakonu pravo da biraju hrvatskog predsjednika imaju svi hrvatski drzavljani, a izborna jedinica nije Hrvatska vec globus. Gradjanima Hrvatske predsjednika ce birati i Amerikanci, Nijemci, Herceg-Bosanci, Kinezi, Francuzi, Eskimi... svi oni koji se osjecaju Hrvatima, bez obzira sto ne znaju ni jednu jedinu hrvatsku rijec, sto ne znaju mozda ni gdje je ta mala zemljica, bez obzira sto ovdje ne placaju porez.

Opozicija je vec pitala kako to da je za te Hrvate u dijaspori stampano cak milijun i pol listica, a ne 488 tisuca kao prije dvije godine, kada je iseljena Hrvatska birala cak 12 predstavnika u Zastupnicki dom Sabora? Iz redova HDZ-a stigao je odgovor da to nije tocno, jer da hrvatsko izborno tijelo ima oko cetiri milijuna i da je broj listica isti kao i ranije. No, da je tome i tako s kakvim pravom gradjanima Hrvatske predsjednika moze birati netko tko zivi u Bosni i Hercegovini i gdje kao Hrvat nije nikakva dijaspora vec je jedan od tri konstitutivna naroda? Prije dvije godine u glasanju za Sabor sudjelovalo je oko 120.000 dijasporaca, a od toga 50.000 iz BiH, i oni su HDZ-u donijeli 12 zastupnika. Nema toga nigdje u svijetu, makar ne onom demokratskom. Jer, kako bi to izgledalo da njemacki parlament biraju Nijemci iz Italije ili Francuske, ili cak oni sto su davno otisli u SAD? Sto bi se dogodilo da poljskog predsjednika bira Polonija (iseljena Poljska) koja je maltene brojnija nego ona domovinska? Tko bi pametan pristao da albansko rukovodstvo biraju Kosovari, gradjani Makedonije, Grcke, Crne Gore, SAD-a?

Zato ako se u pocetku cinilo i suludim odustati od predsjednickih izbora i Tudjmana poniziti tako da mu se suprostave politicki pikzibneri tipa Mladena Shwartza, Dobroslava Parage, Silvija Degena ili Vladimira Bebica sada je valjda potpuno jasno da je besmisleno sudjelovati u farsi, pritom se jos izloziti ponizenjima, pa i atentatima. Zar doista ne bi bilo bolje da Tudjman dobije izbore sa 113 ili 126 posto, jer po hrvatskim zakonima, jedinstvenim u galaksiji, i to je moguce?

GOJKO MARINKOVIC