DRZAVA NA "RABOS"

AIM; Skopje, 05.06.1997

Jedna makedonska novina podanicke provijencije objavila je prije nekoliko dana, i to na naslovnici, kako je ovdasnja nacionalna valuta jedna od rijetkih koje su sacuvale stabilnost u vrijeme izmjena na vrhu monetarne vlasti. Ovakva se tvrdnja doima apsolutno cinicnom, buduci nedavna zamjena osoba koje ce sjedeti u guvernerskoj fotelji jednostavno ne pretpostavlja i novu politiku u ovoj oblasti. Guverner iskljucivo provodi dogovore napravljene sa medjunarodnim monetarnim asocijacijama, pa je u Makedoniji na djelu takozvana zabranjena inflacija, buduci su svi aranzmnani uslovljeni unaprijed projektovanim odnosom nacionalne valute - denara i njemacke marke. Medjuodnos ovih dviju valuta od 27:1, osim malih asocijacija, stabilan je vec cetvrtu godinu, bez obzira na neke srucne kritike kako ce rigidna monetarna politika ugroziti ovdasnja preduzeca, posebno ona koja imaju kakvu-takvu sansu da izvoze. Privrednici tvrde da je denar precijenjen za citavih cetrdeset procenata, a neki opozicioni politicari su, cak i u razgovorima sa predstavnicima medjunarodnih bankarskih organizacija, sugerisali da se Makedoniji "dozvoli" devalvacija od trideset procenata.

Makedonske valasti, uz punu podrsku medjunarodnih partnera, do sada su uspjesno odolijevale zahtjevima iz privrede, stalno ponavljajuci tezu kako se cijena drustvene i ekonomske tranzicije mora platiti, a ovdasnjem covjeku ostaje da joj veruje kako je dobro procijenila koliko ta cijena moze biti visoka. Zbog potreba cuvanja stabilnosti denara Narodna banka Makedonije tako je u prvih pet mjeseci ove godine prodala oko 15 miliona dolara i u toj protivrijednosti iz opticaja povukla blizu milijardu denara, sto se ovih dana itekako osjeca, ne samo na trzistu novca nego i u normalnom zivotu. I pored osjetnog debalansa u realnim vrijednostima u makedonskim mjenjacnicama cvrsta valuta je sve jeftinija zato sto jednosatvno nema dovoljno denara, pa cijenu diriguje, naizgled, univerzalna zakonitost ponude i potraznje. Ali, ni mjenjacnice nemaju domacu valutu, pa je promet u ovome sektoru bezmalo pa stao. Promet je ozbilno ugrozen posvuda gdje se tradicionalno vrti najvise "zive love". Vlasnik jednog veoma posjecivanog restorana u sred Skopja zalio se piscu ovih redova kako, u cilju cuvanja musterija za neka bolja vremena, uobicajeni tromjesecni promet, ima upisan na "rabos".

"Rabos" je folklorni izraz za odlozeno placanje i on sa svojom sofisticiranom inacicom "cek na pocek" polako postaje filozofijom prezivljavanja u tranzicionoj Makedoniji. I ono nesto preduzeca koje pomalo rade sve redje daju gotovinske plate svojim radnicima, pa su tako kratkih rukava ostale i budjetske institucije i posebno drzavni fondovi iz kojih se finansiraju neke veoma ozbiljne funkcije. Poslije dugo vremena u maju je ozbiljno kasnila i isplata penzija, ali cinjenica da su uopste isplacene, po svemu sudeci, prije se moze zahvaliti "vanrednim naporima" drzavne administarcije nego prilivu u penzijske fondove. Zanimljivo je pomenuti da je ovdasnja statistika u svojim poslednjim izvestajima iskazala porast industrijske proizvodnje, medjutim, radi se o fiktivnim poslovnim rezultatima koji su postignuti povlacenjem kreditnih linija koje se ponekad i pod politickim pritiskom, pojedina preduzeca domognu bankovnih kredita, a onda naprosto "zaboravljaju" da ih vrate, a kad im sredstva ponovo zatrebaju kucaju na vrata neke druge banke. Strucnjaci tvrde da ne postoji jedinstvena evidencija preko koje bi se mogla napraviti inventura o tome gdje se koje preduzece sve zaduzivalo.

Prema statistickim podacima u martu mjesecu, na primjer, jedna cetvrtina zaposlenih gradjana makedonije nije primila plate, a treba li uopste pominjati da se radi o zaposlenim u privredi. Ziro-racuni makedonskih firmi, racunajuci i one najvece, najcesce su blokirani, pa kad se i isplacuju licni dohoci, opet se radi o takozvanom minimalcu, od kojeg drzava nema velike koristi. Sa druge strane, menadjeri se na najrazlicitije nacine dovijaju kako da "prevare" drzavnu administraciju, a u tome uglavnom uspijevaju, ponekad i uz precutno odobravanje vlasti. Ima doduse strucnjaka koji procijenjuju kako nije nestao bas sav novac, ali da ga se jednostavno cuva za jos crnije dane.

Bilo kako bilo, makedonski su mediji, i to oni sto se smatraju bliskim vlastima, prije nekoliko dana objavili kako je u drzavi svako svakome po nesto duzan i da ti unutrasnji dugovi iznose ni manje ni vise nego deset milijardi maraka. Neki opozicioni lideri izrazili su rezervu prema ovako "niskoj" cifri, mada se radi o kolicini novca u koju se moze "smjestiti" sest budjeta makedonske drzave. Buduci se radi o pojavi koja ima karakteristike epidemije i koja opasno prijeti da "pojede" jos poneki dodisnji drzavni proracun, ocekuje se hitna reakcija makedonske vlasti. Za sada se, kao resenje, pominje famozna multilateralna kompenzacija, drzavni akt koji su sustini predvidja sveopsti oprost dugova i kretanje od pocetka. Ukoliko se, madjutim, ovakva sveobuhvatna operacija i provede na najbolji nacin, a ne promijene se neki uzroci koji stimulisu neprestana unutarnja zaduzivanja, pitanje je vremena kad ce se stvari vratiti na sadasnje stanje.

Bez obzira na cinjenicu da iz nekih krugova stizu kritike kako je Republika makedonija zrtvovala dio (?) monetarnog suvereniteta, aktuelna administarcija se sa nevjerovatnom upornoscu drzi slova dogovora sa medjunarodnim finansijskim institucijama, pa ce se i za naredni korak u vezi sa unutarnjom likvidnosti, vjerovatno, odluciti tek poslije obimnih konsultacija sa svjetskim strucnjacima. Ovdje je vec najavljeno kako ce sredinom juna stici eksperti Medjunarodnog monetarnog fonda na zajednicku analizu kretanja u makedonskoj privrede. Na dnevnom redu morali bi se naci svi pomenuti problemi, racunajuci i vjerovatno nerealni kurs denara, ali je tesko ocekivati da bi moglo doci do neke znacajnije inflacije, posebno ne one koju prizeljkuju izvozno orijentiarni privrednici. Malo progledavanje kroz prste discipliniranoj makedonskoj monetarnoj politici, vjerovatno ne bi ugrozilo zapoceti kurs ekonomskih reformi, a pojacalo bi kolektivni entuzijazam u njenom provodjenju.

BUDO VUKOBRAT