IZMEDjU AMERIKE I BELOG MANASTIRA

AIM, ZAGREB, 5.6.1997. Povratak svih Srba koji to zele, ma gdje se sada nalazili, dosljedna primjena Daytonskog plana, puna suradnja s Haaskim sudom - ta je tri uvjeta americka drzavna tajnica Madeleine Albright postavila pred hrvatskog predsjednika. Razgovor je bio neugodan, pred novinarima gosca je djelovala cvrsto, voljna da s domacinom, koji je izgledao neraspolozeno i zguzvano, kao da je upravo izasao iz teskog okrsaja, ulazi u prepirku i na javnoj sceni.

Razgovor s Tudjmanom Albright je opisala otvorenim i konfrontirajucim. Ne udovolji li pobrojanim zahtjevima, hrvatskom je predsjedniku jasno receno da ce SAD zaprijeciti realizaciju medjunarodnih kredita za Hrvatsku, kao i njeno primanje u zapadne institucije, a produzit ce se i prisustvo medjunarodne zajednice u istocnoj Slavoniji. Amerikanka je potom obisla podrucje Hrvatske Kostajnice, gdje su se u posljednja dva tjedna dogodili brojni izgredi u kojima su od naseljenih bosanskih Hrvata stradali Srbi povratnici. S jednom je srpskom povratnickom obitelji razgovarala nasamo, s njima je i rucala, ostavljajuci, ni malo njezno, hrvatske ministre da za to vrijeme cekaju pred vratima. Razgovarajuci s novinarima na zgaristu jedne ovih dana zapaljene srpske kuce americka je ministrica izjavila da je sokirana onim sto je vidjela, da je to, doslovce, odvratno, hrvatskim je ministrima rekla da bi se trebali sramiti te da Amerika takve stvari vise nece tolerirati.

Hrvatski je predsjednik razgovor s americkom drzavnom tajnicom proglasio korisnim i prijateljskim, tvrdeci da razlike nisu zapreka medjusobnoj suradnji. Obecao je da ce se svim Srbima iz istocne Slavonije, koji to zele, omoguciti povratak njihovim kucama ili ce im se isplatiti financijska naknada za ostavljenu imovinu. Za Srbe koji su izbjegli u Bosnu ili Srbiju nije dao nikakva konkretna obecanja, spomenuo je mogucnost pojedinacnih povrataka, iz humanitarnih razloga. Tudjman u Kostajnici nije bio, ali je za tamosnje izgrede optuzio Srbe povratnike.

U svim dosadasnjim razgovorima hrvatski je predsjednik ostao krajnje tvrd prema mogucnosti brojnijeg povratka Srba; zakon kojim je hrvatska drzava de facto oduzela imovinu srpskim izbjeglicama - odbio je ukinuti. Obrazlazuci takav stav u razlicitim je prigodama iznosio vrlo zivopisne argumente - tako je neposredno nakon oslobadjanja bivse Krajine tamosnje Srbe oznacio karcinomom koji se, kako je rekao, morao odstraniti; zatim je srpske izbjeglice proglasio optantima, koji su dobrovoljno odlucili u kojoj ce drzavi zivjeti; prije nekoliko je dana izjavio da otvaranje mogucnosti za povratak Srba koji to zele "nije razumno" te da je "suprotno svemu sto se zbiva u medjunarodnom zivotu otkad je svijeta i vijeka". Spomenuo je i sudetske Nijemce, ciji povratak u Cesku, kaze, vise nitko ne trazi, iako je od Drugog svjetskog rata proslo vise od pola stoljeca.

Takav tvrd stav hrvatski predsjednik tumaci kao obranu hrvatskih nacionalnih interesa. Ne popusta ni pod prijetnjom medjunarodne izolacije Hrvatske. On kaze da ce Hrvatska medjunarodni pritisak izdrzati mirno i odlucno, jer su pravo i pravda na njenoj strani te da Hrvatska nije za integraciju u Evropsku uniju i zapadne sigurnosne sustave po svaku cijenu, doslovce, "ne da polomimo noge i glave".

U tom pogledu hrvatski predsjednik ima podrsku velikog dijela javnosti. Jedno upravo objavljeno istrazivanje pokazuje da gotovo tri cetvrtine Hrvata podrzava Tudjmanov radikalni nacionalizam. Ustrajno preparirani drzavnom propagandom Hrvati danas ne samo da odbijaju povratak Srba, nego sve cesce kao neprijateljske odbijaju i one zemlje koje to traze. Hrvatska je 90. godine krenula u demokratske promjene, tvrdeci da zeli u Evropu, koju je osjecala kao svoj prirodni okvir. Danas, sve se vise pokazuje netrpeljivost prema Zapadu i inzistiranje na nekakvoj apsolutnoj suverenosti, kakva u modernom evropskom svijetu vise nigdje ne postoji. Hrvatska se sve vise odrice Evrope upravo zato jer njena vrhuska ne zeli prihvatiti demokratske norme civilizirana svijeta. Tudjman je u zemlji uspostavio apsolutnu vlast i svim se silama odupire svakom njenom ogranicenju.

Ali kao vijest manipulator on takodjer zna da pred jacim u sitnim stvarima ponekad treba popustiti, da bi u krupnim mogao ostati na svome. Ako je zeljezna Albright, kako upuceni tvrde, iz Zagreba otisla praznih ruku, hrvatski je predsjednik, nakon sto je prespavao, ipak odlucio da u Washington uputi neke znake dobre volje. Otisao je u Beli Manastir, najvece mjesto u Baranji, koje je u ratu 91. godine dosla pod srpsku kontrolu, i tamosnje je Srbe pozvao na oprost i pomirenje. Naglasavajuci da je proces reintegracije na kraju, hrvatski je predsjednik rekao: "Odlucili smo se za mirno rjesenje kako bi pokazali da ne zelimo da svi Srbi napuste Hrvatsku". Obecao je suzbijanje ekstremista i dosljednu primjenu zakona o amnestiji. Rekao je da nece biti novih spiskova ratnih zlocinaca ni onih kojima treba suditi, a najavio je i da ce se presude koje su do sada donesene "razmotriti". "Nije nam do toga da pokretanjem procesa i naknadnim optuzivanjem otvaramo stare rane, zelimo sto prije stvoriti uvjete za normalan suzivot svih gradjana Hrvatske, koji priznaju Hrvatsku i zele u njoj zivjeti", rekao je Tudjman. Iako je pri dolasku i odlasku hrvatskih celnika grupa od nekoliko stotina srpskih nezadovoljnika bucno demonstrirala, izvikujuci: "Ovo je Srbija!", govor hrvatskog predsjednika i sa srpske je strane ocijenjen kao pomirljiv, a posjet - ohrabrujucim. Prvi Srbin na istoku Hravtske, Vojislav Stanimirovic, izjavio je kako su oni ohrabreni cinjenicom da se predsjednik obratio svim gradjanima, a ne samo Hrvatima, da je dogovoren istodobni povratak izbjeglih Srba i prognanih Hrvata te da su Srbi dobili cvrsta uvjerenja kako ce se zakon o amnestiji potpuno postivati.

Posjet hrvatskog vrhovnistva Baranji, prvi nakon gotovo sedam godina, ima nekoliko vaznih funkcija. Prvo, sastavni je dio predizborne kampanje. Beli Manastir samo je uvod u jos pompozniji ulazak u Vukovar, gdje ce hrvatski predsjednik, navodno, iduceg tjedna. A Vukovar je najkrupniji adut za novi Tudjmanov predsjednicki mandat. Drugo, Zagreb zeli sto skorije okoncanje mandata Prijelazne uprave u istocnoj Slavoniji, pogotovo jer su posljednih dana sve glasnija nagadjanja da bi ona mogla ostati jos najmanje pola godine. Takvu je mogucnost najavio i prijelazni upravitelj, general Jacques Klein. On je rekao da incidenti u Hrvatskoj Kostajnici dokazuju kako hrvatska vlast nije sposobna garantirati sigurnost svim svojim gradjanima. Trece, pritisnut zahtjevima da omoguci povratak u Hrvatsku svim Srbima, koji to zele, Tudjman sada omeksava prema onim Srbima koji vec zive u Hrvatskoj, nadajuci se da ce na taj nacin medjunarodnu zajednicu uvjeriti u svoju kooperativnost.

Potom je podignuta optuznica protiv dvanaest Hrvata zbog sudjelovanja u izgredima u Hrvatskoj Kostajnici, Vijece obrane i nacionalne sigurnosti "sa zadovoljstvom je konstatiralo da postoje zajednicki interesi za razvitak svekolikih prijateljskih odnosa Hrvatske i SAD-a", hrvatski ino-ministar Mate Granic, tvrdeci da je izmedju Amerike i Hrvatske doslo do priblizavanja stavova, najavljuje u tom pogledu uzlaznu putanju. Americki zahtjev za povratkom svih Srba koji to zele, dakle i onih koji se nalaze u Bosni i Jugoslaviji, ocjenjuje kao principijalan. Po njemu, u Hrvatsku se zeli vratiti od deset do 15 tisuca izbjeglih Srba, a iz Podunavlja u ostale dijelove Hrvatske vratilo bi ih se oko pet tisuca, sto ce, kako je rekao, Hrvatska osigurati. Napominjuci da se Hrvatska vec obavezala na povratak srpskih izbjeglica, americki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbright upozorava da zabunu izaziva pretjerivanje u brojkama potencijalnih povratnika. "Nitko ozbiljan ne vjeruje da ce 200 tisuca hrvatskih Srba pojuriti u Hrvatsku", kaze ambasador, procjenjujuci da je rijec o 30 do 50 tisuca ljudi, sto, napominje "ne bi znacajno promijenilo demografsku situaciju u Hrvatskoj".

To zna i Tudjman, ali predimenzioniranjem opasnosti od povratka Srba on pred Hrvatima zapravo uvecava vlastitu vaznost. Kao, on je jedina brana od poplave srpskih povratnika. Kao sto sada iznudjenim umeksavanjem svojih stavova pred medjunarodnom zajednicom glumi kooperativnost, male pomake u svojoj politici predstavlja kao velike ustupke. Za hrvatsku se javnost napuhuje srpska prijetnja, za medjunarodnu - hrvatski ustupci. Niti bi se Srbi masovno vracali, niti ce im hrvatski predsjednik povratak omoguciti. Bez obzira sto se o tome inace, zavisno od potreba, izjavljivalo.

JELENA LOVRIC