UCINAK POSJETE MADELEINE ALBRIGHT BIH

HAJKA NA ZLOCINCE

AIM, SARAJEVO, 04.06.97. Jednodnevni boravak americkog drzavnog sekretara Madeleine Albright u Bosni i Hercegovini sve politicki relevantne snage u ovoj drzavi, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, protumacile su kao ocigledanu namjeru Washingtona da se ubrza provedba Daytonskog sporazuma, koji je, uostalom, i sacinjen pod patronatom vodece svjetske velesile.

Albrightova je u Bosnu i Hercegovinu doputovala nakon samita u Sintri i njene poruke ni po cemu nisu odudarale od zakljucaka tog politickog skupa. Ukratko, ona je svim stranama u BiH stavila do znanja da vise nece biti rata, da nema podjele i da ratni zlocinci moraju biti kaznjeni.

U duhu tih poruka bio je sacinjen i scenario njenog boravka u Bosni i Hercegovini, obojen, u americkom stilu, prenaglasenom simbolikom i demonstracijom liderstva Washingtona u svjetskoj politici. Nimalo slucajno, samo dva dana nakon Sintre, Albrightova je u Sarajevu okupila clanove Predsjednistva i oformila Stalni komitet za vojna pitanja. Taj potez protumacen je kao zalaganje za ubrzano formiranje institucija na nivou BiH, ali i kao odasiljanje signala da sve strane moraju i iz krajnjih pomisli izbrisati ratnu opciju.

Slucajnoscu se ne moze smatrati ni odluka Albrightove da za boravka u Sarajevu posjeti jednu od stanica kantonalne policije, koja je, za sada jedino u glavnom gradu BiH ustrojena po federalnom koncpetu. I ostalim kantonima u Federaciji, tim cinom je poruceno, moraju krenuti istim putem, a za vlasti u Sarajevu ostaje poruka da glavni grad mora prednjaciti u postivanju zakonitosti i zastiti ljudskih prava. "Sjedinjene Americke Drzave ce u Bosni Hercegovini nastaviti pomagati one koji pomazu sami sebi na putu obnove mira i multietnickog zivota u BiH", izjavila je Albrightova novinarima tokom boravka u Sarajevu.

No, ona je kazala i da se "optuzeni ratni zlocnici moraju predati Tribunalu za ratne zlocince kako bi dobri ljudi ove regije mogli slobodno zivjeti i ici u buducnost bez razmisljanja o proslosti". Takvo opredjeljenje manifestovala je i polaganjem cvijeca na sarajevskom mostu Vrbanja, gdje je kao prva civilna zrtva u glavnom gradu BiH ubijena studenctica iz Dubrovnika, Suada Dilberovic. Bilo je to podsjecanje na proslost i zlocine, a americku viziju buducnosti BiH demonstrirala je obilaskom jednog od djecijih igralista u centru grada, izgradjenog bas uz pomoc SAD.

U Brckom, gradu ciji bi nerijeseni status po mnogim procjenama mogao biti uzrokom eventualnog novog rata, otvaranjem mosta preko Save, Albrightova je zeljela pokazati koliko je Bosni i Hercegovini potrebno povezivanje sa svijetom (u ovom slucaju sa Hrvatskom) ukoliko se zeli brz ekonomski oporavak. Ali, i taj svecarski trenutak iskoristila je da podsjeti na nuznost kaznjavanja ratnih zlocinaca, sto ima specificnu tezinu, jer je poruka izrecena na prostoru gdje vlast drzi Republika Srpska. Dovodjenjem dr Harisa Silajdzica, koopredsjedavajuceg Vijeca ministara BiH, i Nevena Tomica, potpredsjednika Vijeca, sto je prvi put da neki politicari iz Federacije prisustvuju slicnom cinu na prostoru Republike Srpske, te stavljanjem Bore Bosica u stroj sa njima, otvaranje brcanskog mosta Albrightova je izdigla na drzavni nivo i omogucila da se vlast BiH, makar i za trenutak, protegne i na taj dio drzave. A, indirektno, to znaci i da se trebaju zaboraviti secesionisticke aspiracije.

Iako za boravka u BiH nije bila blagonaklona prema federalnim liderima, upozoravajuci ih u Sarajevu da dio odgovornosti za opstrukciju Daytonskog sporazuma pripada i njima, efekti posjete Madeleine Albright ipak ce se nakon sabiranja svega sto je ucinila u tih nekoliko sati krstarenja po BiH prvenstveno mjeriti po posljedicama razgovora sa Biljanom Plavsic, predsjednicom RS, u Banjoj Luci.

Indikativno je da je cijeli njen boravak u BiH bio medijski izuzetno popracen i da Albrightova nije propustala priliku za obracanje novinarima. Izbjegla je to jedino poslije razgovora sa Biljanom Plavsic, po cemu se vec moze naslutiti da je naisla na zestok otpor. Takodjer, razgovor je vodjen iza zatvorenih vrata, nakon hladne dobrodoslice sto je Albrightovoj priredjena u Banjoj Luci.

U Washingtonu ce se vjerovatno tek analizirati tok tog razgovora i razmatrati eventualne mjere koje treba preduzeti da bi se i slomio i taj otpor provodjenju Daytonskog sporazuma. Razocarenje je uvecano saznanjem da SAD ni u Biljani Plavsic nisu pronasle sagovornika po svojoj mjeri. Jer, odlazak Albrightove u Banju Luku i namjerno zaobilazenje Pala trebalo je da predstavlja svojevrsnu podrsku Plavsicevoj u sukobu sa Krajisnikom i sa takvim predubjedjenjem za sagovornika je odabrana predsjednica RS.

Razocaranost SAD bazira se prije svega na odbijanju Biljane Plavsic da izruci Radovana Karadzica i Ratka Mladica Haskom tribunalu. Na konferenciji za novinare, dva dana poslije sastanka sa Albrightovom, Biljana Plavsic je objasnila kako je izrucenje protivno Ustavu Republike Srpske, a to bi moglo izazvati haos. No, znakovito je da je televizija Republike Srpske u svom izvjestaju sa te pres-konferencije prenijela i tumacenje Madeleine Albright, po kojem je Dejtonski sporazum, odnosno Ustav BiH stariji od Ustava RS.

Biljana Plavsic je novinarima saopstila i insistiranje SAD da se Dejtonski sporazum mora u cijelosti provesti na cijelom prostoru BiH i da vise nema govora o mijenjanju tog dokumenta, odnosno "Dejtonu 2". Prakticno, to znaci da se mora shvatiti da RS ostaje unutar BiH i da mora postivati povratak izbjeglica i slobodu kretanja, na sto je pristala i Plavsiceva u razgovoru sa Madeleine Albright.

Stanovnistvu RS Plavsiceva je saopstila i da se nece moci racunati na ekonomsku pomoc, jer, kako je izjavila, "uslovljavanja nece biti ako se Dejton bude dosljedno primenjivao". A dosljedna primjena znaci i izrucenje Karadzica i Mladica Hagu.

Ocigledno je da Biljana Plavsic jos nema snage da se upusti u tako rizicnu igru i pristane na izrucenje ratnih lidera RS. U tom slucaju morala bi se upustiti u otvoren sukob sa Palama, pa i rizikovati da bude proglasena nacionalnim izdajnikom zbog pristanka da uhapsi "ratne heroje", sto su Karadzic i Mladic jos uvijek za znatan dio stanovnistva RS.

Stoga, stvarni efekat posjete Madeleine Albright Bosni i Hercegovini moci ce se prosudjivati tek u danima koji slijede. Zestina sa kojom se Washington ovaj put upustio u "cijelu igru" trebala bi znaciti da nece biti odstupanja i da ce sve strane morati same da se razracunaju sa ratnim zlocincima. A pritiska bas na tu stavku Daytonskog sporazuma nije slucajno odabran. Brez njenog ostvarenja efekti predstojecih lokalnih izbora bice zanemarivi, a nece biti ni povratka izbjeglica. Na duzu stazu nece se moci govoriti ni o cjelovitosti BiH, pa ni o odlasku vojnika SAD iz ove zemlje. A takav rasplet za Washington bi bio gubljenje vremena i ispustanje inicijative u prodoru njegovog uticaja dalje na istok.

Sejad LUCKIN