MILOSEVIC DA, USTAV NE

Podgorica Jun 4, 1997

Igre oko predsjednika SRJ

AIM, Podgorica, 4. 6. 1997.

Najavljena delegacija SPS, sa Miloradom Vucelicem na celu, nije se u utorak pojavila u Podgorici, iako je u mnogim novinama ta posjeta velikim naslovima nagovijestena. Navodno, rehabilitovani Vucela, uz pomoc dvojice kolega potpredsjednika vladajuce srpske partije, Milomira Minica i Dragana Tomica, trebalo je da na sastanku sa vodecim "cetvercom" DPS isposluje podrsku koalicionog partnera za nesmetano ustolicenje Slobodana Milosevica na mjesto Predsjednika SRJ.

Posjeta je, izgleda, propala jer goste iz Beograda u Podgorici nije imao ko da doceka!? Prvo se potpredsjednica DPS, Milica Pejanovic Djurisic potrudila da u javnost pusti glas kako joj ni na pamet ne pada da prisustvuje tim razgovorima. Navodno, bilo bi joj isuvise mucno da gleda kako potporu srpskom vozdu daju oni sto ga posljednjih mjeseci bjesomucno kritikuju?!

No, razlozi za njenu apstinenciju nestali su cim je premijer i potpredsjednik DPS, Milo Djukanovic, za utorak nagovijestio odlazak u etnicki ciscenu i medjunarodnoj javnosti izuzetno interesantnu Bukovicu. Uz put, predsjednik Vlade je planirao odlazak "na noge" nezadovoljnim radnicima pljevaljskoga SIK "Velimir Jakic", pa je postalo bjelodano da Djukanovic, shodno zakonu fizike da se ne moze odjednom biti na dva mjesta, ni sam ne namjerava susresti se sa visokom delegacijom SPS. I treci potpredsjednik vladajucih crnogorskih socijalista, predsjednik Skupstine Svetozar Marovic, svoju je nespremnost za tako vazan dogadjaj pokazao izjavom da je o posjeti kolega iz SPS "saznao iz novina"!?

Dolazak Vucelica i druzine u Podgoricu postao je tako bespredmetan. Jer, Momir Bulatovic se vec ranije izjasnio da ce eventualnu kandidaturu Slobodana Milosevica za sefa savezne drzave "pozdraviti i podrzati". Predsjednik Crne Gore je i u intervjuu za agenciju "BETA" potvrdio takvo svoje stanoviste. Izrazavajuci svoje uvjerenje da je SPS "ozbiljna politicka partija", koja za tu funkciju nece predloziti "bilo koga", Bulatovic je dodao: "Odluka o podrsci konkretnom kandidatu za predsjednika SRJ pripada Glavnom odboru DPS i ja ne sumnjam da ce taj politicki organ odluciti u skladu sa visokom politickom odgovornoscu koja ga odavno krasi. U to me ubjedjuju i preliminarni dogovori koje smo vec postigli po ovom pitanju".

S obzirom na, posvemasnju Bulatovicevu kooperativnost, zadatak Milosevicevih izaslanika, trebalo je, u sustini, da bude pribavljanje saglasnosti Djukanovica i Marovica za planirani "transfer". Jer, osim njihovog snaznog otklona od Miloseviceve politike, nakon ponistavanja lokalnih izbora u Srbiji, sve ukazuje da ta dvojica potpredsjednika trenutno drze kontrolni paket vlasti u najvisim organima DPS. Zbog toga je "odozgo" u igru ubacen Milorad Vucelic, intimus "reformskog" crnogorskog dvojca. Novom potpredsjedniku SPS pripisuju se i velike zasluge za amortizovanje Miloseviceve podrske Momiru Bulatovicu u obracunu sa Marovicem i Djukanovicem, pa se cinila logicnom, za politiku sasvim uobicajena, "trgovina" uslugama i protivuslugama.

Pokazalo se, ipak, da predsjednik Vlade i predsjednik Skupstine nijesu spremni na tu vrstu kompromisa. Iako je sasvim jasno da Djukanovicu i Marovicu ne odgovara u ovom momentu dodatno zaostravanje sukoba sa Milosevicem, jos vecu politicku stetu donijela bi im javna podrska covjeku koga su oznacili kao "prevazidjenog politicara". Takvim bi se potezom pokazali dozlaboga politicki neprincipijelnim, a zasigurno bi se nasao neko da im spocita bagatelan odnos prema saveznoj drzavi.

Djukanovic i Marovic, dakle, znali su za "jadac" i izbjegli situaciju u kojoj za njih nije bilo dobrog rjesenja. Nezvanicno se cuje da je od SPS zatrazeno da posalje "preciznu platformu" za razgovore. Posrijedi je ocito kupovanje vremena, kako bi se konacna odluka zaista prebacila na teret Glavnog odbora vladajuce partije. Kada (ako) "platforma" stigne, naci ce se na dnevnom redu toga organa, koji ce zauzeti zvanican stav i tako "pokriti" sve pojedinacne razlike najuzeg vrha DPS u pogledu na Milosevicevo ustolicenje za treceg Predsjednika SRJ.

Predsjedniku Vlade i sefu crnogorskog parlamenta ostace mogucnost da zadrze svoj "licni" stav prema aktuelnom Predsjedniku Srbije, a da, pritom, ne rizikuju bijes ranjenog lava. Jer, barem prema tvrdnji onih koji vaze za dobre poznavaoce odnosa unutar DPS, Glavni odbor podrzace dolazak Milosevica na celo SRJ! Iako je vozdova popularnost odavno naceta i u crnogorskoj vladajucoj partiji, DPS nije spremna da do te mjere gurne prst u oko koalicionom partneru, sa kojim je, kako se to u svakoj prilici istice, "izgradila zajednicku drzavu". Nepodrzavanjem Milosevica temelji te tvorevine mogli bi biti ozbiljno uzdrmani, a u DPS se takvi potezi jos ne smiju ni glasno komentarisati.

No, ako je podrska crnogorskoga partnera Milosevicevom dolasku na mjesto predsjednika SRJ izvjesna, u ovom momentu se cini gotovo nemogucim dobijanje "amina" zvanicne Podgorice za promjenu saveznog Ustava, koja, odavno se suska, ide "u paketu" sa novim namjestenjem Predsjednika Srbije. Cak je i Momir Bulatovic javno odbio i pomisao da pristane na takvo sto. Odnosno, na, sasvim precizno, jacanje funkcije Predsjednika SRJ, prekompoziciju savezne drzave i svodjenje Crne Gore na, de facto, region. Neki listovi, medjutim, nedavno su objavili vijesti da su Bulatovic i Milosevic odavno utanacili taj posao i da je zaklinjanje Predsjednika Crne Gore u nepromjenjivost ustavne pozicije njegove republike - cista farsa.

Ako se ispred cvrstine odlucnosti crnogorskog Predsjednika moze staviti upitnik, izleda da za Djukanovica i Marovica dileme odista nema. Njihovi javni istupi tim povodom poklapaju sa sa vijestima iz "dobro obavijestenih krugova" da su njih dvojica tvrdo potiv promjene saveznog Ustava. Indikativno je i, u posljednje vrijeme cesto, Djukanovicevo potezanje pitanja neusaglasenosti Ustava Srbije sa Saveznim. Poruka je jasna - SRJ moze dobro da funkcionise i na postojecim normama, treba samo eliminisati republicke kocnice. Pri cemu, kako veli premijer, "Crna Gora nije problem".

Navodno je jedan od razloga prolongiranja (propasti) sastanka partijskih vrhuski SPS i DPS bilo upravo rezolutno odbijanje Djukanovica i Marovica da i razgovaraju o ustavnim temama. Milosevic, naravno, ne dolazi na celo SRJ da bi bio novi Lilic. Pisanje cestitki nikad nije bilo njegov hobi. Dan "D", 25. jun brzo se primice i nema mnogo vremena za velike politickje manevre. Milosevic je dosad zakonomjerno u cajtnotu povlacio lose poteze, ne samo po Srbiju, nego i po cio Balkan. Ni Crnogorci se, medjutim, nijesu pokazali kao majstori "cugera". Kakve su mogucnosti za dobar rasplet predsjednickog vrzinog kola nije tesko dokuciti.

Darko SUKOVIC (AIM Podgorica)