BiH I DONATORSKA KONFERENCIJA

MINI POLITICARIMA, MINI PARE

AIM, SARAJEVO, 2.05.97.
Da li ce BiH umjesto obecane donatorske konferencije i predvidjenih 1,4 milijarde dolara za obnovu u ovoj godini dobiti "mini" konferenciju, a samim tim i "mini" sredstva, zavisi od toga da li ce do kraja juna predstavnici oba entiteta u zajednickim institucijama BiH konacno postici politicki dogovor o spornim ekonomskim zakonima. Strpljenje medjunarodne zajednice je pri kraju, a usvajanje kompletnog paketa zakona za brzi pocetak i sklapanje sporazuma sa MMF-om prije kraja juna, obzirom na trenutnu situaciju, bilo bi ravno cudu.

Iako je najveca medijska paznja skoncentrisana na zakon o centralnoj banci i novoj valuti, samo njegovo donosenje, bez sklapanja sporazuma sa MMf-om, nece biti dovoljno da ubijedi donatore da odrijese kesu.

• Ideja o odrzavanju "mini donatorske konferencije" kao zamjene za najavljenu donatorsku konferenciju postoji, ali ja mislim da to ne bi bilo dobro rjesenje za BiH. Prije svega na takvoj konferenciji bilo bi prkupljeno mnogo manje novca od predvidjenih 1,4 milijarde dolara, i ta sredstva bi se koristila uglavnom za finansiranje povratka izbjeglica i projekata koji su direktno povezani sa tim. U isto vrijeme to znaci da bi svi ostali projekti planirani za ovu godinu ostali bez sredstava sto bi imalo znacajne posledice. Tada novu donatorsku konferenciju ne bi bilo moguce organizovati prije 1998. godine, sto bi sigurno usporilo proces obnove BiH - tvrdi Rory O Sullivan, direktor stalne misije Svjetske banke u BiH.

Nedavan boravak visoke delegacije Svjetske banke u BiH i njihovi razgovori sa kopredsjedavajucima vijeca ministara BiH, Harisom Silajdzicem i Borom Bosicem, predstavljali su jos jednu opomenu da medjunarodna zajednica nema namjeru odustati od svojih uslova za odrzavanje donatorske konferencije. Iako su svi ucesnici u razgovorima po njihovom zavrsetku verbalno izrazili optimizam u pogledu postivanja rokova za usvajanje zakona iz Paketa za brzi pocetak dosadasnji rezultati su vise nego skromni. Poslednje upozorenje iz Ureda Visokog predstavnika "da bi bilo dobro da zakoni budu usaglaseni prije sastanka Upravnog odbora Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji", upravo odrzanoj u Portugalu, ovdje niko, ocito, nije ozbiljno shvatito. Naime, kako do susreta u Sintri jos uvijek nije postignut nikakav napredak, donatori sad s pravom mogu odluciti da organizuju mini donatorsku konferenciju, a da odrzavanje "prave", velike konferencije ostave tek za iducu godinu. S druge strane, prema nezvanicnim informacijama iz dobro obavijestenih izvora, ocekivani kompromis oko zakona o centralnoj banci ukoliko ne bude propracen sklapanjem sporazuma sa MMF-om takodje bi rezultirao tek "mini konferencijom".

Mada su eksperti bh. vlasti i MMF- a prakticno zavrsili tehnicki dio posla, to da li ce pripremljeni materijali biti i zvanicno verifikovani zavisi opet od volje ovdasnjih politickih lidera.

Sporazum sa MMF-om otvara vrata ne samo za odrzavanje donatorske konferencije vec i za pregoovore sa Pariskim i Londonskim klubom povjerilaca oko predratnog spoljnjeg duga BiH , nacina njegove otplate i eventualnog novog zaduzivanja. Prema procjenama eksperata, najveci dio spoljnjeg duga koji iznosi oko 3 milijarde dolara, bio bi otpisan. Naime, gotovo izvjesnim smatra se da bi najmanje 75 odsto ovog duga bilo otpisano, a taj bi procenat mogao biti i veci.

Ipak to je samo ona ljepsa strana sporazuma sa MMF-om. U globalnim razmjerama MMF slovi kao "svjetski finansijski policajac" ciji su recepti za ozdravljenje ekonomije zemalja u razvoju uglavnom vrlo bolni za najveci broj gradjana. U bosanskohercegovackoj situaciji to podrazumjeva korjenite reforme postojeceg poreskog i carinskog sistema uz rigorozna kresanja budzetskih izdataka. Tu je naravno i nezaobilazna privatizacija, pa je stoga razumljiva nevoljkost vlasti u BiH za realizacijom ponudjenih rjesenja.

U uslovima kada privreda radi sa nekih desetak posto kapaciteta, a broj nezaposlenih, penzionera, invalida i drugih socijalno ugrozenih kategorija visestruko nadilazi broj zaposlenih, kresanje budetskih izdataka i, kratkorocno smanjivanje prihoda, usled trazenog smanjenja poreskih stopa, lako bi moglo posluiti kao upaljac koji bi rastuce socijalne tenzije pretvorio u nekontrolisanu eksploziju. Vjerovatno vazniji razlog za oklijevanja aktuelne vlasti lezi u cinjenici da bi konacnim otpocinjanjem dugo najavljivanog prelaska na koncept trzisne ekonomije otpoceo i proces kojim bi drzava nepovratno izgubila kontrolu nad ekonomijom. Ko time najvise gubi svima je jasno.

I dok se nastavlja rovovska politicka bitka oko Paketa ekonomskih zakona, ceh placaju glasaci koji su aktuelne lidere i izabrali, kao i ostali gradjani BiH. Ocekivani zamah obnove i masovnije otvaranje radnih mjesta je izostalo jer donatori cekaju da vide usvajanje kljucnih zakona.

Ukoliko kraj juna, kao poslednji rok za njihovo usvajanje ne bude ispostovan, a imajuci u vidu nastupajucu sezonu godisnjih odmora na Zapadu i kratkocu gradjevinske sezone u BiH, obaa entitea zajedno mogu se "pozdraviti" sa 1,4 milijarde dolara, barem do iduce godine.

To sto se donatorima ne zuri da poklone vlastiti novac sasvim je logicno, ali da je vlastima u entitetima i njihovim predstavnicima izgleda jos manje stalo - tesko je shvatiti. Ukoliko zaista obecana donatorska konferencija bude zamijenjena "mini varijantom" tada bi domaca vlast trebala da polozi racune svojm biracima i gradjanima i da povuce i konkretne konsekvence za neucinjeno. U svakom slucaju bilo bi vrlo tesko objasniti zasto se nije moglo konkretizovati ono sto je vec jednom dogovoreno i potpisano u Daytonu.

Egzistencija svih gradjana BiH u krajnjoj liniji zavisi od priliva svjezeg novca za pokretanje privrede i otvaranje novih radnih mjesta, a onaj od koga zavisi hoce li para zaista i biti je aktuelna vlast u oba entiteta BiH. Naraavno, l,4 milijardi dolara su ipak velike pare oko kojih se vrijedi malo i pomuciti, pogotovu ako nema druge alternative, jer tavorenje na ivici bijede (koje je ovdje jednino izvjesno bez pomoci izvana) nikome normalnom ne moze izgledati kao dobro rjesenje. U medjuvremenu, socijalna bomba pocinje ubrzano da otkucava, a njena eksplozija lako bi mogla ove prostore ponovo pretvoriti u zonu sumraka i definitivno pokopati sve sanse da uhvatimo prikljucak sa razvijenim svijetom.

Drazen SIMIC