BOZE PRAVDE U LIJEPOJ NASOJ

AIM, ZAGREB, 2.6.1997. Subotnji broj osjeckog dnevnika "Glas Slavonije" donio je zanimljiv prilog o specijalnom ratu koji se vodi protiv Hrvatske i u kojem dakako prednjace razne obavjestajne sluzbe. "Nije Madeline Albright preko noci promijenila misljenje o stanju u Republici Hrvatskoj", zapisao je novinar osjeckog lista. "Sadasnja slika stvorena je na temelju izvjesca s terena, sto prije svega dokazuje da ovih dana Hrvatskom ne secu samo prijatelji i toliko zeljeni turisti". Prije desetak dana, boraveci u Vukovaru, ministar obnove Jure Radic, odgovarajuci na pitanje jednog tamosnjeg novinara kako se mogao dogoditi incident u Hrvatskoj Kostajnici, glatko je odgovorio da je taj dogadjaj pripremila i organizirala jedna strana obavjestajna sluzba, ne bi li otezala pregovaracke pozicije ministra Mate Granica koji se tih dana u Washingtonu sastao s americkom drzavnom tajnicom Albright. I hrvatski je drzavotvorni tisak, pisuci o onome sto se zbivalo u Kostajnici, nastojao - doduse ne tako eksplicitno kao ministar Radic - u otuznu kostajnicku pricu uplesti elemente medjunarodne zavjere. Krunski dokaz kako je u Kostajnici zapravo sve bilo namjesteno jedne su novine tako nasle u cinjenici sto se, neposredno nakon incidenta, kao slucajno tamo nasao i novinar "New York Timesa".

Da se americka diplomacija u kreiranju svoje politike ne oslanja na metode iz poznate anegdote o skolastickim mudracima koji su danima nagadjali koliko bi konj mogao imati zuba, pokazala je Madeline Albright. Nije joj bilo tesko da u nekoliko sati svoje posjete Hrvatskoj "skokne" i do Kostajnice, ne bi li se osobno uvjerila kako stvari tamo stoje. "Sokirana sam onime sto sam tamo vidjela", rekla je novinarima. "Govorila sam nacelno o tome i ranije, ali kad vidite sto se dogodilo i kad razgovarate o tome s obiteljima, ljudima koji su se zeljeli ovdje vratiti i zivjeti u svojim kucama, a sada zive kao zatvorenici ili kod rodbine - mislim da je to nedopustivo". Americka je drzavna tajnica tako Zagrebu opalila dvostruku pljusku. Prvo je Tudjmanu jos donekle i diplomatski uvijeno rekla: "Vjerujemo da buducnost Hrvatske pripada demokratskoj zajednici koju gradimo i ocekujemo da se Hrvatska pridrzava standarda te zajednice, a ne standarda autokratske i nasilne povijesti ovoga podrucja". A onda je, gotovo doslovce, "privela" u Kostajnicu ministre Granica i Radica, ne samo da bi im zorno pokazala kako se valja informirati iz prve ruke, sto su oni propustili, vec da bi im i naglaseno rekla: "Nadam se da cete uputiti jasnu i glasnu poruku da je ovo sto se sada dogadja nedopustivo".

Koliko bi skupo kostajnicka epizoda mogla stajati Hrvatsku proslog je tjedna, boraveci u Grazu, austrijskoj agenciji APA, po prvi put jasno rekao i prijelazni upravitelj UNTAES podrucja Jacques Paul Klein. On je, govoreci o prilikama koje vladaju u Hrvatskoj tada javno naznacio kako bi odlazak medjunarodnih vojnih snaga iz istocne Slavonije mogao biti produzen. Upotrijebio je formulaciju da bi 15. srpnja, ranije najavljivan datum okoncanja mandata UNTAES-a mogao biti "preurenjen rok", dodavsi kako je medjunarodna zajednica u tu operaciju ulozila oko 360 milijuna dolara i da joj nije ni malo svejedno kako ce se stvari ondje razvijati kada UNTAES ode. Klein je, odmah nakon incidenta u Kostajnici onamo uputio svog direktora civilnih poslova Gerada Fischera, osobu koja dobro poznaje ovdasnje prilike i koja je jos u vrijeme UNPROFOR-a obavljala znacajnu ulogu u civilnim poslovima tadasnjeg Sektora Zapad. Fischerov izvjestaj Kleinu, ali i zbivanja na podrucju UNTAES-a nakon izbora, mora da su u znacajnoj mjeri pridonijeli misljenju prijelaznog upravitelja Kleina o "preuranjenom roku" odlaska njegovih trupa. Klein se, naime, ovih dana sprema sloziti svoj izvjestaj Kofiju Annanu i nema dvojbe da ce ono sto preporuci glavnom tajniku UN-a - zavrsetak misije ili njen produzetak - u najvecoj mjeri utjecati na odluku Vijeca sigurnosti.

Hrvatskoj se itekako zuri da sto prije udje u Podunavlje, a prema nekim potezima koji se ondje posljednjih dana vuku - narocito nakon Kostajnice i Kleinovih najava o mogucem produzenju mandata

• to se cini s prilicno nervoze i s jasnim naznakama sto tamosnje stanovnistvo moze ocekivati kada UNTAES zamijeni hrvatsku vlast. Naime, kako se ta vlast spusta na nize razine, stupanj tolerancije sve je manji, sto se osobito vidjelo kod formiranja gradskih i opcinskih vijeca diljem istocne Slavonije. Dok su osnivacke sjednice zupanijskih skupstina u Osijeku i Vukovaru protekle u pravom revivalu bratstva i jedinstva, gdje je sve islo po dogovoru i bez ikakvih iznenadjenja, formiranje gradskih i opcinskih vijeca pokazalo je svu dubinu nepremostenih razlika, nezalijecenih rana, netolerancije i zelje da se vrati milo za drago.

Americki i britanski veleposlanici u Hrvatskoj, Galbraith i Hewitt bili su svjedoci cjedonevnog maltretiranja na utemeljiteljskoj sjednici gradskog vijeca Vukovara, kada su popucali svi savovi medjustranackog dogovora HDZ-a i SDSS-a o raspodjeli funkcija, ali i o naoko prozaicnim stvarima kakva je pravo srpske nacionalne manjine da nakon intoniranja "Lijepe nase" cuje i "Boze pravde". Iako je cak statutom grada Vukovara jasno odredjeno da nacionalne manjine imaju pravo na izvodjenje svoje "svecane pjesme", intoniranje srpske himne pokazalo se nepremostivom preprekom vukovarske utemeljiteljske sjednice gradskog vijeca. Stvar se usijala do te mjere da su vijecnici HDZ-a odlucili samostalno odrzati sjednicu (to im je bilo moguce tek kad su im se pridruzila dva vijecnika s Mercepove nezavisne liste jer je omjer HDZ-ovih i SDSS-ovih vijecnika bio 12:12), u cemu ih nisu uspjeli sprijeciti cak ni Galbraith i Hewitt. Tek kad je u dvoranu utrcao razbjesnjeli Klein i jasno rekao HDZ-ovim vijecnicima da bi - ne nadju li kompromis s SDSS-om - mandat UNTAES-a mogao potrajati mnogo duze nego sto to neki misle, sjednica je oko 10 uvecer privedena kraju. Vladimir Seks, potpredsjednik hrvatskog Sabora koji je takodjer bio nazocan cjelodnevnom vukovarskom natezanju, HDZ-ovo je popustanje nazvao "pragmaticnim razlozima", mada nije pojasnio kako to da je pragmatizam uslijedio tek nakon otvorene Kleinove prijetnje.

Repriza vukovarskog mrcvarenja narednih je dana obilato reprizirana od Belog Manastira, Darde i Jagodnjaka, do Tenje i Erduta. Svugdje je pronadjen razlog da se sjednice ne odrze, a onaj najveci i nepremostivi bilo je intoniranje "svecane pjesme" srpske manjine, koju su ovi shvatili kao "Boze pravde". Cak kad se o tome i postigao kompromis (kao u Belom Manastiru), dok se intonirala srpska himna, HDZ-ovi su vijecnici ili napustali prostoriju ili su pak ostali demonstrativno sjediti na svojim mjestima. A onda je, uoci hrvatskog Dana drzavnosti, na mostu izmedju Brsadina i Borova naselja u zrak odletjela zeljeznicka pruga, sto je vjerojatno poruka tamosnjih ekstremnih Srba da bas nisu pretjerano sretni sto je za pocetak lipnja Tudjman upravo tim kolosijekom najavio dolazak Vlaka slobode.

Krug koji je zapocet u Kostajnici tako se zatvorio izmedju Brsadina i Borova naselja i sada bi jos samo trebalo da Vojislav Stanimirovic, vodja SDSS-a, kaze nekom hrvatskom novinaru kako je dizanje pruge u zrak organizirala neka strana obavjestajna sluzba, ne bi li olaksala Tudjmanove razgovore s Madeline Albright. Onome tko cijelu pricu otuzne hrvatske zbilje, od Kostajnice do Borova naselja, zeli sagledati hladno i realno, i tko ne trazi objasnjene u svjetskoj zavjeri i podlim igrama CIA-e i KGB-a, bit ce jasno da je Klein bio prokleto u pravu kada je priprijetio vukovarskim HDZ-ovskim vijecnicima - mandat UNTAES-a mogao bi potrajati mnogo duze nego sto to neki misle.

DRAGO HEDL