PORTRET HRVATSKOG NOVINARA

AIM, ZAGREB, 30.5.1997. Nezadovoljna radom Hrvatskog novinarskog drustva ("koje je uz ostalo postala ekspozitura Georga Sorosa, a bavi se vise politikom nego cehom"), glavna urednica Hrvatske televizije Hloverka Novak-Srzic osnovala je i registrirala Udrugu hrvatskih novinara. Medju deset utemeljitelja, koliko ih je dovoljno po zakonu, redom su samo novinari televizije i to oni kojima je gospodja Hloverka izravni sef, pa su se u ovoj udruzi, koja neodoljivo podsjeca na redakcijski sastanak, nasli Dunja Ujevic, Obrad Kosovac, Jozo Curic, Marijan Nejasmic, Andrej Rora, Ruzica Renic, Zvonko Bozinovic, Marija Milicevic i Joso Barisic. Kad se zna da je predsjednicom Skupstine postala Dunja Ujevic, odnedavno TV pojacanje pristiglo sa kandidacijske liste HDZ-a na parlamentarnim izborima 1995. godine, te da su to redom ljudi koji sebe nazivaju drzavotvornim novinarima, onda je potpuno jasno da nije problem u struci vec upravo u politici.

Uz to u igri je i vlasnistvo nad Novinarskim domom, ogromnim kapitalom hrvatskih novinara, ciji bi jedan dio razmjerno broju clanova Hloverkine UHN-a trebalo oteti sadasnjem HND-u i Sindikatu novinara Hrvatske. Nema sumnje da je nalog za osnivanje paralelne organizacije, sto nije iznenadjenje, stigao sa samog vrha da bi se sadasnja novinarska organizacija pokusala razbiti iznutra, kad vec nije islo pritiscima izvana.

Vrijeme ce pokazati koliko ce sadasnjih deset pajdasa HDZ- provinijencije uspjeti ojacati svoje redove i koliko ce novinara dobiti nalog da joj pridju, ili ce to uciniti svojevoljno. No, sudeci prema rezultatima nedavno provedenog istrazivanja "Profesija novinar" sto ga je narucilo Hrvatsko novinarsko drustvo, a provela agencija "Puls" predsjednica Hloverka nece se muciti sa stampanjem brojnih novih iskaznica i eventualnim zahtjevom da i njena organizacija bude primljena u Medjunarodnu federaciju novinara.

Istrazivanje je provedeno u obliku upitnika, a od 2300 poslanih vraceno je 418, sto se u svjetskim razmjerima smatra uspjesnim odazivom na postansku anketu. Prispjeli odgovori odgovaraju maltene u potpunosti i strukturi clanstva, kad je rijec o spolu, broju zaposlenih u pisanim i elektronskim medijima, umirovljenika i slobodnih novinara. Tako je prosjecni hrvatski novinar muskarac (zena je 31,3 posto), fakultetski je obrazovan (56 posto ima ih diplomu najcesce politologa ili nekog od smjerova Filozofskog fakulteta), zadovoljan je svojom profesijom i ne bi je mijenjao, ali nije osobito sretan svojim radnim mjestom i poslom, pretjerano ne brunda na svoju placu, misli da mediji nisu dovoljno slobodni, nije vjernik, niti clan neke partije, a uvjeren je da je istina vaznija nego li nacionalni i drzavni interes.

Samo pet posto novinara sigurno namjerava uskoro promijeniti zanimanje, a daljnih 20 bi to ucinilo ako im se ukaze prilika za boljim poslom. Glavni uzrok nezadovoljstva profesijom je stanje slobode medija. Radi se o dojmu da slobode danas ima manje nego li 1989. godine, te da je ona daleko veca kod prvih susjeda Talijana i Slovenaca. Novinari su nezadovoljni stagnacijom ili cak degradacijom sloboda medija u vremenu od prvih visestranackih izbora. Nasuprot relativnom zadovoljstvu profesijom nezadovoljni su prilikama na svom radnom mjestu, jer svega pet posto ispitanika odgovara da je jako zadovoljno, a oko 18 da je zadovoljno, najvise ih je neodlucnih (38 posto) dok su ostali nezadovoljni ili jako nezadovoljni. Zanimljivo je da je najvise nezadovoljnih medju radijskim novinarima, potom onima na TV, a tek na kraju onih iz pisanih medija.

Novinari relativno negativno ocjenjuju rad Sindikata jer cak 42 posto daju mu ocjenu jedan ili dva, isto toliko trojku, a svega 15 posto cetvorku ili peticu. Iznenadjujuce je pak da je kod ocjenjivanja rada Hrvatskog novinarskog drustva situacija obrnuta: svega 27 posto ocjenjuje ga sa jedinicom i dvojkom, trojku daje 35 posto, a 38 posto vrlo dobar i odlican. Vise od 70 posto ispotanika smatra da su Sindikat i Drustvo vazni za novinarsku profesiju.

Vise od 80 posto ispitanika zagovara sankcioniranje laznog izvjestavanja, s tim da su tome vise skloni oni iz pisanih nego li elektronskih medija. Novinari televizije najcesce se slazu sa tvrdnjom da je u njihovoj redakciji vise pritisaka nego li u drugima, a blizu su im oni s radija. Isto tako 80,3 posto prihvaca stav da uvijek treba pisati istinu bez obzira na egzistencijalnu sigurnost, 76,3 posto smatra da novinar mora pisati istinu bez obzira na ugled Hrvatske u svijetu. Cak 88,3 posto misli da za ocuvanje profesionalne nezavisnosti, danas u Hrvatskoj treba dosta hrabrosti, 97,6 drzi da bez slobode medija nema demokracije, a 72,5 posto da su politicki pritisci danas najveci problem hrvatskog novinarstva. Na upit da li treba sprijeciti novinare koji napadaju demokratski izabranu vlast njih 90 posto odgovara negativno.

Gotovo svaki cetvrti novinar smatra da bi neke medije u Hrvatskoj trebalo zabraniti. Od tih 91, koliko ih misli da bi neke medije trebalo zabraniti, njih 25 misli da treba zabraniti Hrvatsku televiziju, a 13 "Feral Tribune". Pritom je zanimljivo da bi televiziju zabranili oni koji misle da treba pisati istinu pod svaku cijenu, a Feral oni koji slobodu medija ne drze vaznom. Na listi od ponudjenih 13 osobina koje bi trebao imati novinare vode sa slicnim postocima (oko 16) istinoljubljivost, obrazovanje i postenje, u sredini su inteligencija i hrabrost, dok je primjerice domoljublje na izuzetno niskom desetom mjestu sa svega tri postotka. Novinari Hrvatske radio televizije rjedje od rugih stavljaju istinoljubljivost u vrh, ali zato im je cesce nego drugima vazno domoljublje.

Premda je velika vecina novinara podjednako nezadovoljna bivsim i sadasnjim politickim sistemom, znacajna vecina optimisticki gleda na hrvatsku politicku buducnost. Najkrace receno moglo bi se reci da je hrvatski novinar istodobno nezadovoljan ali i optimist, pa bi se moglo zakljuciti da su temelji socijalne klime u novinarstvu vrlo zdravi pa utoliko vise valja respektirati iskazano nezadovoljstvo.

Obilje podataka sto ih pruza ovo istrazivanje pokazuje da je hrvatski novinar tolerantan i slobodouman, tako primjerice svega devet posto misli da bi homoseksualnost trebalo strogo kaznjavati, a oko 22 posto ne misli da je homoseksualnost normalni seksualni izbor kao i svaki drugi. Oko 20 posto misli da je pobacaj opravdan samo iz medicinskih razloga, ali istodobno samo ih se 14 posto protivi tvrdnji da se nitko nema pravo mijesati u zeninu odluku da napravi pobacaj. Isto tako samo 14 posto misli da nije dobro kada je previse zena u novinarstvu na utjecajnim mjestima. Sa tvrdnjom da ljudi srpske nacionalnosti ne bi trebali biti urednici u hrvatskim medijima barem jos nekoliko godina uglavnom se slaze 10,6, a posve 11,1 posto. Sa tvrdnjom da bivsi clanovi Saveza komunista ne bi danas smjeli biti urednici u hrvatskim medijima uglavnom ili potpuno slaze se 15 posto ispitanika.

Zanimljivo je nadalje da svega 17,5 posto misli da sudski postupci za naknadu stete sluze za financijsko unistavanje medija, a svega 26 posto tvrdi da medjunarodna zajednica neposteno iskoristava pitanja slobode medija da bi Hrvatskoj nametnula rjesenja koja su protivna njenim interesima. Ogroman broj novinara takodjer misli da "institut drzavne" tajne u Hrvatskoj sluzi i prikrivanju kriminala na visokoj drzavnoj razini. Ogromna vecina novinara urednike unutrasnjo-politickih rubrika dozivljava kao politicare a ne novinare, a 90 posto ih misli da upute pretpostavljenog treba slijediti samo ako su ispravne. Hrvatski novinari rado bi i strancima dopustili da imaju privatne medije (tek 24 posto se protivi).

Preko polovine anketiranih (56%) misli da je HTV medij koji je stetio afirmaciji novinarstva kao profesije, a zatim slijede "Vjesnik" (6,6), "Vecernji list" (6,0) "Hrvatski vjesnik" (5,7). Na posljednjem devetom mjestu je sa 0,9 posto Feral Tribune. Od medija koji su pak najvise doprinijeli razvoju novinarstva kao profesije na prvom mjestu je rijecki "Novi list"(25,7), slijede "Feral Tribune" (21,9) i Radio 101 (16posto). Medju pojedincima koji su najvise doprinijeli afirmaciji novinarstva kao profesije sa 14,3 posto vodi Mirko Galic, dopisnik "Vjesnika" iz Pariza, a odmah iza njega je sa 12,2 posto glavni urednik "Ferala" Viktor Ivancic.

Hrvatski novinarski narod, dakle, misli onako kako i govori u kavani, kako je to duhovito u "Tjedniku" zakljucio Miljenko Jergovic, pa je tesko ocekivati da ce im biti bliska nekakva udruga osnovana u Predsjednickim dvorima, niti takozvani drzavotvorni novinari imaju ikakvih sansi da ih njihove kolege dozive kao kolege. Mozda kao profesionalce, ali neke druge provinijencije.

GOJKO MARINKOVIC