PENZIONERI BIH I SVJETSKA BANKA

CIJI JE STOMAK PRAZNIJI

AIM, SARAJEVO, 28.05.97. Savez udruzenja gradjana penzionera BiH (koji zapravo zastupa samo dio penzionera Federacije BiH) oglasio se protiv prijedloga Svjetske banke o podjeli penzija u jednakim iznosima za sve, o razdvajanju penzionog i mirovinskog osiguranja, dakle dva fonda unutar Federacije, te o uslovljavanju pomoci penzionerima

Predstavnici Saveza udruzenja gradjana penzionera Bosne i Hercegovine, koje ima pretenzije zastupanja svih penzionera u Bosni i Hercegovini, sto su iskazali i pozivom na osnivacku skupstinu svim penzionerima, a u biti se svodi samo na savez udruzenja penzionera iz dijela Federacije, ovih dana se oglasio protestom na adresu Svjetske banke. Povod za to je, po tom reagovanju, zahtjev ove finansijske organizacije za isplatu penzija svim korisnicima na podrucju BiH u istom iznosu. Drugi razlog je nastojanje da se penzioneri podijele u mirovinsko i penziono osiguranje, dakle na one koji zive na teritoriju koji se jos nezvanicno tretira kao "Herceg-Bosna" i onaj drugi dio Federacije BiH.

Objasnjenje za reagovanje na podjelu u dva zavoda PIO i MIO, kako se navodi, je neprihvatljivo, jer vodi etnickoj podjeli, protivno je proklamovanim opredjeljenjima o statusu FBiH, i u krajnjemu, onome sto sve pozitivne snage unutar Bosne i Hercegovine zele i cemu teze, zbog cega je uostalom proliveno toliko krvi, pale hiljade zrtava.

I "terapiju" kako su to nazvali "podjednakih stomaka", dakle podjela penzija u istim iznosima za sve korisnike, Savez udruzenja penzionera cijeni kao neprihvatljivu, nepravednu, pogresnu i sasvim nerealnu. Ta terapija je zapravo preuzeta iz prakse Mirovinskog osiguranja u Mostaru (Herceg Bosna) gdje su tokom ratnih godina isplacivane penzije u istim iznosu od 55 maraka. Prihvacaju penzioneri koji su protestvovali na preporuke Svjetske banke da su penzioneri Herceg Bosne (a priliku su iskoristili i neki sa drugih podrucja koji su po kriteriju nacionalne pripadnosti mogli iskoristiti priliku da dobiju penziju iz HB) da su mostarski penzioneri i penzioneri sa njenog podrucja
bili u povoljnijem polozaju duzi period rata, kad su sarajevski penzioneri primali samo tri marke, a vise mjeseci cak ni to. Ali, ne zele u mirno doba prihvatiti ratnu praksu, niti model, koji ni za podrucje gdje je primijenjen nije pravican, ali u uslovima u kojima je praktikovan bio je tada najprimjereniji.

Naravno, reagovanje Saveza udruzenja penzionera izazvalo je i protureakcije, jer nemali broj smatra da je i to bolje rjesenje od nikakvog, objasnjavajuci da "su stomaci penzionera u trecem dobu otprilike jednaki, pa da mogu prihvatiti i uravnilovku u raspodjeli penzija". Realno gledajuci, ipak nije u redu izjednaciti, pa i penzijama, akademike, bivse ministre, rukovodioce velikih firmi sa radnicima bez ikakvih kvalifikacija. Posebno to nije realno u odnosu na godine staza, ulaganje u penzioni/mirovinski fond. S druge strane bi se moglo postaviti pitanje i da li su sadasnje isplate realne?

Jedino s cime penzioneri mogu biti koliko-toliko zadovoljni su rokovi: penzije dobijaju svaki mjesec. Iznosi su ograniceni tako da je prosjecna penzija za oko 188.000 korisnika 9.895 dinara, ili 98 DM
(podrucje koje se jos nezvanicno zove dio pod kontrolom Armije BiH, za razliku HB koja se tretira podrucjem pod kontrolom HVO-a, gdje se isplacuju penzije od 55 DM). Taj prosjek je postignut tako sto se od aprila prosle godine penzije ne uskladjuju sa platama, sto otprilike znaci da se ne povecavaju u skladu s rastom plata, nego se isplacuju u dostignutom iznosu u pomenutom mjesecu. Ni to nije jedino ogranicenje. Najniza penzija uopste je 4.000 dinara, odnosno 40 DM, so je jos najblize zakonskim okvirima. Jer bi, ukoliko bi bile isplacene realne penzije, oni koji stoga sto ne ispunjavaju uslove za vise iznose mogli dobiti 4.440 dinara mjesecno, recimo za februar ove godine. Ali oni koji su dugogodisnjim radom i radom koji je bio bolje placen, pa shodno tome i koji su izdvajali vece doprinose za penziono osiguranje u predratnom periodu, visestruko osteceni i sada. Utvrdjen je, naime, maksimalni iznos penzije od od 42.032 dinara, odnosno oko 420 maraka. Stvarna prosjecna penzija bi trebalo da bude 18.484 dinara za januar ove godine (184,84 DM), ocigledno dvostruko vise nego se isplacuje. Znaci i sadasnje isplate teku mimo zakonskih propisa kad su iznosi u pitanju .Ili odnosi plata i penzija. Propisano je da penzije cine 85 odsto plate, a po sadasnjim iznosima starosne ili, kako ih nazivaju, pune penzije, dakle one najvise cine tek 42 procenta plata. Da su primijenjeni propisi sadasnji iznosi penzija su trebalo da budu uskladjeni, i vec i za januar ove godine za 86,8 procenata i to tako da svako povecanje bude obracunato na vec dostignute iznose. Tako bi najvise penzije po takozvanim opstim propisima, dakle bez ikakvih povlastica, ali obracunate po zakonskim propisima za februar ove godine bile isplacene u iznosu od 78.526 dinara umjesto pomenutih 42.032 dinara.

Zbog izostanka uskladjivanja, vec su sami penzioneri proracunali, svakom od njih je uskraceno vise od hiljadu maraka u prosjeku. No, ni mnogo bogatija drzava od ove, pa ni u nekom periodu kojem nije prethodio tako strasan rat kakav je vladao na ovim prostorima, ne bi mogla tako lako, pogotovo ne odjednom, isplatiti toliki dug za oko 180 hiljada umirovljenika. Kod nas penzioneri dobijaju tek po petinu mjesecnog iznosa duga iz prethodne godine, a penzija, koja je zamrznuta na aprilski iznos,
isplacena je za maj i pocela je otplata duga za juni. I sa tim su penzioner koliko-toliko zadovoljni.

Kako stvari stoje, cak i bez obzira na razloge negodovanja izrecene na pocetku, ali i zbog "ucjena" onih od kojih se trazi pomoc, penzionere ni donosenjem novog zakona ne ocekuju bolji dani. Primjerice, kad je uskladjivanje penzija sa platama u pitanju, prema predlozenim rjesenjima, valjda prelaznim, za ovu i narednu godinu se predvidja uskladjivanje penzija prema materijalnim mogucnostima fonda penzijskog osiguranja, a u procenstu koji bi utvrdjivala Vlada Federacije i to u mjesecu kada odnos izmedju prosjecne penzije i plate bude nizi od 50 odsto. Po tom bi dakle odmah bili ispunjeni uslovi za uskladjivanje penzija, jer sadasnje prosjecne penzije cine 42 odsto prosjecnih plata.

U sadasnjim uslovima nije realno ni ocekivati povoljniju situaciju. Jer, penzije se isplacuju iz tekuceg prihoda, a svaki put i budzet Federacije "pripomogne". Trenutno je zaposleno, po zvanicnim podacima, dakle toliko placa doprinos, 259.206 lica, a oni izdrzavaju oko 188.000 penzionera. Odnos je dakle 1:1,4. Ranije, prije rata (1991. godina) je bilo 419.000 penzionera na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine, a sredstva za penziono i invalidsko osiguranje je obezbjedjivalo 1,1 milion zaposlenih. Pa i tada je veoma cesto bilo problema oko isplate penzija, jer nije bilo moguce namaknuti kompletan iznos gotovine za sve penzionere.

Savez udruzenja gradjana penzionera je uputio proteste zbog pomenutih prijedloga za uravnilovke u isplati penzija i zbog razdvajanja penzionih fondova. Ali to su samo neke od restrikcija koje predlaze Svjetska banka, ali i druge medjunarodne monetarne organizacije od kojih je zatrazena pomoc kako bi penzionerima zivot bio olaksan, a moguce da se nece pretjerati ako se kaze nekima i samo omogucen. Predlozeno je uz ostalo i izdvajanje socijalnog dijela davanja iz sredstava penzionog osiguranja kao sto su zastitni dodatak uz penziju koji prima nekoliko desetina hiljada korisnika. Zatim se predlaze ukidanje nekih drugih davanja - naknade za tudju njegu i pomoc, naknada invalidnim licima u toku prekvalifikacije i dokvalifikacije i slicno. Istina, nude se i rjesenja kao sto su prenos tih davanja na druge fondove, ali to moze znaciti jos tezi polozaj onih najtezih kategorija, onih koje primaju inace najnize penzije. Predlozena su i druga rjesenja, kao unovcavanje materijalnih dobara (domovi penzionera, stanovi, poslovni prostori i slicno). Prijedlozi su za podrzati, ali kako da penzioneri, pa i oni koji se brinu o njihovim pravima i novcu, Fond, na primjer, dodju do nekih dobara kao sto su veleljepni domovi u Neumu i Mostaru. Jedan od njih koriste vec predstavnici medjunarodne zajednice koji, moguce i ne znaju, da rade u prostorima za ciju su gradnju sadasnji penzioneri izdvojili dio svojih sredstava, a drugi takodje ne koriste oni koji su finansirali gradnju, ili u najboljem, samo dio njih kojima je pristup u Neum moguc. A to su samo dva od desetak domova penzionera, kojima nije moguc ni pristup niti materijaliziranje.

Amina AHMETASEVIC