USPEH VAKCINACIJE IZNAD 120 ODSTO!?

Pristina May 28, 1997

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) nosilac je Projekta "Svet bez decije paralize do 2 000 godine, u okviru kojeg je predvidjeno da se ostvari zastita kosovske dece od ove teske bolesti, koja za posledicu ima teske stepene invalidnosti.

Za realizaciju ovog vaznog projekta, 27. 28. i 29. septembra prosle godine proglaseni su "Nacionalni dani imunizacije", kada je zapoceo prvi krug vakcinacije, odnosno i 8. 9. i 10 novembra, iste godine, za drugi krug vakcinacije.

Ova vazna inicijativa za zastitu dece i na Kosovu, doneta je u Beogradu, od strane najvisih tamosnjih drzavnih istanci, naravno sa nekim preduslovima, kao sto su: snabdevanje vakcinom, metodologija rada, nosilac posla nadgledanje realizacije posla.

Od drustvenih i politickih albanskih subjekta na Kosovu zatrazeno da podrze ozivotvorenje ovog Projekta, ucestvujuci u senzibilizanju i propagiranju u sire mase. To je bio veoma znacajan zadatak, kojeg je trebalo obavezno izvrsiti sa posebnom posvecenoscu u ime hunmanizama i zelje za zdravstvenom dobrobiti kosovske dece. Uostalom bez njihovog angazovanja, tesko da bi se bilo ko mogao pohvaliti nekim rezultatima.

Ovom radu je prethodio usmeni Dogovor izmedju vladinih predstavnika, koje je naimenovao Beograd i onih kosovskih, da u jednonacionalnim etnickim lokalitetima budu formirane jednonacionalne lekarske ekipe, kako bi se sto uspesnije obavio ovaj odgovoran posao. No, dogovor je samo delimicno realizovan, jer je sproveden samo u onim sredinama, gde nije bilo zdravstvenih radnika nealbanaca. U usmenom dogovoru doslo se do sporazuma da pozivi za vakcinaciju za decu albanske nacionalnosti treba napisati na albanskom jeziku. No, i tu je doslo do "propusta". To najbolje ilustruje cinjenica da je npr., za dvoje dece istih roditelja, cesto, jedno dobilo poziv na albanskom jeziku, a drugo na srpskom jeziku i cirilicom. To je unosilo zabunu i nepoverenje medju roditeljima, a cinici su to komentarisali kao "ocuvanje pariteta 50 prema 50 odsto". Ono sto nije bilo dogovoreno, te je sada tesko i reagovati, je to sto izmedju srpske i albanske strane nisu predvidjene sankcije za one koji ne sprovode unapred odredjene principe.

No, ma kakvih sve medjusobnih nesuglasica i verbalnih prebacivanja zbog neozbiljnosti u sprovodjenju ove vazne akcije bilo, ne treba zapostaviti cinjenicu da ce ona vakcinisana deca, ipak biti zasticena od jedne bolesti sa teskim posledicama.

A koja su deca zasticena? U opstoj kampanji vanredne vakcinacije, obuhvacena su samo deca koja figuriraju u registrima odgovarajucih sluzbi, zaduzene za vakcinaciju, ciji broj i predstavlja zvanican plan, kao i ona dece koja su uvrscena u dopunske liste, koje je svojim radom na terenu najvise pomoglo humanitarno i dobrotvorno Udruzenje "Majka Tereza". No, sve to ne znaci da nije dolazilo i do nekih propusta. Reklo bi se ne bas zbog povrsnog i neodgovornog rada registratora, vec samih roditelja koji, zbog svog straha nisu svoju decu ni prijavljivali. Kao tipican primer za ovo, moze posluziti selo Alvalija, lokalitet blizu Pristine, gde je u zvanicnom registru bilo upisano 487 dece, dok u registru, koji su specijalno za ovu kampanju sacinili aktivisti "Majke Tereze" obuhvaceno je 410 dece, od 0 do pet godina. U tom istom selu, tokom trodnevne kampanje, medjutim, vakcinisano je vise od 600 dece. Koliki je stvaran broj dece u ovom selu, samo Bog zna. A ko zna, koliko "Ajvalija" ima Kosovo!?

Posle uspesno obavljene vakcinacije u prvoj kampanji, a koja se odvijala u dva kruga, sa uspehom od preko 120 odsto, rezultati koji su prijatno iznenadili svet, gore navedeni centri su se usaglasili da se organizuje i druga kampanja vakcinacije dece, dobi od 0 do pet godina, opet u dva kruga: 11. 12. i 13. aprila i 23. 24.i 25. maja. Uspeh zbog dobro obavljenog posla u prvom krugu vakcinacije uglavnom se pripisuje dobroj organizovanosti Zavoda za zastitu zdravlja, i to i iz razloga sto su svakako bolje opremljeniji od paralelnih zdravstvenih albanskih institucija.

Iako su se tokom vakcinacije pojavljivala ponekada i ista imena dece, dakle one koja su vec primila svoju dozu, doslo je, zbog nedovoljne informisanosti i neznanja do blage panike kod roditelja te dece. Na svoj nacin reagovao je Medicinski fakultet i epidemiolozi, ciji su profesori izasli u javnost sa konstatacijom da "vakcina nije stetna ni za one koji su je redovno primili". Mozda tu i treba traziti neke neverovatne procente, koji prelaze 100 odsto, uspeha vakcinacije na Kosovu.

S druge strane, zbog nedostatka svojih pre svega elektronskih medija, jer su kampanju pre pocetka ove svetske akcije, mogli na albanskoj satelitskoj televiziji, da gledaju samo gradjani albanske nacionalnosti koji poseduju satelitske antene, kao da su predstavnici albanskog Ministrastva za zdravstvo Kosova i Nezavisnog udruzenja lekara Kosova, ostali po strani. Pravovremene i detaljne informacije, uglavom su dobijali posredstvom dnevnog lista "BUJKU". Suvisno je govoriti i o njihovoj inertnosti kada su u pitanju i konkretni Projekti koje su zbog ovakvog zdravstenog sistem Kosova neophodni. Do sada se Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, UNICEF-u nicim nisu nametnuli, pa se dogodilo da je bilo reakcija kada su terensku opremu dobili upravo institucije zdravstvenog sistema Srbije. Tako, svidjalo se to nekome ili ne, ispada da "oni u Beogradu bolje znaju kako i koliko treba da budu zasticena albanska deca na Kosovu"(!?).

Druga krug vakcinacije je upravo kompetentne ljude (u albanskim krugovima), zatekao toliko nespremnim, da predstavnici Svetske zdravstvene organizacije nisu puno obracali paznju na njihove zahteve i sugestije. Tako se dogodilo da je i jedini lekar specijalista epidemiologije, koji radi u Domu zdravlja u Pristini, (albanske nacionalnosti), angazovan kao i ostali lekari (opste prakse) na terenu. Da je traljavo zavrsen drugi krug vakcinacije govori podatak da uopste nisu dopunjavane liste neregistrovane dece.

U vanrednoj kampanji vakcinacije, dakle, obuhvacena su samo deca dobi od 0 do 5 godina. Tek posto je proglasena epidemija poliomielita, vakcinisana su i skolska deca. Sledi sasvim logicno pitanje: gde su ostala deca dobi od 5 do 7 godina, deca koja su rodjena u perodu izmedju 1989.- 1991 godine, kada je i srusen zdravstveni sistem i kada je zabelezen najnizi stepen vakcinacije posle Drugog svetskog rata? Da li je vakcinacija sprovedena da bi se zaista nesto uradilo ili da bi se reklo da se to uradilo?

Zanimljiv je i podatak da je u poslednja dva - tri meseca, kada je proglasena epidemija poliomelita na Kosovu zabelezeno "samo" 19 slucajeva, sto predstavlja malo vecu brojku nego u prethodnih svih pet godina. Valjda zbog ovog "samo" i nije alarmirana kao epidemija "slinavke i sapa" (stocna oboljenja). Zajednicki imenitelj ovih dveju epidemija je to da su obe, kako tvrde predstavnici zdravstvenog sistema Srbije "pristigle sa granicnih zona sa Albanijom"!

Ali, vratimo se ponovo vakcinisanju i vakcini. Primena vakcine je veoma laka. Dve kapi u usta. Izrazeno lekarskim jezikom, to je ziva vakcina poliovirusa Sabin, trotipska i stabilizovana. Proizvedena je u Zavodu za imnunologiju i virusologiju "Torlak", u Beogradu, u seriji S - 330/3, ciji je kvailitet verifikovala Svetska zdravstvena organizacija. S druge strane, tokom prakticnog rada na terenu, zdravstveni radnici su zapazili da je, kada se vakcina primenjuje sa belim kapakom, u bocicama bilo 20 doza, a kada je primenjena sa zelenim kapkom, jedna boca je sadrzavala 29 doza. Na ovaj nacin je "ustedjeno" 45 odsto vakcine predvidjene za ovu kampanju, ali nije jasno na cijim ledjima. Dece!?

...Ipak, ni ovaj podatak nije uznemirio strane u Sporazumu...!?

AIM Pristina Ram JANI