IZBEGLICKI DUSEBRIZNICI

Poigravanja sa prognanicima

AIM, BEOGRAD, 24. 5. 1997

Predsjednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Draskovic susreo se 15. maja sa predstavnicima stanovitog Kluba srpskih intelektualaca Krajine - Nikolom Trbojevicem i Milom Dakicem. Ukoliko Draskovic pobjedi na predstojecim predsjedniskim izborma, zanimalo je ovu dvojicu, kakvu ce politiku voditi prema Hrvatskoj i Srbima izbjeglim iz Hrvatske.

"Ako budem izabran za predsednika Srbije, stacu na celo izbeglog i prognanog naroda i voditi ga do Knina, Obrovca, Vojnica, Topuskog, Drvara, Grahova, Mostara, Sarajeva, svuda tamo gde su Srbi ziveli vekovima", glasio je odgovor. "Bicemo za trajno pomirenje Srba i Hrvata, ali tek kada se nas narod vrati tamo gde je ziveo pre nego sto su Srbi naseli u Beogradu". Kako prenose novine, Draskovic jos i dodao da plan Z - 4 nikad nije ukinut, te da ce stupiti na snagu kad se Srbi vrate, a Srbija taj plan prihvati.

Svakako, posrijedi je jos jedno od obecanja u izbornoj godini. Ovo se tice izbjeglica kao definitivno najugrozenije kategorije stanovnistava u Srbiji i ne treba ga shvatati bukvalno. Rijec je o tome da predsjednicki kandidat, za razliku od prakse aktuelnog sefa drzave, najavljuje aktivno licno angaziranje na povrataku i postovanju ljudskih prava izbjeglih. Uostalom, to je jedan od temelja Dejtonskog sporazuma.

Medjutim, kako bi to rekao sam Draskovic, nakon ove izjave na njega se obrusila i "ala i vrana i kuso i repato". Ukratko: izbjeglicka udruzenja bivsih krajiskih funkcionera, a na drzavnim jaslama Srbije, koordinirano su kriknula da se radi o "zlopotrebi izbjeglica u politicke svrhe" (Boro Martinovic, Udruzenje Srba iz Krajine), "politickom marketingu, nerealnosti i zamjavanju naroda", (Mihajlo Vucinic, Udruzenje Srba iz Hrvatske i RSK), "zavaravanju i pogresnom pristupu kojim treba da se dolije na bes i nezadovoljstvo izbeglica" (Borislav Mikelic, Komitet za zastitu prava i intresa raseljenih lica i povratak u zavicaj) .

Zasto li je ovo predizborno obecanje toliko zapjenusalo narecene izbjeglicke dusebriznike? Zasto se sadasnje srbijanske vlasti i bivse krajiske glavesine smiju angazirati na povratku izbjeglica, a vodja najvece opozicione stranke ne smije? Po svoj prilici, odgovor lezi u tekstu Borislava Mikelica u "Politici ekspres", koji, posto je procitan u udarnom Dnevniku RTS, ima znacaj sluzbenog stava.

Mikelic, pored ostalog, optuzuje Draskovica za politicku prevrtljivost prema Srbima van Srbije - da je presao put od ekstremizma do suglasja sa stavovima Gensera, De Mikelisa, zapadne Evrope i Vatikana. Upozorava da povratak izbjeglica nije isto sto i organiziranje ulicnih demonstracija, te da je i sam Draskovic svjesan da bi njegova kolona bila zaustavljena vec na granici. "Ako bi takav pristup odradio i za njega se opredelio Alija Izetbegovic", konstatira Mikelic "da krene u Republiku Srpsku sa kolonom muslimanskih izbeglica i na drugoj strani da to isto ucini Biljana Plavsic sa srpskim izbeglicama prema muslimansko-hrvatskoj federaciji sa srpskom zastavom, onda vec sada znamo sta bi se desilo i kako bi se citava stvar zavrsila".

Drugim rjecima, ako bi se to doista desilo, zasto se onda ratovalo? U ovom je sadrzana sustina Mikeliceve i ostalih slicnih reakcija. Povratak etnicki ociscenih obesmislilo bi sve "tekovine" kojim se nekad zaraceni i jos uvijek aktuelni rezimi u bivsoj Jugoslaviji ponose. Prije svega, to je ratom rasparcana Bosna i adekvatni etnicki inzenjering u njoj i oko nje. Jer, tesko bi bilo zamisliti povratak Krajisnika u svoje domove, a da se bosanski Hrvati koji su sada njima ne vrate u svoje, Muslimani u svoje i tako dalje... Jasno je i posljednjem politickom laiku da takvo sto u punom smislu rijeci niti je moguce, niti realno. Medjutim, vec i sluzbeno napustanje gore pomenutih "tekovina" i aktivna nastojanja da se prevazidju, ako nista drugo, predstavljalo bi mnogo na putu u "normalni svijet".

U tom kontekstu je i drugi razlog za napad na Draskovica. Mikelic, naime, navodi da ne bi reagirao na njegovu izjavu da "ne ide preko ledja prognanog i izbeglog naroda". Konkretno: plasi se da ce onima koji su se vec vratili stvoriti dodatne bezbjednosne probleme, a da ce ostali nasjesti na lazna obecanja i nadanja za povratak. Cilj izjave, tvrdi on, jeste da se izbjeglice i ostali koji su na razlicite nacine vezani za njih ukljuce u Draskovicevu predizbornu kampanju.

Mikelic kao jedan od premjera bivse Krajine, skupa sa svim njenim predsjednicima i ministrima, bio je to sto je bio iskljucivo zahvaljuci Slobodanu Milosevicu. Svi oni zajedno doveli su to podrucije i njeno stanovnisto u polozaj u kakvom jeste. To ce reci da su na nevidjenoj instrumentalizaciji i manipulaciji tog svijeta gradili i cuvali vlast. Kad im je trebalo gurnuli su ga u nepotreban i besmislen rat zarad svih Srba u jednoj drzavi. Kad su shvatili da je taj rat izgubljen, koristili su ga kao alatku da se isto omoguci bar bosanskim Srbima. Konacano, kad su Beograd i Pale isposlovali koliko su mogli u Bosni, Krajina i Krajisnici su nestali.

Problem je, zapravo, u tome sto Milosevic preko Mikelica i njemu slicnih, ni poslije svega ne zeli ispustiti taj svijet iz sake. Zarad definitivnog betoniranja postojeceg stanja u Bosni sto nije moguce bez suradnje sa Zagrebom, trguje sa njihovim statusom, mogucnostima i uvjetima povrataka... O ponizenjima i maltretiranjima s kojim se Srbi povratnici suocavaju u Hrvatskoj, u Srbiji se zna uglavnom preko izvjestaja nevladinih humanitarnih organizacija s kojim Mikelic i njemu slicni nemaju veze. Koliko brinu o bezbjednosti Srba koji su se vratili, svjedoci i to da se nitko od pomenutih nije oglasio povodom najave konstituiranja paarlamenta Krajine u egzilu. Konacno, nije poznato ni da ovdasnji rezim ista stvarno poduzima da se njihov polozaj olaksa pomocu adekvatnog medjunarodnog pritiska i arbitraza. To bi naime, podrazumjevalo potpuno revidiranje cjelokupne politike Beograda i u Bosni i u Srbiji - da to ne treba ocekivati, pokazuje i ponovno igranje rezima na nacionalnu kartu u izbornoj godini.

Izbjeglicama zato ne treba dopustiti da se sami pozave sopstvenom sudbinom. Cak ni da u pokazu simaptije prema pretedentima na vlast u Srbiji zbog cije sluzbene politike ih je i snaslo to sto ih je snaslo. Njihov neposredi uticaj na izbore nije, niti moze biti velik. Medjutim - onaj posredni i moralni - kao zivih i najboljih svjedoka do cega je dovela aktuelna vlast, moze biti izuzetan. Upravo da se to ne bi desilo i dalje su negdje instalirani Mikelic i slicni. Koliko rezim o tome vodi racuna, potvrdjuju upozorenja - iz istih krugova - izbjeglicama da pod prijetnjom deportacije ne ucestvuju u zimusnjim demonstracijam zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora.

Ipak, Mikelic je u jednoj stvari u pravu. Draskovicevo velicanje i zazivanje Draze Mihajlovica i cetnika na Ravnoj Gori sigurno nece pomoci izbjeglicama da se vrate - kako zbog same Hravtske, toliko isto i zbog medjunarodne zajednice. Tu je savrseno nebitno da li je njegova izjava neodgovorno predizborno obecanja ili stvarna spremnost da da sve od sebe kako bi obecano i ispunio.

Filip Svarm (AIM)