TRKA DPS DVOJCA

Ko ce biti predsjednik Crne Gore

AIM, Podgorica, 22. 5. 1997.

Sukob koji od kraja marta iz temelja potresa vrh crnogorske vladajuce Demokratske partije socijalista i drzavne vlasti, definitivno je, izgleda, presao granicu do koje je bio moguc kompromis. Iako se mogucnost dogovora u izjavama glavnih aktera toga obracuna ponegdje jos "kurtoazno" pominje, sve je izvjesnije da ce kraj bitke biti i kraj politicke karijere predvodnika porazene strane.

Od prije desetak dana sukob je kanalisan u utrku za predsjednicku nominaciju, koju vladajuca partija moze izglasati samo jednome kandidatu. Kada 11. jula Glavni odbor DPS odluci hoce li za Predsjednika Republike opet kandidovati Momira Bulatovica, ili ce povjerenje biti ukazano Milu Djukanovicu, "egzaktno" ce se pokazati pobjednik aktuelnog unutarpartijskog obracuna.

Dobri poznavaoci odnosa snaga u DPS tvrde kako Milo Djukanovic i Svetozar Marovic imaju, u ovom momentu, na svojoj strani 57 - 60 clanova Glavnog odbora i 12 ljudi u Izvrsnom odboru. Ostalih cetrdesetak u GO i sest u IO, navodno, ostali su privrzeni Predsjedniku Republike i DPS. Ostane li odnos snaga u ta dva najvisa partijska organa nepromijenjen, premijer ce kao izrazit favorit uci u zavrsni krug natjecanja za predsjednicku nominaciju.

Da li zbog toga sto je postao svjestan da je izgubio vecinu u Glavnom odboru stranke, predsjednik Bulatovic je krenuo u obilazak opstinskih podruznica DPS, kako bi od njih dobio potrebnu podrsku. Prvo je obisao najveci odbor svoje partije, onaj u glavnom gradu Podgorici, i tu, kako je kasnije sluzbeno saopsteno dobio jednoglasnu podrsku - ali, ne za kandidaturu, vec za referat o trenutnoj poziciji i daljem hodu DPS-a. Kandidatura je, medjutim, uslijedila na sljedecoj sesiji partijske celije - one u Pljevljima, najsjevernijem gradicu u Crnoj Gori, gdje je Momir Bulatovic i zvanicno "jednoglasno" predlozen da bude kandidat vladajuce partije na izborima za predsjednika Crne Gore, iduce jeseni. Po slicnom scenariju Bulatoviceva je kandidatura podrzana i od DPS-ovaca Berana.

Izmedju Pljevalja i Berana, crnogorski je Predsjednik boravio u Bijelom Polju. Zacudo, otuda nije stigla jos jedna "ovjera" njegove kandidature za predsjednicku nominaciju, iako se, svjedoci tvrde, organizator skupa potrudio da u sali dominiraju "bulatovicevci". U javnost je procurila informacija kako je Milica Pejanovic - Djurisic, potpredsjednica i mocan clan DPS, pred sam pocetak sastanka telefonirala Bulatovicu i zatrazila da se uzdrzi od jos jedne "samokandidature". No, objasnjenje te neocekivane uzdrzanosti moze biti i cinjenica da je neko od prisutnih za predsjednickog kandidata predlozio i Svetozara Marovica. Bulatovic je, navodno taj prijedlog oznacio kao suprotan zakljuccima GO DPS, a samo nekoliko minuta ranije odcutao je zahtjev da se on ponovo kandiduje za tu funkciju. Prica se da su prisutni tu "principijelnost" propratili smijehom, a konacan rezultat obiju kandidatura ostao je - nista.

Dakako da ni Djukanoviceva grupacija nije sjedila skrstenih ruku. "Odgovori" su stigli iz Niksica i Cetinja, dva, po svemu sudeci, jaka premijerova uporista. Opstinski odbori u tim gradovima zvanicno su istakli Mila Djukanovica i Svetozara Marovica za predsjednicke kandidate. Tako su se i njihova imena nasla na listi pretendenata za partijsku nominaciju na mjesto sefa drzave. Sasvim je izvjesno da ce spisak biti obogacen barem jos imenom, vec pomenute potpredsjednice vladajuce partije - Milice Pejanovic - Djurisic.

Tako ce prvi put DPS biti u prilici da se umjesto "igranja" pluralizmom, stvarno suoci sa njegovim carima. U ovom momentu cini se nemogucim jedinstven stav najvisih partijskih organa o kandidatu DPS za Predsjednika Republike. Kada "zbirna lista" stigne na Glavni odbor, odlucice odnos snaga dvije zaracene struje. Djukanovic, vec je receno, trenutno stoji mnogo bolje, ali ni preokret se ne moze iskljuciti. Uostalom, prije samo mjesec i po, premijerove su pozicije izgledale prilicno lose. Ima nagovjestaja da se Marovic i Djukanovic jos nijesu dogovorili koji ce od njih u trku za sefa drzave. Navodno, obojica bi da to bude onaj drugi. Procjene analiticara su da samo Djukanovic moze sa sigurnoscu racunati na pobjedu nad Bulatovicem prilikom izbora u partiji. To rjesenje, medjutim, otvara problem u "drugoj ruci". Jer, smatra se da DPS nema ni priblizno kvalitetnu zamjenu na premijerskoj funkciji za aktuelnog predsjednika Vlade. Uz to, Marovic vazi za poprilicnog konformistu, kojem pozicija predsjednika Republicke skupstine savrseno odgovara.

Mozda je prerano za prognoze te vrste, ali, utisak je, Momir Bulatovic ce se kandidovati za Predsjednika Republike iako ne obezbijedi vecinsku podrsku u partiji na cijem je celu. Gubitak dominacije u najvisim organima stranke nikako ne znaci da je Predsjednik sasvim izgubio uticaj u bazi. U nekim opstinskim odborima on, vrlo je vjerovatno, jos ima izuzetno jaku podrsku. Njegove "akcije" u DPS sada se procjenjuju na velikih 40-ak procenata. Bulatovic zacijelo ocekuje i potporu tzv "prosrpskih" biraca, izvan DPS. A sa tim se perspektivama vrijedi upustiti u izbornu trku. O rijesenosti Predsjednika Republike da po svaku cijenu zadrzi drzavnu funkciju i vlast u partiji, svjedoce i brutalne optuzbe na racun svoga glavnoga rivala. Predsjednik optuzuje premijera za antijugoslovenstvo, kriminal, forsiranje razvoja juga Republike na stetu sjeverne regije...

Rasplet sukoba u DPS pokazace je li Bulatovic vise dobio nego izgubio takvim stilom borbe. Neuspjeh u nastojanjima da pod svoju kontrolu stavi crnogorsku SDB pokazao je slabljenje njegove moci u partiji i drzavi, a, istovremeno, ostavio ga bez jedne od itekako vaznih poluga za konacan izborni rezultat. Arsenal optuzbi za kojima je Predsjednik potegao daju njegovim rivalima dobar razlog i opravdanje da, ako pobijede, ne mare mnogo za fine manire prema porazenom. Nezvanicne informacije potvrdjuju da je za dosadasnje ponasanje Bulatovicu vec odredjena sankcija: ako "padne", bice potpuno eliminisan iz politike. Nema sumnje da, ukoliko ipak pobijedi, ni Predsjednik Republike nece biti milostiviji prema svojim protivnicima.

Predstojeci finale kandidature za sefa drzave bice ujedno i rasplet sukoba u crnogorskoj vladajucoj partiji. Pobjednika, nema sumnje, ceka vlast u stranci i mjesto Predsjednika Republike. Opoziciji ostaje da zali i razmislja kako se desilo da prvu veliku krizu vlasti doceka najnemocnija od kad je osnovana. I ove jeseni, kao i na prethodnim predsjednickim izborima '92., glavni ce rivali biti dvojica iz vladajuce partije. Pitanje je samo hoce li ovaj put Momir Bulatovic biti isto sto i Branko Kostic tada - porazeni nezavisan kandidat. A Milo Djukanovic sada, ono sto je Bulatovic bio tada - pobjednicki adut DPS.

Darko SUKOVIC

(AIM Podgorica)