OBOLJELO SARAJEVSKO ZDRAVSTVO

BOLEST ZVANA PARTICIPACIJA

* Nakon svih ratnih nevolja, gladi, hladnih stanova, zivota bez energenata, pa i zbog toga mnogih oboljenja, gradjane sarajevskog kantona snasla je "teska boljka"- placanje participacije prilikom koristenja zdravstvenih usluga, bilo dijagnostickih ili terapeutskih-lijecenja

AIM, SARAJEVO, 20.05.97. Stanovnike Kantona Sarajevo, posebno narusenog zdravlja, ovih dana je zadesila nova teska nevolja, reklo bi se bolest zvana participacija, odnosno placanje ucesca prilikom koristenja zdravstvenih usluga. Participacija nije posebna, niti novina sadasnjeg doba. Nije cak ni posebnost samo ovog podrucja. Stanovnici drugih kantona su cak i tokom rata placali zdravstvene usluge, dijelom ili u cijelosti, izuzev lijekova iz humanitarne pomoci. Valjda i stoga sto je na podrucju sarajevskog kantona Odluka o participaciji izglasana posljednja, a do tada su gradjani sve vrste usluga: dijagnostiku, terapiju, lijekove, pa i sve vrste operacija mogli dobiti besplatno. Pocetak primjene Odluke o placanju ucesca u troskovima zdravstvene zastite, kako se zvanicno naziva akt na osnovu kojeg se vrsi naplata, uz odrednicu da je rijec o privremenom aktu, izazvao je veoma burna negodovanja.

Iako je osnovni razlog za negodovanje nemanje novca - rat je tek prosao, privreda uglavnom ne radi, malo je zaposlenih, ljudi nemaju od cega zivjeti i, kako rece sef racunovodstva Klinickog centra u Sarajevu, dakle najvece zdravstvene ustanove u drzavi, i covjek od kojeg bi se moglo ocekivati da je veoma zainteresiran za naplatu participacije, "golog covjeka ne mozes skinuti - pa ni od onog ko novca nema naplatiti" veoma ce tesko ici naplacivanje cak i onih manjih iznosa. No, kako je Odluka proglasena privremenom, a sam kantonalni ministar zdravstva , Mehmed Gribajcevic, potvrdjuje da je privremena stoga sto ce posluziti kao proba, nece zacuditi ako organ koji ju je izglasao, Vlada Kantona Sarajevo, vrlo brzo ili povuce akt ili ga dopuni, izmijeni ili ucini bilo sta sto ce olaksati njegovu primjenu i bolesnicima i zdravstvenim radnicima kojima je nametnuto vise posla nego sto ce im placanje donijeti novca.

A sta to propisuje Privremena odluka o ucescu osiguranih lica u troskovima koristenja zdravstvene zastite na teritoriji Kantona Sarajevo? Propisom je predvidjeno prakticno placanje svih usluga uz izuzece najtezih oboljenja i najugrozenijih kategorija stanovnistva. To je placanje prvog pregleda kod ljekara u primarnoj zdravstvenoj zastiti (domovima zdravlja), zatim ponovnog pregleda, a i jedno i drugo, kako kod ljekara opste prakse, tako i specijaliste i stomatologa. Prva posjeta ce se placati cetiri, ponovna dvije marke u opstopj praksi, a kod specijaliste tri, odnosno cetiri marke. Kucna posjeta je osam maraka, ukoliko se radi o ljekaru opste prakse i deset ako je obavi ljekar specijalista. Ali, sve su to iznosi participacije za preglede koje ljekar opste prakse ocijeni kao potrebne. Ukoliko ih zahtijeva sam pacijent platice uglavnom dvostruko vise.

Medjutim i to ima prednosti. Recimo, utvrdjena je participacija za pregled kod ljekara subspecijaliste na zahtjev osiguranika od osam maraka. Ako neko zeli konzilijarni pregled vise specijalista moze ga dobiti uz placanje 20 maraka. Medjutim, samo placanje participacije nece biti dovoljno. Osnovni uslov je da je gradjanin osiguran. To znaci da je zaposlen ili penzioner, ili osiguran na osnovu statusa - socijalni slucaj, nezaposleni i slicno. Da bi to dokazao potrebno je da ima propisnu zdravstvenu legitimaciju, i uz to jos i zdravstveni karton.

Zdravstvenu legitimaciju i karton nece moci ovjeriti kod poslodavca, nego u sluzbi zdravstvenog osiguranja sto podrazumijeva provjeru naplate doprinosa. Oni sto nisu uplatili doprinos nece moci dobiti ovjeru, pa ce morati platiti punu cijenu zdravstvene usluge. Nije nebitno pri tom da se mora platiti i svaka ovjera zdravstvene legitimacije i zdravstvenog kartona i to po dvije marke. Nije suvisno pomenuti jos neke iznose participacije: ultrazvuk po svakom nalazu ce se placati deset maraka, laboratorijske pretrage dvije marke (do pet analiza po istoj dijagnozi) i pet maraka za vise analiza, RTG po jednom snimku dvije marke, ali ako je rijec o RTG gastroduodenuma deset puta vise, zatim CT-koronarna tomografija 80 maraka po jednom nalazu, magnetna rezonanca cak 150 maraka, koliko i razbijanje kamenca u bubregu po jednom slucaju, sto su i najveci iznosi participacije. Najmanji je iznos participacije za lijekove na recept - jedna marka, ali je broj lijekova koje je moguce dobiti na recept, odnosno o trosku zdravstvenog osiguranja, ogranicen na oko 150 preparata.

Napokon, ni bolnicki tretman nece biti besplatan - pet maraka za svaki dan lijecenja do 15 dana tretmana i dvostruko manje za duze lijecenje. Ali, to je samo placanje pansionskog dijela lijecenja i ne iskljucuje placanje ostalih usluga, dijagnostickih i terapeutskih, pa do operativnih zahvata. Sve to znaci da bolesnici moraju duboko zavuci ruke u dzepove kad se razbole i pored onih 14 posto koje su vec izdvojili iz svog bruto licnog dohotka, te tri odsto iz dohotka firme u kojoj su zaposleni. Naravno, kao i kod svih propisa i kod primjene Odluke o participaciji postoje izuzeci. To su neka oboljenja - TBC, karcinomi, dusevna oboljenja, ali samo ukoliko bolesnik moze ugroziti svoj ili tudji zivot ili ostetiti imovinu, zatim dijabeticari, ali samo ovisni o inzulinu, potom ratni vojni invalidi i civilne zrtve rata sa tjelesnim ostecenjem iznad 60 procenata, porodice poginulih boraca i sehida, takodje i penzioneri (ali ni nakon nekoliko dana primjene nije razjasnjeno da li svi penzioneri ili samo stariji od 65 godina i oni koji uz penziju primaju zastitni dodatak). Placanja participacije su oslobodjena i djeca, predskolskog, osnovnoskolskog, srednjeskolskog uzrasta i oni na studiju do 26. godine zivota. Takodje i trudnice i porodilje. Napokon, niko nece placati hitne intervencije. Ali pod tim se podrazumijevaju one zdravstvene usluge kojima se nekome spasava zivot. Cim prestane opasnost po zivot podlijeze placanju ucesca u troskovima lijecenja.

Predvidjeno je i placanje participacije za ortopedska pomagala, cak i koliko pojedina proteza treba da traje. Ali, istovremeno je predvidjeno i maksimalno ucesce Zavoda za zdravstveno osiguranje za pojedine proteze, cak i za pace-makere, jer ni kardioloski bolesnici nisu oslobodjeni placanja ucesca u zdravstvenoj zastiti. Tako je primjerice propisano da participacija za pace-maker iznosi 30 odsto cijene, ali i maksimalno ucesce Zavoda do 3.000 maraka. Ako se zna da taj aparatic koji omogucava rad srca ima cijenu ( cak onaj jeftiniji) 8.000 maraka, biva jasno da je ucesce bolesnika zapravo oko 70 procenata.

Sve u svemu, prvi dani primjene Odluke o participaciji izazvali su sokove medju bolesnicima, pa i onim potencijalnim. Jer, ljekari tvrde da je nakon svega sto su prezivjeli, zdravstveno stanje Sarajlija prilicno lose, posebno medju starijim, pa i djecom. Ali nisu sokovi prouzrokovani samo cinjenicom da se pregledi moraju platiti, dijelom ili u cijelosti (dijelom je participacija, u cijelosti oni koji nemaju propisana dokumenta), nego sam nacin naplate, razlicite kontrole, tumacenja ko treba platiti, ko moze biti oslobodjen. Tako recimo, penzionerima nije dovoljno predociti cek od penzije, nego i rodni list, jer nije precizirano da li su svi oslobodjeni placanja participacije. Ili djeci - uz legitimaciju i karton je potreban i rodni list. Zbog neorganizovanosti, kad bi recimo ordinirajuci pedijatar mogao u karton upisati sve relevantne podatke o pacijentu, bolesnik mora dokaze predociti cak i na klinici, odnosno u krugu Klinickog centra na za to predvidjenim salterima.

Kod prijema na bolnicki tretman procedura je jos i slozenija. Ne samo za bolesnika, nego cak i ljekare. Ovi treba da na osnovu uputnice ordinirajuceg ljekara sacine specifikaciju troskova, pa sa tim pacijent odlazi na uplatno mjesto. Ali, u krugu zdravstvene ustanove moze platiti samo iznos do deset maraka (naravno, za sve vrijedi protuvrijednost u BH dinarima). Vece iznose treba uplatiti na racun zdravstvene ustanove koja pruza uslugu, dakle posredstvom Zavoda za platni promet. To podrazumijeva odlazak u postu, odnosno banku, ili u najboljem slucaju za prvo vrijeme na salteru banke koja je u krugu Klinickog centra. Naravno, to za bolesnika moze obaviti i neko od clanova porodice, prijatelji i slicno, ako ih ima. Peripetija na pretek. Za gradjane i placanja, takodje. Za same zdravstvene ustanove, tvrde, samo kap u moru troskova i novi poslovi. Ipak, sredstva ucesca osiguranih lica evidentiraju se kao prihod zdravstvene ustanove i koristit ce se namjenski 50 posto kao budzetska sredstva Kantona i isto toliko za podmirenje materijalnih troskova zdravstvene ustanove koja pruza uslugu. Sredstva koja ubere Zavod za zdravstveno osiguranje od naplate ovjera zdravstvene legitimacije i zdravstvenih kartona rasporedjivace se po principu: 50 posto Zavodu za izvrsenu uslugu, 25 posto za pokrice materijalnih troskova zdravstvenih ustanova i 25 posto za razvoj materijalne osnove zdravstva na podrucju Kantona Sarajevo. Pretpostaviti je da ce i pomenutih 50 posto sredstava od participacije sto, ce biti uplaceno na racun budzeta Kantona, biti utrozeno za zdravstvo. Uostalom, i trenutno se place zdravstvenim radnicima isplacuju iz sredstava Kantona.

Bez obzira na tvrdnje da naplatama participacije nece mnogo dobiti zdravstvene ustanove niko nije toliko naivan da u to povjeruje. Primjerice, ljekari opste prakse su se stalno zalili da su prezaposleni, da primaju i po 50 pacijenata dnevno. Kad se to pomnozi sa cetiri, ili cak dva, dobija se solidna suma. Pa pomnozeno sa 25 radnih dana, pa... Ali, to je samo naplata prijema. Kod specijaliste se mora sakupiti jos vise novaca, jer su i participacije vece. Pa laboratorijske analize, zatim druge pretrage...Potom slijedi terapija. Oni kojima bude propisana operacija morace duboko zavuci ruku u oba dzepa. Cak i za, uslovno receno, bezazlenu operaciju slijepog crijeva. Kad pacijent ode ljekaru opste prakse (cetiri marke), ovaj ga upucuje specijalisti (tri marke), pa laboratorijske analize (pet maraka), eventualni eho ili RTG snimak (desetak maraka), potom ponovni pregled kod ljekara opste prakse, jer ovaj mora napisati uputnicu (novih dvije marke), pa ponovo kod specijaliste (tri marke). Napokon biva upucen na operaciju. Ali, sad su neophodne nove pretrage (za laboratorijske pet maraka), potom RTG pluca (tri marke) i EKG (pet maraka), jer bez ova dva pregleda ne moze dobiti anesteziju. Potom slijedi predracun troskova operativnog zahvata gdje ce bar za prvo vrijeme biti obracunata akontacija utroska materijala sto nece biti manje od 300-400 maraka, zatim eventualne transfuzije, pa infuzije, injekcije ili sredstva protiv bolova, pa najmanje sedam dana bolnickog lijecenja (po pet maraka za pansionski dio), potom vadjenje konaca, kontrolni pregled... Svaki ce ljekar trebati kalkulator ili racunar (uostalom mnoge klinike su ih dobile, ali svim ljekarima nisu dostupni, pa ce nuzda uciniti da to budu) a pozeljno ce biti da pismeni pacijent uz sve dokumente ponese i kalkulator da bi sve sabrao i platio. Naravno, bolja organizacija bi trebalo da i jednima i drugim olaksa posao, a da li ce biti tako, ostaje da se vidi. Ili ce biti jednostavnije jos za izvjesno vrijeme odgoditi primjenu naplacivanja participacije.

I svime se ne iscrpljuju sve nevolje gradjana Sarajeva i ne samo njih. I u odluci o participaciji su navedeni neki iznosi za usluge koje je prakticno jos nemnoguce uraditi kod nas, ili to nije trenutno zbog neispravnosti uredjaja ili nedostatka rezervnih dijelova, ili prosto nemanja kadrova koji bi ih opsluzivali. Pomenuta je magnetna rezonanca koju smo nekad imali. Sad nemamo ili imamo samo povremeno i samo za veoma hitne slucajeve i CT. Pa i neke druge manje slozene pretrage.

Gradjani-bolesnici se, cini se s mnogo prava, pitaju da li je ova situacija nastala zbog protesta zdravstvenih radnika koji su strajkovali zbog malih i neredovnih placa. Pitaju se da li ce sada biti bolje, pa i adekvatnije nagradjeni za svoj rad. Ali mnogi vec postavljaju i zahtjeve: ako placam uslugu trazicu i kvalitet. Pa recimo otac dvoje male djece nece se zadovoljiti pregledom kojeg ce obaviti specijalizant, nego ce traziti specijalistu, pa uz dodatno placanje i samog profesora ili bar docenta. Nije tajna i da postoji visak kapaciteta, da su neki organi, pa i medjunarodne organizacije koje su pomagale, a voljne su da to cine i dalje, pomoc uslovili smanjenjem broja zaposlenih, ali i bolnickih postelja, posebno u nekim klinikama. Pacijenti zaista ne bi trebalo da placaju neracionalnu organizaciju i posebno plate onih koji nisu neophodni. Oni odgovorni za zdravstvo, i ne samo oni, bi nakon ovih najnovijih mjera trebalo da preduzmu sve da bolesnici ne pocnu umirati ispred vrata zdravstvenih ustanova i od bolesti koje ne zahtijevaju hitnu intervenciju. Ali. veliko je pitanje kako procijeniti da li je neko hitan slucaj prije nego ga ljekar pregleda, ili bar saslusa.

AMINA AHMETASEVIC