IGRE BEZ GRANICA

Piraterija u kulturi

AIM, BEOGRAD, 21. 5. 1997.

Ironicni refren pesama "KUD Idijota" "Mi smo ovdje samo zbog para", u ciju su istinitost njihovi poklonici svagda sumnjali, izgubio je i poslednje zrnce uverljivosti na srbijanskom trzistu, gde se njihove pesme vec godinama nemilosrdno presnimavaju i prodaju na piratskim izdanjuima. Zbog para, dakako, ali ce one sigurno zaobici dzep autora, kao uostalom i zarada od piratskih izdanja "Haustora", "Filma", "Prljavog kazalista", Arsena Dedica, Josipe Lisac, Mise Kovaca ... i mnogih drugih, cije bi se nabrajanje pretvorilo u predugacak spisak svega onoga sto se nekada slusalo diljem bivse nam domovine, a sto je snimljeno u Hrvatskoj. Kap u prepunu casu dolilo je novo piratsko izdanje "KUD Idijota": Na ulicnim tezgrama ispred beogradskog Studentskog kulturnog centra i privatnim prodavnicama u gradu, koje bez zazora izlazu ovakva izdanja, osvanuo je CD "The best of najboljeg", nakon cega su muzicari presavili tabak i uputili pismo republickom ministru za kulturu Nadi Popovic Perisic. Nadlezni se naravno, nisu na to ni osvrnuli. A i zasto bi, kada se ni do sada niko nije uznemirio sto ovdasnje TV stanice godinama prikazuju piratske kopije najnovijih holivudskih hitova ili sto u video klubovima na kasetama stoji uctivo upozorenje - "pirati" koje gledaocu najavljuje da ce na njegov ekran, umesto kadrova iz filma izliti samo mu tne mrlje.

Inventivni distributeri dosetili su se da presnimavaju filmove u bioskopima, tako da se u intimu kucnog doma neocekivano useljava zamor i smeh biokopske publike, uz nesmotreno "uletanje" nekog razocaranog gledaoca u radnju filma, jer je doticni na trenutak zaklonio platno, ustajuci sa svog mesta. Nista nije bitno drugacije ni u knjizarama, jer se vec letimicnim prelistavanjem naslova mogu naci hrvatski prevode stranih autora koji se prodaju kao prestampana, fototipska izdanja sa podvucenim "lepim mestima" nekog od prethodnih citalaca.

Pretprosle godine je bez autorskih prava objavljen roman "Americki fikcionar" sto je potaklo autorku Dubravku Ugresic da ostro reaguje svojim pismom, na taj "necivilizacijski gest", a nedavno se u hrvatskim medijima pojavio citav niz napisa o "kradji i nepostovanju autorskih prava hrvatskih pisaca" sto se karakterise kao nesto vise od "elementarnog srpskog bezobrazluka". U centru paznje nasla se dramska bastina i iz vodjenje hrvatskih autora bez autorskih prava u pozoristima Srbije. U kriticki intoniranim tekstovima kaze se da somborsko pozoriste igra predstavu "Kate Kapuralica", da je u Beogradu bez odobrenja izvodjen tekst "Filip-oktet" ciji je autor Pavao Marinkovic, da se igra "Lukrecija ili ti Troji", kako se spremaju "Gospoda Glembajevi", dok Atelje 212 igra "Ljubav Dzordza Vasingtona" Mire Gavrana. Na scenama srbijanskih pozorista, barem na onima koje nesto znace u pozorisnom zivotu, zaista se nalaze neki od ovih komada, i to su "Kate Kapuralica", "Lukrecija iliti zdero" kako je preimenovan tekst nepoznatog dubrovcanina koji je ziveo u sedamnaestom veku i "Ljubav Dzordza Vasingtona". Tekst Mira Gavrana, se de facto ne igra legitimno, jer nije dobijena saglasnost autora.

To je ipak samo kap u moru krsenja svih propisa o autorskim pravima, ako je to bilo kome z a utehu, mada slucaj Mira Gavrana haoticnoj situaciji, predstavlja presedan. Nebojsa Bradice upravnik Narodnog pozorista Srbije, koji je krajem prosle godine vodio popularno beogradsko pozoriste "Atelje 212" kaze nam da su se krajem prosle godine sasvim uobicajeno obratili Jugoslovenskoj autorskoj agenciji, zeleci da postave Gavranov komad. Mada nisu dobili odgovor, u pozoristu su pocele probe, a autorska prava su ponovo zatrazili u januaru. "Razmisljali smo, da je taj komad vec sasvim legitimno izvodjen u Novom Sadu, Zrenjaninu, Uzicu, Vrscu, da se jos uvek daje na nekoj od tih scena, i da sa nekom vrstom 'moralnog prava' mozemo poceti sa probama. Nadali smo se da cemo u medjuvremenu dobiti saglasnost autora, jer se taj tekst igrao i tokom rata u Novom Sadu. To je za nas bila neka vrsta legitimiteta, koji naravno ne podrazumeva legitimitet autorskih prava", kaze Nebojsa Bradic. Stoga je pocetkom februara i najavljena predpremijera, ali je na adresu "Ateljea 212" u medjuvremenu stigao odgovor zastupnika Mira Gavrana, da se autor ne slaze sa igranjem ovog komada, dok se ne uspostave veze o kulturnoj saradnji izmedju dve drzave.

Bradic kaze da je uprkos tome odigrana zatvorena predpremijera na kojoj su prisustvovali i predstavnici hrvatske ambasade. Zvanicna premijera medjutim nikad nije odrzana, tako da se ovaj komad igra bez oficijelnog statusa koji podrazumeva novinske kritike i siru recepciju: "Nije nam stalo da krademo ili da oduzimamo ono sto pripada bilo kom autoru, pa naravno ni Miru Gavranu", kaze Bradic dodajuci da se nada, da ce taj komad konacno dobiti svoj legitim itet. "Mi pokazu jemo dobru volju za uspostavljanje mostova izmedju drzava bivse Jugoslavije, jer zelimo da gradimo kontake sa susedima; pogotovo sa onima sa kojima smo godinama imali jake kulturne veze".

Slicno o kulturnim vezama i saradnji razmislja upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorista Jovan Cirilov, koji vec nekoliko godina zeli da postavi Krlezine "Glembajeve", u reziji poznatog hrvatski reditelja Slobodana Snajdera: "To se ipak nece ostvariti ove sezone", kaze Cirilov dodajuci, da se predstava nalazi u sirem planu pozorista. "Kada odlucimo da krenemo sa probama, trazicemo autorska prava kao sto trazimo prava za bilo kog pisca ciji se tekst igra u Jugoslovenskom dramskom pozoristu", kaze Cirilov. Situacija je ipak drugacija kada je rec o starim tekstovima, poput dela "Kate Kapuralica" starog dubrovackog pisca Vlaha Sulica. Sulic je ziveo i vreme Francuske revolucije, sokirajuci dubrovacku vlastelu recnikom ulice koji je uveo u svoj komad, koji sada izvodi somborsko pozoriste. Od koga bi uostalom ovaj teatar mogao da trazi dozvolu za izvodjenje komada, jer autorska prava zastarevaju posle sto ili pedeset godina?

"Slobodna Dalmacija" nedavno je objavila tekst u kojem se kaze da su Srbi sada "kradju autorskih prava zmenili kradjom autorstva", navodeci da je izdavacka kuca "Nolit" pravi aferu sa pokretanjem edicije dubrovacke knjizevnosti. U Beogradu je zaista pokrenuta pre tri godine biblioteka "Knjizevna bastina starog Dubrovnika" i do sada su objavljeni "Poezija i drame" Mavra Vetranovica, a nedavno i "Pesme" Dinka Ranjine, ali u ediciji "Prosvete". "Vecernji list" je a propo drugih dubrovackih pisaca nedavno potakao pitanje, da se autori poput Drzica, Gundulica ili Vetranovica koji su ponos hrvatske knjizevnosti vise ne mogu predavati na beogradskom sveucilistu kao da su deo srpske knjizevnosti.

Asistent za hrvatsku knjizevnost na Filoloskom fakultetu u Beogradu Mihajlo Pantic kaze nam tim povodom, da se knjizevnost starog Dubrovnika predaje u okviru predmeta "Knjizevnost od renesanse do racionalizma": "Taj predmet ne nosi nacionalnu odrednicu upravo zbog isprepletanosti tradicija srpske i hrvatske knjizevnost, pa se u okviru tog predmeta predaju stari srpski i stari hrvatski pisci.", objasnjava Pantic. Novija hrvatska knjizevnost predaje se na Beogradskom univerzitetu u okviru predmeta "Hrvatska knjizevnost 19. i 20. veka" i tu se izucavaju pisci od Ilirskog pokreta pa do aktuelnih knjizevnih stvaralaca poput Dubravke Ugresic ili Vesne Krmpotic. "Nase osecanje istorije i tradicije obavezuje nas da izucamo i knjizevnost nama bliskih juznoslovenskih naroda zbog isprepletenosti i podudarnosti tih tradicija", kaze Mihajlo Pantic: "Knjizevna istorija se ne pise na osnovu politike nekog trenutka, vec na osnovu knjizevno - istorijskih i kulturnih cinjenica. Mi ne mozemo negirati postojanje jedne temeljne jezicke, kulturne i knjizevne tradicije, vec se njom mozemo pohvaliti upravo zato sto ona svedoci, da srz kulture lezi u prozimanju. Mene zaista zanima u kom ce kljucu hrvatski istoricari knjizevnosti procitati panslovensku i juznoslovensku knjizevnu, kulturnu i politicku orijentaciju svih najznacajnijih hrvatskih pisaca 19.veka", zakljucuje Pantic, nagovestavajuci da pojedini autori ocito lako nalaze svoje mesto u svim kulturama.

To je uostalom na tragu formulacije o "svetskoj knjizevnosti" koju jos Gete spominje u "Razgovorima sa Ekermanom". Za neke druge su medjutim, nove drzave postale "tesne", pa je nedavno u Zemunu je organizovana aukcija opstinskih knjiga. U jednom trenutku licitator (bio je to Vojislav Seselj, predsednik Opstine) nije imao sitnog novca da kupcu vrati kusur. Brzo su nasli resenje: kupac je umesto sitnisa odneo dve knjige iz kompleta Sabranih dela Josipa Broza.

Slobodan Kostic (AIM)