ROdjENDANSKO KOVANJE TUdjMANOVOG KULTA

AIM, ZAGREB, 19.5.1997 Na nedavnoj prvoj javnoj proslavi ro­endana Franje Tu­mana u Hrvatskom narodnom kazaliÜtu, predsjednik Sabora Vlatko PavletiS, kojeg je zapalo da govori o ovom "istinskom velikanu u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti", rekao je da u Hrvatskoj ne mo×e biti govora o stvaranju novog kulta liÞnosti, jer se nikoga ne tjera da citira misli iz Tu­manovih djela i istupanja. Sam PavletiS je, me­utim, prvi put upotrebio sintagmu "Tu­manova doktrina" - Üto implicira dublje izuÞavanje, uz upotrebu citata ili bez njih - i pretenciozno je razradio u sedam toÞaka.

Tako se tvrdnja o nepostojanju obaveze citiranja, koju je PavletiS izrekao vjerojatno u namjeri da zaÜtiti ne toliko Tu­mana koji je dovoljno zaÜtiSen, koliko samog sebe - pokazala kao suviÜe slab smokvin list. Citiranje oÞito nije jedino Üto u ovakvim stvarima treba uzeti u obzir - pogotovo ne u sluÞaju dr×avnika - povjesniÞara, koji se u izvornome zvanju sami najviÜe bave citiranjem drugih - Üto se uostalom u sluÞaju ovog ro­endana najbolje i pokazalo. U povodu Tu­manovog ro­endana Narodna banka Hrvatske izdala je zlatnik s njegovim likom, Þija vrijednost prelazi i neke kultne motive iz novije hrvatske povijesti (Vukovar), a Hrvatske poÜte izdale su i marku s njegovim profilom.

Oni koji su vidjeli marku - nedr×avni Tjednik - piÜu da je njeno likovno rjeÜenje suzdr×ano i nenametljivo, ali podsjeSaju da u demokratskom svijetu postoji nepisano pravilo da se ne objavljuju marke sa ×ivuSim dr×avnicima, osim ako je rijeÞ o kraljevima ili carevima. I doista, Hrvatska televizija i radio potrudili su se da snime neke priloge o hrvatskom predsjedniku koji su stvarno asocirali na znane prizore veliÞanja zdravog duha nekih komunistiÞki "careva". Emitirani su prilozi o njegovim redovnim teniskim susretima na "odliÞno ure­enim" vojnim terenima na TuÜkancu, gdje on "u tvrdim i grÞevitim borbama" vodi glavnu rijeÞ (tako da se joÜ otprije zna da niÜta viÜe od nerjeÜenog rezultata ne mogu izvuSi od njega ni najveSe zvijezde hrvatskog tenisa, koje povremeno nagovore da gostuju na tim ubitaÞnim teniskim drilovima).

Da baÜ niÜta ne usfali u ovoj zaÜeSerenoj priÞi, javljeno je i da se sprema joÜ jedna restauracija ranih likovnih radova Tu­manove kSerke Nevenke. NevjeÜte tempere koje je ona nacrtala u doba pouberteta ili ranije, tridesetak godina kasnije spaÜavaju od zuba vremena vrhunski struÞnjaci Zavoda za restauraciju umjetnina u Zagrebu. Na njihove stolove inaÞe dolaze izuzetno vrijedna uljana platna iz 16. stoljeSa, renesansni oltari i tome sliÞno, ali ih nedostatak posla i besparica tjeraju da se bave i ovakvim "talentima". Pri tome odbijaju javno govoriti Üto misle o artistiÞkim dometima tih mazarija, no one i bez struÞne valorizacije nalaze puta da se predstave javnosti. Nevenkina "Vaza" veS se naÜla na razglednici humanitarne fondacije "Spasimo djecu Hrvatske", koju agilno i s mnogo istupanja u javnosti, ali i uz dosta skandala vezanih uz imovinu kojom raspola×e, vodi njena majka Ankica Tu­man.

Svi akteri ove priÞe - kSi, majka, dvoje sinova i, dakako, ro­endanski slavljenik - bili su nazoÞni skupu na kojem je govorio PavletiS, i oni su bili njegova najnezahvalnija publika. BaÜ su oni, naime, bili ×ivi dokaz da njegova tvrdnja o kultu kojeg nema nimalo ne dr×i vodu. ètoviÜe, ako je suditi po izrazu Tu­manovog lica, on nije bio zadovoljan onim dijelovima PavletiSeve besjede gdje ga on brani od optu×bi da je tvrdi i nesmiljeni dr×avnik koji vlada manirom tipiÞnog autoritarca. Samo pru×anje prilike takvih kritika da budu spomenute i citirane, pa makar poslije za njih bilo reÞeno da su "zasljepljene mr×njom", mo×e zvuÞati kao da ih se barem uva×ava, a to prelazi demarkacionu crtu povuÞenu oko hrvatskog Poglavnika i Vrhovnika.

No, cjelinom PavletiSevog govora Tu­man svakako mo×e biti zadovoljan jer je on u njemu tretiran, kako veS rekosmo, kao "velikan" hrvatske povijesti, i to, da ne bude nedoumica, velikan "kojem pripada najistaknutije mjesto u novijoj hrvatskoj povijesti". U sedam toÞaka "Tu­manove doktrine" PavletiS iznosi teze o njemu kao politiÞaru i povjesniÞaru koje, najkraSe prepriÞano, glase ovako. Prva, Tu­man je sve svoje politiÞke, dijelom i vojne odluke, donosio na bazi "dubinskog" poznavanja povijesti. Drugo, pokazao je vjeÜtinu da taktiÞki popuÜta (Z-4), kako bi na kraju strateÜki dobivao. TreSe, i u obistinjavanju stoljetnih snova, nikada nije podlijegao iluzijama. +etvrto, pokazao je veliku sposobnost i autoritet kod organiziranja HDZ-a koji mu je poslu×io kao osnovna poluga u svemu Üto je politiÞki uradio.

Peto, odbacio je mnoge zavodljive teze razvijenog svijeta, posljednju o balkanskim asocijacijama, jer ima sposobnost da stvari osmatra "otprve", nego ispod "la×ne povrÜine". èesto, Þesto je uljuljkivao politiÞke i vojne protivnike da Se uÞiniti jedno, a zatim bi uÞinio sasvim drugo. Sedmo, i u prijateljstvu i neprijateljstvu dr×ao se mjere, kako se prijateljstvo ne bi pretvorilo u pretjerano povjerenje, a neprijateljstvo u mr×nju. PavletiS se posebno zadr×ava na ovoj posljednjoj toÞki, do koje oÞito mnogo dr×i, i ka×e da nju neSe uva×iti samo "ruÜilaÞki motivirani ignoranti ili svjesni obmanjivaÞi naroda, razliÞito motivirani, ali usmjereni prema istom cilju".

Na prvi je pogled vidljivo da je PavletiS ulo×io veliki trud da sastavi Üto deblji popis dr×avniÞkih i povjesniÞarskih vrlina Tu­mana, i da se pri tome sudario s problemom koji nije mogao rjeÜiti. "Dubinsko" poznavanje povijesti i sposobnost pronicanja ispod povrÜine doga­aja, zacijelo su trebali stvoriti dojam da je Tu­man vizionar koji je predvi­ao doga­aje i "proizvodio" povijest nove, samostalne Hrvatske. No, neÜto poznavanja povijesti i sposobnosti da se uoÞi Üto Þini pozadinu nekih zbivanja, sigurno ne zaslu×uje da bude nazvano posebnom "doktrinom", jer spada u uobiÞajeni alat politiÞkih djelatnika i dr×avnika. Uz to, pretenciozno je vjerovati da je baÜ Tu­man proizveo okolnosti koje su dovele do stvaranja samostalne Hrvatske, jer je istodobno nastao cijeli niz samostalnih dr×ava u Evropi, pa je jasno da su te okolnosti proizvele Tu­mana, a ne obratno.

PavletiS je bio sretnije ruke kada je podvlaÞio one osobine Tu­mana koje govore o njegovoj tvrdoglavoj ustrajnosti i relativnoj lukavosti, jer ih je on uistinu imao puno viÜe nego "vizija". Osjetili su ih ponajviÜe krajinski Srbi u Hrvatskoj, u pribli×no istoj mjeri i bosanski Muslimani, a u neku ruku i MiloÜeviS. S njim je Tu­man zacijelo mnogo toga dogovorio, ali je u zavrÜnici rata oÞito iÜao dalje od dogovora, i da nije bilo izriÞite inozemne zabrane daljnjeg ratovanja u BiH vjerojatno bi nastojao ugrabiti viÜe nego Üto je ugrabio.

Dakako, Tu­manovo lukavstvo malo je da se u­e u galeriju velikana. Ali je PavletiSevu i ono malo njegovog bilo dostatno da napiÜe jedan naizgled znanstveni, a zapravo vrlo popularan i udvaraÞki prikaz moSnog Üefa dr×ave.

MARINKO +ULIã