U SENCI ZLOCINA

Anatomija jedne policijske nagrade

Ko su prvi dobitnici nedavno ustanovljene nagrade koja nosi ime ubijenog nacelnika javne bezbednosti Radovana Stojcica-Badze

AIM, BEOGRAD, 18. 5. 1997.

Ni poslije vise od mjesec dana od ubojstva nacelnika javne bezbjednosti i vrsioca duznosti republickog ministra unutrasanjih poslova, genarala MUP Srbije Radovan Stojicica Badze, nema naznaka da su njegove kolege na putu da rasvjetle ovaj zlocin. Zauzvrat, ovog 13. maja - Dana bezbjednosti - trojici najuspjesnijih policajaca dodjeljene je nagrada ustanovljena na inicijativu predsjednika Srbije Slobodana Milosevica koja nosi Stojicicevo ime.

Na prvi pogled, dodjela ove nagrade izgleda kako cinizam sumnjive inteligencije: kao da se policija sprda sama sa sobom, svojim "zakonom i ustavom propisnim zadacima", svojim ugledom i reputacijom. Medjutim, kada su obnarodovani laureati, mnogo sto je postalo jasnije. Nagradu "Radovan Stojicic" dobili su: pukovnik Stojan Petkovic, komadant brigade policije SUP Beograd, kapetan Nikola Ivosevic, zamjenik nacelnika SUP Subotice i major Radisav Stajevic, komadant Specijalne antiteroristicke jedinice (SAJ) u Pristini.

Pukovnik Petkovic "istakao" se zapovjedanjem policijskim kordonima za vrijeme tromjesecnjih zimusnjih demonstracija zbog nepriznavnja rezultata lokalnih izbora od 17. novembra. Tokom tog perida policija je na stotine gradjana brutalno pretukla, privela ili na razlicite druge nacina maltretirala. Dvije najsurovije "intervencije" zbile su se 29. decembra 1996 na Terazijama i 3. februara 1997 na Brankovom mostu, Trgu rapublike i Filozofskom fakultetu. Koliko su kordoni i pendrecenja poreznih obveznika ispali potpuno promaseni, ako nista drugo, pokazao je Milosevicev lex specialis : remecenja javnog reda nije bilo, bilo je samo kradje glasova i penreka radi zastite kradljivace.

Pa ipak, nagradu "Radovan Stojicic" dobio je covjek koji je, izmedju ostalog, neposredno komandnovao najbesmislenijom akcijom MUP za sve to vrijeme. Rijec je policijskom kordonu koji je sedam dana bio postavljen ispred studenata u Kolarcevoj ulici i cija je jedina posljedica bila ta da su ucesnici Studentskog protesta stekli gotovo opcu podrsku javnosi. Sve se zavrsilo tako sto se kordon povukao porazen i osramocen, studenti pobjednicki prosetali, a pukovnik Petkovic posto ih je predhodno bezuspjesno vise puta pokusavo nagovoriti da se razidju, nagradjen je tri mjeseca kasnije.

Naravoucenije je sljedece: svaka policijska brutalnost, svaka pa i najidiotskija akcija - ako se bespogovorno izvrsavaju u cilju zastite aktualnog rezima - hvale su vrijedni i nece ostati bez priznanja.

Druga dvojica lauraeta - kapetan Ivosevic i major Stajevic - daleko su manje poznata. Poznato je, medjutim (bez ulazenje u njihove konkretne zasluge i sposobnosti) sto se desava na podrucijima gdje rade.

Subotica je na granici sa Madjarskom, dakle veza sa Zapadom. Znacaj ovog grada i ove granice za ovdasnje poslovne ajkule, privatne i drzavne (citaj: privelegirane svercere i mafijase svih vrsta), izrazava se i u novcu i u krvi. Svojevrsni reket koji im rezim preko carine i policije ubire kao naknadu za dozvolu da se bave tim cim se bave, koristi se za kraparenje bankrotirane nacionalne ekonomije i odrzavanje gole vlasti.

I konacno, treci "Radovan Stojicic" otisao je na Kosovo. Sa stanovista aktuelne vlasti nista logicnije: sem drzanja tog prostora u pokornosti prostom policijskom silom, ona nema nikakvih drugih ideja za decenijski i jedan od najvecih problema Srbije. Takvo praksa ce se po svoj prilici, nastaviti i u dogledno vrijeme, premda je jasno da se terorizam na Kosovo upravo radja iz te sile i odsustava relevantnog politickog dijaloga. Povremene likvidacije ili hapsenja osmnjicenih za terorizam, ma kako bila spektakularana ili masovna, ne rjesavju nista.

Prema tome, moze se rezimirati da je najvisa policijska nagrada zasluzeno pripala onim "sektorima" radi kojih je pokojni general Stanisic stvarao MUP ovakvim kakvim jeste. Dakle: pretorijanska obarna rezima u prestolnici, optimalna kontrola najznacajnijeg "uvozno - izvoznog" podrucija i gola policijska sila na Kosovu. Ovdje se niposto ne omalovazavju laureati u njihovom zaista izuzetno teskom i opasnom poslu ili dovodi u pitanje licna cast i postenje. Rijec je, naime da malo tko vjeruje da su policija koja je uvijek spremana na batinanje gradjana cim na ulici dignu glas zbog ociglednih politickih lazi i kradja, a koja - sve ne prizanjuci postojanje organiziranog kriminala - nije rasvjetlila niti jedno od spektakularnih i profesionalnih ubojstava proteklih godina, nije u sve to upetljana do neprimerenosti.

Upravo zbog toga, malo je sanse da ce sljedeceg 13. maja netko primiti nagradu koja je dobila ime po Radovanu Stojicicu zbog otkrivanja njegovih ubojica - izvrsioca i narucioca. Gotovo cjelokupni drzavni vrh prisustvovao je njegovom pogrebu, ali i dodjeli priznanja i primanjima povodom Dana bezbjednosti. U medjuvremenu - kako kaze Alekasnadar Tijanic, bivsi ministar informiranja i covjek za koga se moze reci da dobro pozna narecene - trazili su tjelohranitelje, narucivali neprobojne prsluke, prestali izlazit i u kafane, zatvarali se u ekskluzivne klubove velikih socijalistickih firmi, trazili stanove i kuce na sigurnim mjestima... Naprosto, to su ljudi koji i dobro znaju kako stvari stoje, sto, sa kim i kako se radi.

Filip Svarm (AIM)