MEDjUNARODNA KRIZNA GRUPA

NEMA KUCE, VRATI TENK

AIM, SARAJEVO, 12.05.97. Medjunarodna krizna grupa (ICG), zabrinuta sporim procesom povratka izbjeglica i raseljenih lica kucama, predlaze poduzimanje akcije zvucnog imena - "Tenk za kucu". Ovom akcijom bi jedinice SFOR-a trebale ukloniti onoliko tenkova iz vojnih entitetskih baza koliko se u tom entitetu srusi ili zapali kuca u vlasnistvu manjinskih naroda.

"Odgovor 'tenk za kucu' bio bi proporcionalan, jednostavan za objasniti, transparentan i fer," tvrdi u svom izvjescu ICG. Samo izvjesce, pod nazivom "Nema brzog povratka", sadrzava vise od pedeset strana i predstavlja studioznu analizu odredbi Daytonskog mirovnog sporazuma koje se odnose na povratak izbjeglica i raseljenih lica svojim domovoma.

"Proslo je vise od 16 mjeseci od kad je Mirovni sporazum stupio na snagu, a samo 250 hiljada izbjeglica i raseljenih lica vratilo se svojim kucama i to gotovo iskljucivo u regiji gdje oni predstavljaju vecinsku grupu," stoji u izvjescu. Priblizno 400 hiljada ljudi (od nekih 1,2 milona bosanskih izbjeglica) su vec nasli trajno rjesenje; repatrijacijom ili dobivanjem trajnijeg statusa, zapocinjanjem procesa dobivanja drzavljnatsva zemlje u kojoj se nalazi, a jos uvijek preko 800 hiljada ljudi traze slicna rjesenja. Najveci broj njih smjesten je u Njemackoj (315 hiljada), Federalnoj Republici Jugoslaviji (253 hiljade) i Hrvatskoj (160 hiljada).

"Oko 900 hiljada bosanskih gradjana ostaje raseljeno unutar Bosne i Hercegovine. Od tog broja priblizno 605 hiljada smjesteno u Federaciji, a 295 hiljada u Republici Srpskoj," tvrdi ICG. Cinjenica da se vrlo malo raseljenih Bosanaca uspjelo vratiti svojim domovima nije zato sto nisu pokusavali, vele u ICG. Tokom 1996. godine bilo je citav niz projekata osmisljenih da zapocnu proces povratka. Primjerice, pokrenut je popravak stambenogh fonda, odabiranje pilot projekata, organizovana posjeta izbjeglica rodnim mjestima, sankcioniranje opstina koje nisu spremne na saradnju, povezivanje asocijacija raseljenih lica svih etnickih grupa u jedinstvenu organizaciju na podrucju zemlje (Kolacija za povratak), obezbjedjivanje besplatnih autobuskih linija izmedju kljucnih gradova preko bivse linije razgranicenja, naseljavanje zone razdvajanja...

U praksi, pak, povratak manjina je konstantno ometan od strane politickih stranaka na vlasti u oba entiteta. Zapravo, pravo svih izbjeglica i raseljenih lica da se vrate u podrucje gdje oni cine manjinu u direktnom je konfliktu sa eksplicitnim ratnim ciljevima rukovodstva bosanskih Srba, (stvranje etnicki ciste drzave) , kao i slicnim, ali nesto bolje prikrivenim ciljevima vlasti Federacije BiH. U cilju sprijecavanja povratka manjina, mediji su zagovarali neprijateljsko raspolozenje prema povratnicima, posjeti izbjeglica bili su onemogucavani, a kuce sistematski unistavane.

Uprkos politickom opstruiranju u BiH, zemlje domacini su odlucili da vrate bosanske izbjeglice. Krajem 1996. godine Njemacka je zapocela (a zemlje zapadne Evrope nastavile sa procedurom deportovanja) povratak izbjeglica bez obzira na njihovo porijeklo. Kao rezultat, UNHCR tokom ove godine ocekuje da se u BiH vrati 200 hiljada izbjeglica, a najveci broj od oko 100 hiljada dosao bi upravo iz Njemacke.

"Od ovog broja 160 hiljada ljudi (vecinom Bosnjaci) trebali bi se vratiti u Federaciju, a ostalih 40 hiljada u srpski entitet. Ocekuje se da ce povratak ovog broja izbjeglica pomjeriti 50 do 100 hiljada raseljenih lica koja se trenutno nalaze u stanovima izbjeglica. Uz sve ovo jos 20 hiljada ljudi zivi u kolektivnim centrima," istrazio je ICG.

Kako je stambeni faktor vrlo vazan u procesu povratka izbjeglica, tako zabrinjava cinjenica da je samo 40 hiljada, od skoro pola miliona stambenih jedinica ostecenih u ratu, opravljeno u posljednjih godinu dana. Smjestaj 200 hiljada izbjeglica (koliko ih se ocekuje u ovoj godini) zahtijeva obimno prosirenje postojecih projekata za popravak stambenog fonda. ICG tvrdi da se mora popraviti dodatnih 50-60 hiljada stanova, dok je financiranje obezbjedjeno za samo 18 hiljada stambenih jedinica. Sredstva koja nedostaju iznose - 320 miliona americkih dolara!

U dijelu izvjesca koji se odnosi na Brcko, Medjunarodna krizna grupa istice kako je superzvizor medjunarodne zajednice za ovaj grad najavio plan po kojem nastoji ubrzati dobrovoljni povratak nesrpskog stanovnistva i dobrovoljni povratak Srba trenutno nastanjenih u Brckom njihovim bivsim domovima u Federaciji.

"On je osmislio jasnu i pravednu proceduru da bi se pokrenuo proces povratka raseljenih osoba njihovim domovima, kako u Brckom tako i u Federaciji. Taj plan ima dobre sanse da razrijesi jedan od nakopleksinijih problema u Bosni i Hercegovini, a njegova implementacija bi morala biti najvisi prioritet medjunarodne zajednice u 1997. godine," veli ICG.

Medjunarodna krizna grupa tvrdi da bi bilo (cak i kad bi se primjenile neke od ponudjenih mera) vise nego naivno ocekivati veliki broj povratnika. "To se ne moze desiti sve dok se ne dogodi bitna promjena u politickoj klimi - od razdvajanja do pomirenja", politicka je ocjena zvanicnika ICG.

"Bilo koja strategija, kojom bi se pomoglo manjinama da se varte svojim kucama, mora biti za to da se slamaju cvrste stege nacionalnih stranaka u bosanskom drustvu. U tom cilju, pitanjem ratnih zlocina mora se odlucno pozabaviti, a oni koje je optuzio Medjunarodni tribunal za ratne zlocine na podrucju bivse Jugoslavije moraju biti uhapseni, izruceni Tribunalu i pravno gonjeni. Uz to, kako rak nacionalizma prevazilazi pojedince koji su vec optuzeni i kako postoje opstruirajuci zvanicnici na svim nivoima, Vijece za implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma mora biti formirano i ovlasteno da razrijesi duznosti takve ljude," porucuje ICG.

Na kraju svog izvjestaja, a u susret predstojecim lokalnim izborima, Medjunarodna krizna grupa zakljucuje da izbori mogu biti efikasno oruzje protiv nacionalnih stranaka, ali samo ako je medjunarodna zajednica spremna da insistira na minimalnim uslovima da ih ucini slobodniom, fer i demokratskim. Naravno, i najnovija ideja ove grupe - akcija "tenk za kucu" - bukvalno je nemoguca bez pristanka i ucesca medjinarodnoh vojnih, ali i politickih snaga koje rade na implementiranju Mirovnog sporazuma u BiH. Jer, kako stvari danas stoje, aktualne vlasti su jos uvijek spremnije mijenjati tudje kuce za tenkove, a ne obratno.

Sandra KASALO