HOCU DA GLASAM, ALI GDJE

Zasto izbjeglice izbjegavaju registraciju za predstojece izbore u BiH

Jedni nece u tudje kuce, drugi se plase novog rata, treci jedino razmisljaju o odlasku u evropske, ali i druge zemlje

AIM, Beograd, 12. 5. 1997.

Vecina izbjeglica iz BiH, koji su nasli privremeno ili trajnije utociste u sadasnjoj Jugoslaviji, tesko se odlucuju da se registruju za predstojece lokalne izbore u ovoj jedinstvenoj - podijeljenoj drzavi. Ovaj opsti utisak stice se ne samo na osnovu razgovora sa pedesetak njih, nego i na osnovu izjava predstavnika njihovih udruzenja i nevladinih organizacija.

• Sta su u sustini promjenili izbori u Mostaru i za organe federacije. Nista, bar sto se nas tice. Svako vlada na svojoj teritoriji. Ovi nasi hoce svoju drzavu. Hoce to i drugi. U sarajevskim "Danima" objavljene su mape po kojima i Muslimani zele svoju zasebnu drzavu, valjda zbog toga sto Srbi i Hrvati vuku na svoju stranu. Otici cu na izbore samo zbog toga da bih ispunio svoju duznost i da ne ispadne da ignorisem Bosnu, ali od toga nece biti nista - kaze M.T. iz Drvara insistirajuci da mu se objave samo inicijali, jer ne zna gdje ce se na kraju skrasiti. Razlog je i u tome sto tvrdi da aktuelne vlasti u Jugoslaviji davanjem mogucnosti da izbjeglice odu na izbore "spiraju sve grijehe koje su pocinile prema svom narodu" dok za srpske vlasti u BiH tvrdi da se bave "iskljucivo biznisom".

Ovakva misljenja nisu rijetka. Mozda je to jedan od razloga sto se do sada prijavilo svega 661 od 253.383 koliko po podacima UNHCR-a ima izblegila iz BiH u Jugoslaviji. Optimisticnije licnosti tvrde da registracija traje mjesec dana i da je rano donositi zakljucke da ce vecina izbjeglih i prognanih ignorisati lokalne izbore.

Cudno je da predstavnik OEBS-a u Beogradu, Zivota de Luka, nije dozvolio predstavnicima Helsinskog odbora za zastitu ljudskih prava da budu posmatraci na mjestima gdje se izbjeglice registruju, sto daje povoda za vrlo razlicite spekulacije. Predsjednica ovog Odbora, Sonja Biserko, slab odziv izbjeglica za AIM obrazlaze slijedecim cinjenicama:

• Na osnovu dosadasnje registracije moze se zakljuciti da Srbi iz Bosne nisu toliko zainteresovani za povratak u Republiku Srpsku. Kad to kazem mislim, pre svega, na podatak da je najveci broj izbeglica iz Federacije BiH i oni jednostavno ne vide svoju perspektivu u Republici Srpskoj, gde bi trebalo da se vrate. Helsinski odbor raspolaze proverenim podacima da iz RS dolaze razni emisari koji izbeglicama nude odmah licne karte pa cak i kuce u Srebrenici, Brckom i jos nekim mestima u kojima je muslimansko stanovnistvo bilo vecinsko. Ljudi jednostavno imaju otpor prema takvom 'inzinjeringu'. To ne znaci da ovdasnje vlasti nece pokusati da ih raznim ucenama i prisilama nateraju na to".

U tome, cini se, lezi najveca nedoumica izbjeglica. Tipicno je glasno razmisljanje:

"U Srebrenicu necu makar dobio vilu. To nije ni moj kraj ni moja imovina. Kako da mirno spavam u tudjoj kuci. To moze samo onaj ko je okrvavio ruke i izgubio osjecaj za ljudsku nesrecu".

Ovakva shvatanja ne zele da cuju najodgovornije licnosti u Srbiji vec namecu "realnost ratnih granica" kao zakon. Drugim rijecima, u praksi se zeli da ostvari i prizna etnicko ciscenje.

Malo ko od izbjeglica zeli da komentarise mape objavljene u sarajevskim "Danima" po kojima bi Banjaluka pripala eventualnoj buducoj muslimanskoj drzavi:

• Nemam pravo da zamjeram dijelu Muslimana koji razmisljaju o svojoj drzavi. Ako rukovodstvo sa Pala toliko insistira na zasebnosti RS, ako HDZ posebno u Hercegovini nece ni da cuje o zajednickom zivotu sa Srbima i Muslimanima, onda njima ne preostaje nista drugo nego da grade svoje ognjiste. Koliko ce ono biti i kako ce izgledati nemoj mene pitati" - kaze R.M. iz Zenice, koji je uspio da dodje u Beograd prije dvije godine i dodaje:

• Nedavno slusam Radio Moskvu. Neki nadobudni novinar tvrdi da Izetbegovic razbija BiH i da hoce da stvori islamsku drzavu. Rusi su, bar su nas tako ubijedili, veliki prijatelji Srba...Ako su nam pravi prijatelji neka nas ne zaludjuju mrznjom prema drugima. Zasto nisu nista govorili kad su Milosevic, Tudjman, Karadzic, Boban i ko sve ne razbijali Bosnu. Imam samo jednu zelju; da odem u neku zemlju, ako takva postoji, u koju nikad nije krocila srpska, muslimanska ili hrvatska noga...".

Vecini izbjeglica je "svega preko glave". Registracija za ucesce na lokalnim izborima u BiH izazvala je dodatnu nervozu. Cak i ljudi iz pojedinih izbjeglickih udruzenja za koje se smatra da su bliski beogradskim vlastima vise se ne ustrucavaju da javno kazu kako izbjeglice sluze za "manipulacije i politicko potkusurivanje". Predsjednik Udruzenja izbjeglica i prognanika u SRJ, Milorad Muratovic, nedavno je izjavio da u Srbiji sedmicno od gladi umire desetak izbjeglica. Mada je ova izjava protumacena kao "propagadni manevar", kako strani donatori ne bi zaboravili na izbjeglice u "skracenoj Jugoslaviji", ostaje cinjenica da je vecina njih na ivici egzistencije. Pojednostavljeno receno, ovdasnjoj drzavi su isuvise veliki ekonomski, ali i politicki balast, a oni sami ne vide perspektivu da se vracaju na "tudja ognjista".

Osim toga, Srbija trenutno prezivljava najdublju moralnu depresiju. Tromjesecni protesti gradjana otrijeznili su veliki broj prosjecnih ljudi koji su uvidjeli da je nekadasnji naciolani programi o "svim Srbima u jednoj drzavi" dozivio ne samo debakl nego da se u sadasnjem ekonomskom kolapsu tesko moze prezivjeti. U takvoj atmosferi izbjeglice su prve na udaru kao navodni uzrocnici nedaca starosjedelaca. Zbog toga, izmedju ostalog, vecina razmislja o odlasku u trece zemlje, pogotovo kad je rijec o mladjim osobama. Jedno je sigurno, nikome se vise ne ratuje niti vraca pod "sapu politicara" koji su zapoceli rat. Jedan od razloga slabog odziva za registraciju lezi i u tome sto se javnost u Srbiji bombarduje informacijama o naoruzavanju Muslimana cime se podgrijeva strah od izbijanja novih ratnih okrsaja poslije povlacenja medjunarodnih snaga iz BiH.

Ejub Stitkovac (AIM)