SEZONA LOVA NA MESICA

AIM, ZAGREB, 11.5.1997. Hajka na Stipu Mesica pocela je na vec uhodani nacin. Hrvatska televizija objavila je u glavnome Dnevniku da sutrasnji "Vjesnik" i "Vecernji list" ekskluzivno objavljuju iskaz Mesica pred Haaskim sudom gdje se pojavio kao, naglaseno je, svjedok optuzbe. Vec sama ta cinjenica ce, objavio je sutradan "Vjesnik", "u ocima mnogih Hrvata, osobito zrtava rata, izazvat zasigurno teske moralne dvojbe, pa i konsternaciju". "Vecernji list" bio je jos odredjeniji i ostriji i vec je u naslovu zagalamio da je Mesic zabio noz u ledja Hrvatskoj.

Istina, ta u teorijama zavjere toliko omiljena sintagma, stavljena je u znakove navoda, ali je tirazni "Vecernjak" ipak prekrsio nepisano pravilo da za nijansu bude odmjereniji i ideoloski "opusteniji" od "Vjesnika". Stovise, dijelove Mesicevog svjedocenja objavila je istoga dana i "Slobodna Dalmacija", kojoj su neki dosad priznavali barem trud da ne bude puki glasnogovornik ili vulgarna ideoloska batina vlasti. Tako je postalo sasvim jasno da su ovi tekstovi bili orkestrirani iz drzavnog vrha, od koga su tri novine, natjerane da umnoze tjeralicu za Mesicem, jedino i mogle dobiti zapise s njegovog svjedocenja. "Slobodna Dalmacija" bila je jedina medju njima koja je naknadno pokusala spasiti barem mrvicu profesionalne casti, i sutradan je objavila i intervju s Mesicem.

U njemu je on pobio nekoliko ordinarnih lazi kojima je ocito bila namjera da mu se presudi po kratkom postupku. Izjavio je da nije istina da se on obratio Haaskom sudu nego su istrazitelji Suda dosli k njemu u Zagreb, i to kao bivsem predsjedniku Predsjednistva SFRJ. Mesic ne porice da je potpisao kako je voljan staviti se na raspolaganje Haaskome tribunalu i kao redovni svjedok na nekom sudjenju, ali kaze da se najveci dio iskaza koji je dao istraziteljima odnosi na "Milosevica i njegov brutalni rat u Hrvatskoj i BiH". Na kraju, odbija i da se na suradnju sa sluzbenicima Suda odlucio razocaran ishodom nedavnih lokalnih i regionalnih izbora, na kojima su on i njegova Hrvatska narodna stranka lose prosli, jer je iskaz dao jos koncem prosle godine.

U izjavi koju je dao nekim drugim glasilima (zagrebacki Radio 101), Mesic se nije ovoliko "ispricavao", nego je rekao da je pristao na suradnju s Haaskim sudom s namjerom da stvarno naudi Hrvatskoj, ali Hrvatskoj koju olicavaju ekstremisti i ratni huskaci u aktualnoj vlasti. Uz ovu napomenu, za objavljeni stenogram Mesiceve izjave moze se reci da je jedna od najcjelovitijih i najmeritornijih kritika hrvatske sluzbene politike ratnih godina, i to tiskana u visokoj nakladi o trosku same drzave. Mesic se u toj analizi vraca dogadjajima uoci rata i kaze da HDZ u pocetku nije bio nacionalno iskljuciv, ali su nakon prve srpske pobune zaredali zatvoreni sastanci na kojima je Tudjman govorio da ce u Hrvatskoj ostati 3 do 5 posto Srba.

Kako HDZ nije nista ucinio da se suprotstavi Milosevicevom homogeniziranju hrvatskih Srba, oni su gurnuti u njegovo narucje, i to je bilo razorno. Mesic opisuje da se ovome htjelo parirati na isti nacin, pa je Tudjman ponudio Beli Tonkovicu da se vojvodjanski Hrvati presele u Hrvatsku, no to nije prihvaceno. U opisu zbivanju koja su prethodila ratu u BiH, Mesic kaze da su se razgovori o podjeli Bosne vodili na dvije razine, izmedju Tudjmana i Milosevica, te izmedju Karadzica i Bobana. Na jednom sastanku s Tudjmanom i tadasnjim premijerom Valenticem, Mesic je za Bobana rekao da je zlocinac, s cime se slozio i Valentic, ali je Tudjman odgovorio da je Boban jedini covjek koji shvaca i izvrsava njegovu politiku.

Za pocetak hrvatsko-muslimanskog rata, Mesic krivicu pripisuje hrvatskoj strani, i kaze da je po izbijanju prvih sukoba osobno naredio, kao predsjednik Sabora, da jedno saborsko povjerenstvo, pod vodstvom Drage Krpine, ode u Mostar. No, Krpina je po povratku izvjestio Mesica da je situacija napeta najvise zbog velikog priliva muslimanskog stanovnistva u grad i da bi to stanovnistvo trebalo preseliti iz Mostara. Poslije je Krpina razgovarao i s Tudjmanom, i nakon toga uslijedio je brutalni rat u kojem je, precizira Mesic, na jednu ispaljenu granatu s muslimanske strane dolazilo trinaest s hrvatske. Mesic spominje i hrvatske logore u Hercegovini i kaze da je njihovo postojanje drzano u tajnosti, ali da je on za njih saznao od jednog Hrvata iz Svicarske, koji mu je kazao i da se sprema rusenje Starog mosta.

Sto se tice sudjelovanja Hrvatske vojske u ratu u BiH, Mesic kaze da su mu u Sabor dolazili roditelji vojnika koji su se tuzili da im djeca nisu dobrovoljno otisla boriti se u Bosnu, kako se sluzbeno tvrdilo, nego su mobilizirani. No, kada je Mesic trazio objasnjenje od ministra obrane Gojka Suska, ovaj mu je odgovorio da je "nesto pomijesao". Mesic opisuje i susret s Vicom Vukojevicem, tadasnjim i sadasnjim zastupnikom HDZ-a u Saboru, koji ga je dosao obavijestiti da je postao brigadir HVO-a, a kada ga je Mesic pitao za dogadjaje u Prozoru, "rekao mi je da smo mi (HVO) poubijali toliko njih, da ih nisu mogli sve natovariti na kamione. Rekao mi je da Hrvati nisu imali gubitaka. Izbacio sam ga iz ureda i otada nismo vise izmijenili ni rijeci. Shvatio sam da nasumce ubijaju ljude ako su njegove rijeci o gubicima bile tocne".

Nakon sto je objavljen zapis Mesicevog svjedocenja i nakon sto je on, u skromnim medijskim mogucnostima, odgovorio na optuzbe, kao da je nastao tajac. U opoziciji se nije nasao nitko da se eksplicitno solidarizira s njim, ili postavi pitanje sto je to u stvari utuzivo u Mesicevom svjedocenju, ako su iskrena obecanja Hrvatske da ce suradjivati s Haaskim sudom (iako su ta obecanja zapravo suvisna jer je ona, kroz clanstvo u UN, jedan od njegovih suosnivaca). Oglasio se jedino rijecki "Novi list" i kao da je htio nadoknaditi sve sto su drugi propustili reci, postavio je u naslovu optuzujuce pitanje: "Tko je narucio Mesicevo ubojstvo" (tvrdi se da se kampanja protiv njega moze shvatiti i kao naruceno ubojstvo). Sutradan se "Vjesnik" pojavio s novim tekstom o Mesicevom "sramotnom cinu", koji je objavljen pod jezovitim naslovom - cita li se kao odgovor na naslov iz "Novog lista" - "Mesicevo moralno i politicko samoubojstvo".

Ova, cak i za hrvatske prilike nesvakidasnja eksplozija isljucivosti i gotovo otvorene mrznje, nije motivirana, i to je najzanimljivije, cinjenicama. Cak i "Vjesnik", koji prednjaci u nemilosrdnoj vivisekciji Mesica, ne polemizira s onim sto je on rekao (osim u nevaznim detaljima), nego pita - zasto je uopce otvarao usta. To je "Vjesniku" dovoljan razlog za "prezir", jer Mesic optuzuje svoje dojucerasnje kolege, s kojima je dijelio visoke drzavne duznosti. Pa ako se protivio sluzbenoj politici mogao je vec tada reagirati ostavkom. Ovo je valjda jedina stvar u kojoj je "Vjesnik" doista u pravu. No i to je izreceno u pretjeranoj zurbi da se dokrajci protivnika, jer ako je Mesic jucer imao razloga za ostavku, istina je, zar ne, i sve sto danas govori.

Motivi ove zapjenjene kampanje mogu se samo nagadjati, kao sto cini i sam Mesic, koji misli da se ovim zeli onemoguciti njegovo kandidiranje na skorim predsjednickim izborima. No, njegovi izgledi na tim izborima sasvim su mali, a osim toga on je samo jedan od Tudjmanovih oponenata na koje se ovih dana kidise (Ivan Supek, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Cicak, "Feral Tribune"...). Vecina njih nemaju ambicija na ovim izborima i nisu Tudjmanu takmac te vrste. Ali jesu poznati kao oni koji sistematicno otkrivaju mrlje koje kvare njegovu biografiju, a nju se sada pokusava usminkati i uglancati - medju ostalim i pompeznom proslavom 75. rodjendana - tako da blista i kada Vrhovnika i Poglavara vise ne bude. Mesic je samo jedan od onih koji u tome smeta.

MARINKO CULIC