Cazinska krajina

***SUKOBI OKO CAZINSKE KRAJINE

AIM, ZAGREB, 10.5.1997. Dugo najavljivani susret hrvatskog predsjednika Tudjmana i predsjednika BiH, Alije Izetbegovica neocekivano je odgodjen. Listovi bliski sluzbenom Zagrebu pomicanje termina objasnili su pogorsnim zdravstvenim stanjem Alije Izetbegovica. Ambasador BiH u Hrvatskoj, Kasim Trnka, izjavio je, medjutim, da nema govora o bolesti. "Problemi koje treba rijesiti izuzetno su slozeni, pa sastanak treba pripremiti sto temeljitije" izjavio je Trnka, no nije rekao o kojim se problemima tocno radi.

Je li susret na vrhu odgodjen zbog obnavljanja otvorenih hrvatskih pretenzija na Cazinsku krajinu, odnosno Unsko-sanski kanton? Ako to nije jedini razlog, on je svakako veoma vazan. Naime, u veoma gledanoj politickoj tv-emisiji Motrista, hrvatski konzul u Bihacu Bernardo Jurlina izjavio je, neposredno pred zakazani termin sastanka, da oko 50 tisuca Bosnjaka iz Unsko-sanskog kantona trazi hrvatsko drzavljanstvo; da su Bosnjaci iz tog kraja usmjereni prema Zagrebu, ali ih netko "zeli usmjeriti prema Sarajevu", da je "veci dio puka iz Bihaca, Bosanske Krupe i Velike Kladuse... za to da se vec sutra pocne graditi autoput koji ce povezivati Federaciju BiH i Republiku Hrvatsku", ali "rukovodstvo kantona smatra da je najznacajniji pravac autocesta Bihac-Sarajevo-Gorazde". Otvorenmo je doveo u pitanje cak i hrvatsko-bosansku granicu, tvrdeci da je linija razgranicenja kod Pljesevice odredjena 1945. godine "nepravda koja se mora ispraviti". Takodjer je rekao kako se vecina pretendenata na hrvatsko drzavljanstvo zapravo smatra "Hrvatima islamske vjeroispovjesti".

Njegov se nastup mogao interpretirati kao neformalna najava aneksije, promjene granica i pohrvacivanja Bosnjaka. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova od Jurlinina skandaloznog istupa do danas se ni na koji nacin nije ogradilo. U Cazinskoj krajini, Jurlinine izjave skoro su digle narod na noge, a izuzetno ostro odmah je reagirao Mirsad Veladzic, guverner Unsko-sanskog kantona. Jurlinin istup on je ocijenio "probnim balonom" sluzbenog Zagreba. "Gospodin Jurlina" rekao je Veladzic, "provodi hrvatsku politiku, iz koje se jasno moze vidjeti pretenzija prema ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Zna se da se granice samo krvlju mogu prekrajati. Porucujem svima koji imaju takvih pretenzija - dalje ruke od kantona! Medjudrzavna komisija radi na razgranicenju aerodroma, i ocekujem da ce se to kvalitetno uraditi i bez drskih uputa gospodina Jurine".

Tezu kako je rijec o kontinuiranoj politici on argumentira i drugim cinjenicama. "Pitanja Kulen Vakufa i Martin Broda se ne rjesavaju. Dejtonskim sporazumom odluceno je da ta mjesta pripadaju Federaciji, odnosno ovom kantonu, no tamo je jos hercegbosanska policija koja ne dozvoljava kretanje nasih ljudi i otvaranja privrednih pogona, ribnjaka i drugih. Imam dojam da im treba neki incident na tom podrucju, kao i u Buzimu, Ivanjskoj i Velikoj Kladusi...".

Semso Tankovic, predsjednik SDA Hrvatske, takodjer je ostro reagirao na Jurlinine izjave. "Zasto Jurlina ne razmisli i o tome da s druge strane granice zive Bosnjaci kojima Hrvatska osporava pravo na te iste dokumente?". I on poput Veladzica zakljucuje: "Jurlina, inace zao duh odnosa izmedju Hrvatske i BiH, samo provodi politiku koja je razbijacka kad je o BiH rijec."

Guverner Veladzic tvrdi da nema govora o masovnom zahtijevanju hrvatskog drzavljanstva. "Jurlinina procjena o 50 tisuca Bosnjaka iz naseg kantona koji traze hrvatsko drzavljanstvo je ordinarna glupost. Rijec je o manjem broju ljudi koji imaju vlasnistvo u Hrvatskoj, pa ga na taj nacin zele zastititi, ili je rijec o privrednicima koji s hrvatskom putovnicom lakse mogu ici u druge drzave nego s bosanskim pasosem. Interesantno je, medjutim, da Bosnjaci, koji zive u pogranicnom pojasu s hrvatske strane - a njih je oko 3 tisuce - ne mogu dobiti hrvatsko drzavljanstvo, koje se ovdje tako velikodusno nudi". Po njegovu misljenju, odredjeni broj Bosnjaka iz Velike Kladuse koji je podrzavao Fikreta Abdica zele u Hrvatskoj naci drugo utociste, ali ih Hrvatska, pribojava se on, namjerava iskoristiti i kao rezervnu armiju glasaca u potencijalnom novom preokretu u Cazinskoj krajini. "Mi cak imamo informacije da se te ljude pokusava instruirati kako bi se, dobije li Demokratska narodna zajednica (Abdiceva stranka, op. p.) izbore, organizirao referendum na kojemu bi se trazilo pripajanje Hrvatskoj! To su instrukcije Jurline i slicnih ljudi".

Veladzic kaze da vlasti BiH nisu daleko od odluke da Jurlinu proglase nepozeljnom osobom. "Mi cemo to sluzbeno traziti ako se Jurlina javno ne isprica za svoje izjave". Osim izuzetne vaznosti koju bihacki dzep ima u geostrateskom smislu, ova je regija i od izuzetnog privrednog znacaja. Unsko-sanski kanton najbolje je privredno stojeci u cijeloj BiH, vec sad zaposleno je oko 30 tisuca ljudi. Obnovljeni Agrokomerc iz Velike Kladuse, mogao bi postati najveci proizvodjac hrane na ovom dijelu Balkana. Bosanske vlasti zale se na sistematsku blokadu od strane Hrvatske. "Granicni prijelaz izmedju Hrvatske i BiH kod Bihaca radi tek od 11 sati ujutro, pa se stvaraju velike kolone slepera" - kaze Veladzic. "To se radi namjerno kako bi se svi transporti usmjerili prema tzv. Herceg-Bosni, kako bi oni ubirali sve carine i ostale dazbine. Drugo, Hrvati ne zele otvoriti granicni prijelaz kod Kladuse, pa kamioni imaju velike troskove transporta jer je put preko 30 kilometara duzi. Oni nas, s prijelazom kod Kladuse, pokusavaju ucijeniti zahtjevom za otvaranjem nekih novih prijelaza kod Bihaca, na prostorima gdje zive Hrvati".

"Proizvodnja ide s puno poteskoca jer nema obrtnog kapitala" kaze Veladzic. "Zato danas uvozimo vecinu roba, od mesa do poljoprivrednih proizvoda. Godisnja potreba ovog kraja u uvozu hrane teska je preko dvije milijarde maraka! Ono sto ovaj kanton drzi je velik broj gastarbajtera (izmedju 15 i 20 tisuca) i penzionera koji su u mirovinu otisli iz zapadnoevropskih zemalja".

Tesko je reci dokle ce ici zaostravanje odnosa kad je o bihackoj regiji rijec. Predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora, Ivan Zvonimir Cicak, dao je dramaticnu prognozu, prema kojoj ce Cazinska krajina prva doci na dnevni red hrvatske politike vec onog momenta kada bude rijesen problem istocne Slavonije. "Moja je procjena da ce se hrvatska vlast okrenuti pitanju bihackog dzepa", rekao je Cicak. "Uvjeren sam da ce dopustiti povratak dijela Srba u okolici bihackog dzepa kako bi time pojacali pritisak na Muslimane, a u odredjenom trenutku mogli bi te ljude iskoristiti za eventualne prljave poslove, pa i eventualnu siru akciju protiv Muslimana u tom podrucju. Nakon tog, uslijedilo bi ispunjavanje onih politickih planova koje je predsjednik Tudjman nacrtao na salveti u drustvu medjunarodnih mocnika prije nekoliko godina...".

Je li uvertira vec otpocela? Otprilike u isto vriejme kada je javnost saznala za odgodu sastanka, na zapadnoj granici Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj - tocnije, na granicnom podrucju izmedju Bihaca i Kulen Vakufa s bosanske, te Donjeg Lapca i Srba s hrvatske strane, osvanule su, prema tvrdnjama ocevidaca, davno zaboravljene - barikade! Barikade su, po staroj "arhitektonskoj" navici u tom kraju nacinjene od bukovih i jelovih stabala. Razlikuju se, medjutim, od onih iz 1991. godine, u dva vazna detalja: ovaj put postavili su ih Hrvati, i drugo, barikade su postavljene prema bosnjackoj strani. Jedan je hrvatski policajac, zalutao na bosanski teritorij u podrucju Bihaca uhapsen, a iz zatvora je pusten tek nakon intervencije Zagreba. odnosi na tom dijelu granice blizu su tocki kljucanja.

BORIS RASETA