SUDSTVO U SARAJEVSKOM KANTONU

Dilema izmedju prava i pravde

AIM, Sarajevo,09.05.97. Malo je zaposlenih u drzavnim organima za koje je konacno konstituisanje kantona na podrucju Federacije znacilo i praktican gubitak radnog mjesta. Medju izuzecima izgleda se nalaze samo sudije i to samo one koje "kadrovicima" iz vladajucih stranaka nisu izgledali dovoljno "podobni".

Izbor sudija Kantonalnog suda u Sarajevskom kantonu pretvorio se u aferu koja nadilazi kantonalne okvire i problematizira formalno i verbalno zalaganje za nezavisno sudstvo.

Od postojecih 37 sudija Viseg suda u Sarajevu, za nove sudije u Kantonalnom sudu izabrano je tek dvadeset dvoje dosadasnjih sudija, mada je i prema procjeni kantonalnog ministra pravde, Jusufa Zahiragica, za noramalan rad Suda potrebno cetrdesetak sudija.

Kriteriji po kojima je dvadeset i dvoje sudija dobilo prolaznu ocjenu, a ostatak nije, ostali su, bar za siru javnost, nepoznati. Zvanicna objasnjenja po kojima se u obzir uzimao dosadasnji rad, strucnost, i godine (uz preferiranje mladjih sudija!) tesko da su mogli biti jedini razlog za neizbor ostalih 15 sudija.

Malobrojni predstavnici opozicije u kantonalnoj skupstini upozorili su da se medju predlozenim sudijama nalaze samo Bosnjaci, na sta im je obecano da ce se o nacionalnoj strukturi povesti racuna prilikom popune novim sudijama. Hoce li i kada uopste biti popune i koliko ce trebati novih sudija, zavisice o procjeni novoizabrane predsjednice Kantonalnog suda, Azre Omeragic.

Razumljivo je da je, zahvaljujuci apsolutnoj vecini SDA, medju poslanicima u Kantonalnoj skupstini izbor sudija "na rate", po prijedlogu ministra Zahiragica, usvojen bez problema i suvisnih pitanja.

Medjutim, na citav slucaj time jos uvijek nije bila stavljena tacka. Valjda shvativsi da bi im se prelazenje preko ovog slucaja vrlo brzo svima moglo razbiti o glavu, Sindikat radnika drzavnih organa zatrazio je ponovno preispitivanje kriterija za izbor, kao i to da se u drugom krugu sudijama koji nisu izabrani u prethodnom, omoguci konkurisanje za sudije pod istim uslovima koje su imale i njihove kolege.

Naime, za popunu preostalih sudijskih mjesta u Kantonalnom sudu predvidjeno je javno oglasavanje, kako bi pored dosadasnjih sudija mogli konkurisati i svi drugi gradjani koji ispunjavaju propisane uslove. Za razliku od ovoga, prva grupa sudija izabrana je samo medju dosadasnjim sudijama, bez konkurencije sa strane, pa je stoga logican strah pravnika da se izborom sudija na etape zeljela jdnostavno napraviti cistka sudija pod plastom zakona.

Vjerovatno bi se u drugom krugu pojavili brojni kandidati koji bi, ako nista drugo, bili bar mladji, i u tako "ravnopravnoj" konkurenciji nepodobne i neposlusne sudije bi ispale iz igre, a aktuelna vlast bi i dalje svijetla obraza mogla pricati o nezavisnosti sudstva.

Drustvo pravnika Sarajevo je citav slucaj jednostavno protumacilo kao upozorenje sadasnjim ali i buducim sudijama da je njihovo mjesto u zapecku vlasti i da ne sanjaju o nezavisnosti sudstva, a sve skupa okvalifikovalo je kao najveci udarac nezavisnosti sudstva na ovim prostorima do sada.

Selekcija sudija prema arsinima vlasti nije sigurno samo recept koji se primjenjuje u Sarajevskom kantonu. Slican model za eliminaciju nepozeljnih sudija pripremili su i u Tuzlansko-podrinjskom kantonu, ali su za sada odustali od njegove primjene.

Buru u javnosti, narocito strucnoj, koju je izazvalo selektivno imenovanje sudija u Sarajevskom kantonu, idejni tvorci sigurno nisu ukalkulisali.

Indikativan je i stav predsjedavajuceg Predsjednistva BiH, Alije Izetbegovica, koji je u nedavnom nastupu na drzavnoj televiziji iznio svoje misljenje da su kod izbora novih sudija ipak nacinjeni propusti, ali da to "nisu stranacki, nego rodjacki problemi".

Izuzev slabasnog zahtjeva opozicionog SDP-a da se donesene odluke o imenovanju novih sudija poniste i da ministar Zahiragic podnese ostavku, ostali se politicki faktori nisu oglasili o ovom pitanju.

U krajnjoj liniji nevazno je da li su prilikom odabira sudija bili presudni politicka podobnost ili rodbinske veze, u oba slucaja sudstvo je svedeno tek na puki servis pojedinaca na vlasti, pri cemu su zakoni i pravna drzava tek obicna fasada.

Sustina problema nece biti rijesena "proizvodjenjem" u kantonalne sudije nekoliko Hrvata, Srba i ostalih, kako bi se udovoljilo nacionalnom kljucu. Necija nacionalna pripadnost nema nikakve veze sa njegovim postenjem, strucnoscu, licnom hrabroscu i otpornoscu na pritiske i "molbe" iz kabineta politickih mocnika.

Dilema izmedju "prava i pravde" izgleda da u politickim vrhovima jos uvijek nije razrijesena. Koliko god koristenje pojma "pravde" kao univerzalnog opravdanja za sve ucinjeno ali i neucinjeno bilo privlacno u uslovima rastucih socijalnih tenzija, potiskivanje zakona u zapecak, neminovno trasira put ili prema diktaturi ili prema sveopstoj anarhiji.

"Spasonosno" rjesenje izgleda je pronadjeno u "provjerenim" sudijama, koji bi sutra, ako zatreba, mogli i razvuci i malo slobodnije protumaciti zakonske odredbe, naravno, ako je to u "visem interesu", ili ako predstavlja "pravdu" koja se slucajno ne uklapa u pravo.

Time se postize da i vuk bude sit i ovce na broju, odnosno politicari zadovoljni, a sudije pod kontrolom. U isto vrijeme, aktuelna vlast ne bi se morala pretjerano brinuti zbog silnih odredbi o zastiti ljudskih, ali i drugih gradjanskih prava, koje su po diktatu medjunarodne zajednice ugradjeni u sve moguce ustave, od onog na drzavnom nivou, preko federalnog, pa do kantonalnih.

Sloboda i nezavisnost se ne poklanjaju, oni se jednostavno moraju izboriti. Ovo vazi za sve, a posebno za sudije na cijoj nezavisnosti pociva uredjenje pravne drzave. Naravno, u ovom trenutku sudijama je potrebna podrska javnosti, ali jos vise njihovih kolega.

Zelja da se jednom osvojena vlast tretira kao neprikosnoveno privatno vlasnistvo, na koje niko drugi nema, niti ce imati pravo, izgleda je nasljedna na balkanskim prostorima. Bez obzira na ideologije koje sluze kao plast, i sva zaklinjanja u visepartijski sistem i pravnu drzavu, izmedju vlasti i pravne drzave svi balkanski lideri bez razmisljanja ce odabrati vlast.

Gradjanima preostaje samo jedan adut - njihov glas na izborima. A do tada ce vladajuce stranke morati ponuditi javnosti nekoliko sitnijih riba, a mozda i nekoga od krupnijih, kao krivce za sve dosadasnje grijehe. Ukoliko bi zauzvrat dobili prakticnu kontrolu nad sudstvom, onda je to trgovina koja se svakako isplati, vlasti naravno, jer gradjane ionako niko nista ne pita.

Drazen SIMIC