LJUDSKA PRAVA U BIH

DRZAVA BESPOMOCNIH LJUDI

AIM, SARAJEVO, 05.05.97.
Redovni godisnji izvjestaj federalnih ombudsmena Vere Jovanovic, Esada Muhibica i Branke Raguz o stanju ljudskih prava i sloboda na podrucju Federacije, ali i cijele BiH, zapravo je spisak metoda kojim se u BiH dovrsava ratom zapoceta etnicka podjela kao uvod u konacnu, teritorijalnu podjelu.

Ombudsmeni, doduse, konstatuju da Federacija i drzava BiH imaju u svojim Ustavima najnapredniji sistem zastite ljudskih prava, ali uz naznaku - teoretski. Zato ombudsmeni ocjenjuju: "Velike razlike izmedju propisa o ljudskim pravima i same realnosti u oblasti zastite ljudskih prava kod gradjana stvaraju osjecaj bespomocnosti... Sadasnja klima, u kojoj nema sankcija za prekrsitelje niti mehanizma sa jacim mandatom, pogoduje stanju anarhije i odsutnosti pravne drzave". Ta anarhija prisutna je cak i u propisima, cemu je uzrok "odgadjanje ili odbijanje da se ustroji pravni sistem Federacije, odnosno donese federalno zakonodavstvo, ali i zakoni na nivou drzave". Uz sve ostalo, to je, kazu ombudsmeni, dovelo do jacanja - bezvlasca.

Istovremeno, u hiljadugodisnjoj istoriji BiH nikad nije bilo vise vlasti i zakona, ali samo normativno gledajuci. Naime, u drzavi BiH danas neovisno funkcioniraju tri pravna sistema i tri drzavna aparata, a na nivou Federacije dva sistema i dva drzavna aparata. Istovremeno, cetiri kljucne opstine za reintegraciju Federacije - Bugojno, Vares, Stolac i Capljina - cak ni formalno nisu konstituisane u skladu sa federalnim zakonodavstvom. One, pak, koje jesu, imaju organe vlasti koji se sastaju jednom u nekoliko mjeseci. Ruku na srce, ni to nije potrebno, jer su "opstinske vlasti nesamostalne i rade na temelju instrukcija politickih vrhova vlasti".

Podsjecajuci na Monteskieovu tvrdu "da je svaki covjek koji ima vlast sklon zloupotrebi te vlasti", V. Jovanovic, E. Muhibic i B. Raguz tvrde da oni koji su po prirodi svoje profesije predodredjeni za zastitu zakonitosti - pravnici, dakle - "u praksi nisu spremni niti imaju hrabrosti da primjenjuju pravila svoje struke". Naime, Ustavom BiH (clan 2, tacka 2.) preuzeta su prava i slobode iz Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. A Ustav je, zna se, zakon nad svim ostalim zakonima. Medjutim, ombudsmeni tvrde da su uprkos tome "na snazi, ili se primjenju zakoni cije odredbe nisu sukladne navedenoj Konvenciji", pa nabrajaju: vazeci Zakon o krivicnom postupku, Zakon o drzavljanstvu, Krivicni zakon...

Vlast primjenjuje cak i zakone cija je vaznost morala prestati ukidanjem ratnog stanja, a zatim i neposredne ratne opasnosti: Zakon o napustenim stanovima, Zakon o napustenim nekretninama, Zakon o mobilizaciji materijalnih sredstava i mnogi drugi, zapravo, cak oko 400 zakona!

"To za posljedicu ima situaciju da su zakoni direktni izvor i osnov za krsenje ljudskih prava", zakljucuju ombudsmeni.

Najveci izvor krsenja ljudskih prava i najcesci nacin etnickog ciscenja u Federaciji jeste Zakon o napustenim stanovima, koji se u skoro identicnom obliku primjenjuje u oba dijela Federacije, bosnjackom i hrvatskom. Na ovaj se "naslanja" i Zakon o stambenim odnosima, za ciju zloupotrebu vlast koristi "svoje ljude" i u redovnim sudovima. Tako je, recimo, pred Osnovnim sudom u zapadnom Mostaru pokrenut ili je u toku postupak za raskid ugovora o koristenju stana protiv 271 osobe, u Livnu se takav postupak vodi protiv stotinu, a u Sarajevu protiv 700 ljudi. Bez prava na svoj stan treba da ostanu, naravno, pripadnici manjinskog naroda, ali su na meti i "nepodobni" pripadnici sopstvenog naroda.

Vlastima se, pak, jako zuri da okoncaju ove predmete. Tako Vlada Tuzlansko-podrinjskog kantona (clanstvo SDA) bez pardona trazi od nacelnika opcine Tuzla (clan opozicijske UBSD) da od predsjednika sudova zahtijeva urgentno rjesavanje tih predmeta, dok ljudi protiv kojih se vodi ovakav sudski postupak najcesce o tome pojma nemaju.

Kao sto su stambeni zakoni najcesci izvori, tako su stambeni organi najcesci krsioci ljudskih prava, a "medju tim organima najistaknutije mjesto ima Gradski sekretarijat za stambene poslove Sarajevo", kazu ombudsmeni. Krajem prosle godine, formiranjem Kantona Sarajevo, ukinuta je Skupstina grada, pa i pomenuti gradski sekretarijat, koji je dio svojih poslova prenio na opstinske organe, a dio na Kanton. Medjutim, transformacija Grada u Kanton nije bila pracena izmjenom zakonske regulative. "Stoga je doslo do nemogucnosti realiziranja bilo kakve pravne zastite i do stanja da se gradjani za ostvarenje svojih prava nemaju kome obratiti", konstatuju ombudsmeni, uz napomenu da se gotovo identicna stvar desila u Mostaru, gdje su ukinuta dva opstinska vijeca, a gradsko nije formirano.

Da bi se vratio u stan iz kojeg je na bilo koji nacin protjeran, gradjanin mora stambenom organu prezentirati cak trinaest raznih potvrda, plus licnu kartu sa novom adresom, jer, prema papirima kojima manipulise vlast, na staroj adresi nije nikad ni zivio. U slucaju da nekim cudom nabavi sve te potvrde, gradjaninov zahtjev za vracanje u stan biva odbacen kao - neblagovremen. Ako se zali drugostepenom organu i ako taj organ ustanovi da je zahtjev bio ipak blagovremen, te ga zato vrati prvostepenom organu na konacno rjesavanje, gradjanin opet nema sansi: prvostepeni organ njegov zahtjev vise jednostavno nece da rjesava.

U jednom dijelu svog izvjestaja ombudsmeni konstatuju: "U posljednje vrijeme na podrucju Sarajeva uocava se praksa da stambeni organi Kantona, kao drugostepeni, mada za to nemaju ovlastenja, donose odobrenja da se u stanove koje je UNHCR rekonstruisao pod uslovom da se u njih vrate raniji stanari, pripadnici manjinskog naroda, Srbi i Hrvati, useljavaju pripadnici vecinskog naroda - Bosnjaci. Za ovakvo postupanje uporiste je 'tumacenje' Ministarstva pravde Kantona Sarajevo, koje je nastavilo praksu Gradskog sekretarijata za stambene poslove. Taj sekretarijat je, naime, bio direktno ukljucen u proglasavanje stanova izbjeglih osoba napustenim i njihovom dodjeljivanju mimo kriterija koje je sam propisao".

Treba li uopste napominjati da je donedavni predsjednik Gradskog sekretarijata za stambene poslove, izvjesni Jusuf Zahiragic iz SDA - inace bliski Izetbegovicev saradnik - danas taj sporni ministar pravde Kantona!? Sto ce reci, ista osoba. Bosna i Hercegovina - od vrha, do dna svoje drzavne strukture - puna je "demokratski" izabranih funkcionera tog tipa. Stoga nedavno Izetbegovicevo "savjetovanje" svojih stranackih suboraca da ne kandiduju na izbore ljude koji "uzimaju velike stanove", te da to vise ne cine "iako objektivno mogu", jer "narod sve vidi i zna", izgleda u najblaze receno tragikomicno. Neko ce morati ubrzo uzviknut - I nas car je go!

Dragan STANOJLOVIC