Pucanje çavova meÐu liberalima

***PUCANJE SAVOVA MEDjU LIBERALIMA

AIM, ZAGREB, 2.5.1997. Hrvatski liberali nikako da dodju k sebi - bas tako stanje u Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci ocjenjuju politolozi. Ta je nekad prva oporbena stranka postala najveci gubitnik netom okoncanih izbora. Broj zastupnika u Zupanijskom domu Sabora vise se nego prepolovio - s dosadasnjih 16 strmoglavio se na sedam. Nesto bolje rezultate liberali su postigli u urbanim sredinama, u nekim su gradovima (Osijek, Split) ispali najjaca stranka, ali tek treba vidjeti sto ce s tim potencijalom napraviti. Izborni je neuspjeh obnovio i potencirao duboki i stari raskol izmedju dva stranacka krila. Liniju unutarnjeg rascijepa nije lako definirati. Obicno se tvrdi da su na jednoj strani, desnoj, narodnjaci ili drzavotvorci, na drugoj liberali s izrazenim socijalnim senzibilitetom. Podjela se sada personificira u rivalstvu izmedju predsjednika stranke Vlade Gotovca i predsjednika Velikog vijeca stranke Drazena Budise. Na jednoj su strani pragmaticni tehnomenadjeri, koji procjenjuju da se HDZ-u treba pridruziti, kad ga se ne moze pobijediti, plus posteni nacionalist Budisa, koji smatra da je, po njegovom misljenju, odasvud pritisnutoj Hrvatskoj nuzno drzavotvorno okupljanje. S druge je strane Budisi u mnogim stvarima vrlo slicni Gotovac te vise socijalnim, a manje nacionalnim temama skloni liberali, koji buducnost vide u bliskoj suradnji sa Socijaldemokratima. Dilema s kim koalirati - danas je glavna tocka loma te stranke. Gotovac tvrdi da ne postoji ni jedan razlog za suradnju s HDZ-om, jer se u politici vladajuce stranke u proteklih sedam godina nije dogodila nikakva promjena koja bi je priblizila Liberalima. Po njemu, ici danas s HDZ-om isto je sto i 90. godine uhvatiti se s komunistima. Budisa, pak, izjavljuje da se masovno biracko tijelo HDZ-a ne moze ignorirati. On najavljuje da ce u iduca dva mjeseca na terenu proraditi koalicije liberala s vladajucima. Tako je rukovodstvo Liberala ovih dana intezivno zasjedalo, jasan stav o tome nije donijelo. Njihova je odluka pitijska i svaka je strana vec tumaci kako joj odgovara. To je stranku zasad spasilo od raspadanja, ali je povecalo njenu netransparentnost. Kad celni ljudi daju dijametralno suprotne izjave - iz toga moze proizaci samo zakljucak o nepouzdanosti cijele stranke. Ukupni je dojam - kosmar. Liberali, bas kao i vecina stranaka u Hrvatskoj, a pogotovo vladajuci HDZ, jos ne znaju sto su, tek su u fazi profiliranja. Ali za razliku od HDZ-a, kojeg od raspadanja cuva Tudjmanova karizma i posjedovanje vlasti, sto je vrlo mocan cement, liberali vlasti nemaju, a karizmaticnih lidera imaju, cini se, i previse. Opcenito se smatra da se stranka u sadasnjem obliku ne moze stabilizirati te da ce jedna od grupacija neminovno otpasti. Vlasti bliski mediji pozivaju Budisu da povuce odlucan potez, uvjeravaju ga da mu oklijevanje umanjuje sanse. Navijaju da se postavi pitanje Gotovceva smjenjivanja. Budisa se od toga ne ogradjuje, dapace, ponasa se kao paralelni predsjednik. Rukovodstva stranke na terenu takodjer pokazuju sklonost da udju u suradnju s HDZ-om. Splitski HSLS trazi veliku koaliciju, zamatajuci to u formulaciju kako odbija "dijeliti grad na ljevicu i desnicu". Isto rjesenje Budisa gura u Zagrebu. Bit ce to vrlo tesko sprijeciti ili zaustaviti. Velika tresnja medju Liberalima poprimila je takve razmjere da je tesko vjerovati kako joj je uzrok samo u trusnom stranackom terenu. Sve je jasnije da njen epicentar treba traziti na drugom mjestu. Tudjman je neposredno nakon objavljivanja prvih rezultata izbora, nudeci suradnju strankama centra, pozvao na rusenje onih stranackih rukovodstava koja to odbijaju. Rekao je da bi clanstvo moralo postaviti pitanje celnika koji ne zele suradjivati sa strankom koja je "stvorila hrvatsku drzavu". Izgleda da se taj scenarij upravo razigrava medju Liberalima. Budisa ne krije da je pregovarao s HDZ-om. Prema jednima, on bi za uslugu koja bi vladajucima produzila vijek trajanja, bio od Tudjmana oznacen kao nasljednik. Prema drugima, Budisa je jedan od kljucnih ljudi u novoj centristickoj formaciji koju bi, u slucaju Tudjmanova definitivnog odlaska, stvorilo umjereno, takozvano tehnomenadzersko krilo HDZ-a u suradnji s njima bliskim dijelovima Liberala i Seljaka. Sto bi bio smisao takvog udruzivanja? Budisa je nedavno, govoreci o neodgovornosti vlasti koja se ne priprema za posttudjmanovsko razdoblje, kao najgoru mogucu varijantu oznacio onu da se, kako je rekao, "ponasamo kao da je stanje redovito i normalno, a da nastane interregnum sa svim mogucim posljedicama za unutarnju stabilnost hrvatske drzave i njezin medjunarodni polozaj". Za razliku od njegovih strahova da ce doci do destabiliziranja hrvatske drzave, HDZ-ovi takozvani demokrati brinu prije svega o stabiliziranju vlastitog polozaja. Bude li HDZ morao sici s vlasti - oni ne zele dijeliti njegovu sudbinu. Jos manje zele ugroziti svoje financijske pozicije. Nedavno je dr. Ivo Banac, profesor na Sveucilistu Yale, ocijenio da su korupcionasi i lopovi iz takozvane tehnomenadzerske frakcije HDZ- a "vampiri koji su se napili hrvatske krvi, banditi koji su prodavali naftu i oruzje Karadjicu dok su djeca sirotinje umirala na ratistima, gulikoze koji su na ulicu bacili bezbroj hrvatskih radnika . Njihovo je rodoljublje u njihovoj kesi", rekao je Banac. Zbunjujuce ponasanje ukupne opozicije na netom okoncanim izborima, koja kao da nije htjela izbornu pobjedu, te spremnost velikog njenog dijela da suradjuje s HDZ-om, po nekim znanstvenicima treba tumaciti kao akceptiranje cinjenice da HDZ nije spreman napustiti vlast na miran nacin. Sociolog Srdjan Vrcan kaze da je "iz toga izveden kljucni politicki zakljucak kako je previse rizicno u srediste politickih konfrontacija stavljati bahatost vlasti te ici dosljedno i odlucno na izborni poraz vladajuce stranke. Procijenilo se da, u najboljem slucaju, treba ici na mali poraz HDZ-a, na grickanje njegove vlasti, na neku podjelu vlasti, na odbijanje komadica vlasti te na, navodno, demokratsko pripitomljavanje te vlasti". Zasad se ti pokusaji pripitomljavanja vlasti vise doimaju kao krocenje i dresiranje opozicije.

JELENA LOVRIC