Mediji i sukob u crnogorskom rukovodstvu

Mediji i sukob u crnogorskom rukovodstvu

IZMIJESANE KARTE

AIM, Podgorica, 28. 4. 1997.

Sukob na crnogorskom politickom vrhu, izmedju struja koje predvode premijer Milo Djukanovic i predsjednik Republike i Demokratske partije socijalista Momir Bulatovic, proizveo je posve novu medijsku situaciju. Prevazidjene su ranije linije suceljavanja: drzavni - nezavisni mediji, ili crnogorska - srpska stampa. Karte su radikalno izmijesane tako da su uspostavljene nove relacije. Crnogorski premijer sada "riba" vlastitu drzavnu Televiziju i hvali nezavisne medije, vladajuci DPS zestoko udara po vlastitom glasilu "Pobjedi" i brani beogradske drzavne medije, a lider crnogorskih liberala Slavko Perovic nimalo njezno ne komentarise poziciju nezavisnih medija i institucija. U ovoj politicko-medijskoj igri svako je pronasao svoj motiv da nekoga napada ili brani, ili, pak, da - po vlastitom ubjedjenju - bude nezavisan posmatrac zbivanja na politickoj sceni.

Kada je sukob izmedju premijera Djukanovica i predsjednika Bulatovica, oko kompetencija Vlade i vladajuce stranke i oko prioriteta republickog (crnogorskog) i saveznog (srpskog) interesa, izbio na javnu scenu, pokazalo se da su za dugih godina naoko monolitnog jedinstva Demokratske partije socijalista, diskretno uspostavljani paralelni centri moci i zone uticaja. Televizija Crne Gore i mediji u Srbiji koji su pod Milosevicevom kontrolom svrstali su se pod Bulatovicev kisobran, sluzeci mu kao prava logisticka podrska u obracunu sa premijerom, Vladom i njenim vitalnim resorima kao sto je Sluzba drzavne bezbjednosti. Simpatije jedinog crnogorskog dnevnika "Pobjede" su, medjutim, na premijerovoj strani, mada se one iskazuju gotovo sifrovanim jezikom. Beogradski nezavisni mediji, svojim "ekskluzivnim", "senzacionalnim" i slicnim "otkricima" o Milosevicevim dnevnim zapovijestima Bulatovicu objektivno idu na ruku Djukanovicu, jer mu sire manevarski prostor i jacaju uporiste u javnosti.

U vrijeme kulminacije raskola u crnogorskom rukovodstvu, Televizija je u udarnom Dnevniku reemitovala prilog TV Beograd, u kome su premijer Djukanovic i njegova Vlada dovedeni u direktnu vezu sa kriminalom, a predsjednik Bulatovic je proglasen za istinskog tvorca privredne reforme. Urednik Emilo Labudovic, koji sa TV ekrana neprikosnoveno zraci jos od vremena velikog politickog prevrata u Crnoj Gori 1989, taj potez je opravdao "brojnim zahtjevima gledalaca".

Premijer Djukanovic je pokazao sta misli o vlastitoj drzavnoj Televiziji u intervjuu beogradskom nezavisnom "Nedeljnom telegrafu" od 23. aprila, isticuci da se "ta kuca se krajnje neprofesionalno, nespretno i nestrpljivo svrstala na jednu stranu, umjesto da objektivno i profesionalno informise javnost sto joj je prevashodna obaveza"..."Zalosno je sto je u ovom prljavom poslu TV Crne Gore posluzila kao logisticka podrska i koprodukcioni partner starim majstorima politickih montaza iz RTS" - izjadao se crnogorski premijer.

Djukanoviceve opore rijeci nijesu uznemirile ocigledno dobro zasticene i instruirane celnike Televizije. Premijer se ubrzo suocio sa novim TV udarom - Emilo Labudovic je odbio predlozeni sinopsis za emisiju o ekonomskoj situaciji u Crnoj Gori, sa obrazlozenjem da potpredsjednik Vlade Slavko Drljevic ne moze da bude sagovornik "njegovoj" Televiziji. Potpredsjednik Drljevic je jedan od kljucnih ljudi premijera Djukanovica i jedan od clanova Vlade ciju ostavku predsjednik Bulatovic ultimativno trazi. Televizija je za dobro vladanje upravo nagradjena sa 11 luksuznih "golfova". Transfer je isao, kako nezvanicno kazu u toj kuci, preko mocnog Auto-moto saveza Crne Gore. Direktor tog preduzeca je Nada Bulatovic, predsjednikova supruga.

"Pobjeda" je svoj stav o sukobu Djukanovic-Bulatovic izrazila posredno - kritikom beogradskih i novosadskih medija pod Milosevicevom kontrolom. U redakcijskom komentaru u broju od 23. aprila podgoricki dnevnik je zamjerio beogradskim drzavnim medijima (svakako, i onome na cijoj su strani) na "do sada nezapamcenoj, orkestriranoj kampanji kojom su otvoreno i primjetno nervozno zeljeli sto brzi rascjep u DPS-u, unaprijed se opredjeljujuci ko treba da pobijedi, a ko da bude porazen. Oni ce i dalje, po svemu sudeci, tumaciti sta se desilo, ali ce, na srecu, njihove tekstove, pune izmisljotina i malicioznih konstrukcija, prekriti prasina, ali ne i zaborav", zakljucuje "Pobjeda".

Dva dana kasnije podgoricki dnevnik se jos jednom ocitao lekciju kolegama iz bratske republike, ovoga puta onima iz Novog Sada. Tamosnji "Dnevnik", koji se u Crnoj Gori prodaje u simbolicnom broju primjeraka, od pocetka sukoba u crnogorskom rukovodstvu prednjaci u podrsci predsjedniku Bulatovicu i njegovom "jugoslovenstvu" i u otkrivanju "separatisticke zavjere" u Vladi Crne Gore. Njegove komentare i "analize", potpisane pseudonimom, redovno prenose Miloseviceva drzavna glasila. Tim povodom, "Pobjedin" komentator je, pod naslovom "Dnevnik jednog bescasca - slovo neznanog junaka", konstatuje kako se "na stranicama 'Dnevnika' vec dva puta oglasio anonimni tekstopisac potpisan kao Miras Jovovic, trazeci da u Crnoj Gori padnu 'sila i nepravda' i potkrepljujuci to gomilom optuzbi i uvreda na racun najvisih crnogorskih rukovodilaca, onog dijela koji mu se u aktualnom sporu u ovoj republici ne svidja". "Pobjeda" na kraju ostroumno zakljucuje: "Miras Jovovic - to nije pseudonim, vec dijagnoza koja svjedoci o tesko izljecivoj boljci dijela novinarstva, pretvorenog u ubogo dnevnopoliticko sluzince."

Bulatoviceva "Sluzba za odnose sa javnoscu" u DPS-u nije mogla da otrpi tolike napade na Predsjednikove logisticare. Istog dana kada je "Pobjeda" objavila "Dnevnik jednog bescasca" Sluzba je informisala javnost o "cudnim" stavovima rezimskog dnevnog lista: "Mora da zacudi jednostranost koja je prisutna u 'Pobjedinom' komentaru stavova ostalih sredstava informisanja u odnosu na unutarpartijsku raspravu u DPS-u. Tako se ostrica negativne kritike usmjerava iskljucivo na angazman tzv. drzavnih medija iz Beograda, dok "Pobjeda" cuti o pisanju "tzv. zute stampe" koja je razbuktavala politicke strasti, sirila strah i nesigurnost medju gradjanima Crne Gore, a znacajno je uticala na formiranje javnog mnjenja".

Ono sto je za Bulatovicevu partijsku Sluzbu "tzv. zuta stampa", za premijera Djukanovica su "nezavisni subjekti na informativnom tlu". U intervjuu vec citiranom beogradskom nezavisnom nedjeljniku Djukanovic je uporedio drzavne i nezavisne medije, nazivajuci ove prve "oglasnim tablama" njihovih mentrora "koji se nijesu na vrijeme probudili i shvatili da je, uprkos njihove volje, nastalo vec vise nezavisnih subjekata na informativnom tlu, da bas zbog sljepila i jednoumlja velikog broja drzavnih medija, tirazi, slusanost i gledanost ovih drugih rastu iz dana u dan i da vec danas oni nijesu inferiorni u kreiranju javnog mnjenja".

Nad ovim premijerovim mislima, neupuceni citalac bi mogao pomisliti da je Djukanovic oduvijek iskreni borac za slobodu stampe. Ako je on sada i dosao do tog Rubikona, onda je to zato sto je spoznao da je postao talac vlastitog politickog nasljedja olicenog, pored ostalog, i u takvom anahronizmu kakvi su drzavni mediji. Sedam godina su Bulatovicevi i Djukanovicevi mediji satanizovali opoziciju, nezavisne medije i institucije, sve one koji su mislili i radili drugacije. Sada, kada je Djukanovic stavljen pod "nadzor" te masinerije, nezavisni mediji su mu jedina sansa da saopsti svoju istinu i svoje politicke namjere.

Ali, ni to nece ici bas glatko. Nezavisni mediji i druge institucije u Crnoj Gori, koji u Djukanovicevoj pobuni ne vide ovaplocenje svojih programskih ciljeva, vec to dozivljavaju kao destabilizaciju nedemokratske nomenklature i stvaranje povoljnijeg ambijenta za demokratsku politicku utakmicu, nasli su se na udaru nekih opozicionih lidera. Predsjednik Liberalanog saveza Crne Gore Slavko Perovic ne skriva razocarenje. U aprilskom broju podgoricke privatne revije "Istok" Perovic odgovara na pitanje zasto nezavisni mediji i institucije podrzavaju Djukanovica u sukobu sa Milosevicem i Bulatovicem: "To dokazuje da 'nezavisni' u Crnoj Gori vise nijesu nezavisni, a to, zapravo, nijesu nikada ni bili. Vec godinama je bilo prisutno flertovanje sa vlastima, flertovanje koje je vec odavno trebalo da doprinese 'depeesovanju' crnogorske opozicije, posebno LSCG... Cime je Djukanovic obezbijedio takvu poziciju - svojim sarmom ili svojim dukatima, pitanje je sad?

Ljubisa Mitrovic (AIM, Podgorica)