Boçnjaci u Hrvatskoj

***BOSNJACI U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 27.4.1997. U Hrvatakoj nije lako biti manjina. Za sada, to najvise pogadja Srbe i Bosnjake. Tesko je biti gradjanski i politicki ravnopravan kada je etnicka pripadnost jedino mjerilo za sve. Zbog nacije se leti iz stana, gubi posao i tesko zivi. Sve vise, zbog nacije se mali Ahmet ili Jovan, kako bi u vrticu ili skoli bili kao i ostali, pisu Tomislav i Hrvoje. Ako zele zivjeti na miru, njihovi roditelji nemaju izbora, ili nositi ono sto se nosi - ili otici.

Sa Srbima stvar je jasna. Oni koji su otisli nakon "Oluje" tesko dolaze nazad. Administracija je tu da im to onemoguci, pa se njihove kuce prodaju, dijele ili pale. Iako Amerikanci navodno zele da se svi vrate svojim kucama, pa i izbjegli Srbi, sve se cini da do toga ne dodje. U tom smislu Hrvatska radi svoje korake. Naseljavaju na primjer Hrvate s Kosova u njihove kuce, kao sto je to u Kistanju, Kninu i zapadnoj Slavoniji oko Okucana i Daruvara. Dakle, sve je manje prava za nacionalne manjine, pa je Hrvatska postala drzava u kojoj su krv, rod i tlo iznad svega.

Srbi medjutim u tome nisu jedini. Diskriminacija se vrsi i prema Bosnjacima, premda je Hrvatska u konfederaciji s Bosnom i Hercegovinom. U pitanju je radikalna negacija jedne nacije s nekoliko strana. Pocevsi od toga da su Bosnjaci i sluzbeno Muslimani, a ne onako kako to oni hoce, pa do problema s dokumentima koji se ne dobivaju, osim ako se odreknu vjere i nacije. Tako se mnogo Bosnjaka zadnjih pet godina pisalo Hrvatima, cak i katolicima, samo da bi dobili domovnicu. A bez nje ne mogu nista, niti naci posao, niti biti bolestan, niti nocu hodati bez straha. Puno puta su oni hrabri bez papira prespavali u policijskoj stanici, a nekim je to bila i zadnja noc u Hrvatskoj, jer su dobili izgon.

Sto se tice imena, nacionalna zajednica Bosnjaka podnijela je

1. godine zahtjev Ministarstvu uprave RH da se u Ustavu promijeni ime Musliman u Bosnjak. Bosnjake se medjutim i dalje zove Muslimanima, posebno u medijima. Ime Bosnjak je u Hrvatskoj, barem sluzbeno, sinonim za drzavljana Bosne i Hercegovine, a ne za pripadnika nacije. Tako da sva prava u Hrvatskoj proizlaze iz vjere i nacije, pa su Bosnjaci narod sa ogranicenim pravima, a cesto i bez njih jer im se ona uskracuju.

Primjer za to su oko dvije tisuce Bosnjaka iz rubnog podrucja na granici s BiH, iz okolice Vojnica. Vrginmosta, Slunja i Cetingrada, gdje su zivjeli godinama (neki i 40 godina), ili su pak u tom razdoblju tamo rodjeni. Iako su prakticno starosjedioci nemaju pravo na drzavljanstvo, jer je netko odlucio da ga nemaju, premda po Zakonu o drzavljanstvu na to imaju pravo i moraju ga dobiti. Kada je poceo rat Bosnjaci u tim krajevima izbjegli su u Bosnu ili su otisli u Evropu ili Kanadu. Mnogi su se vratili poslije "Oluje", ali bez prava da ostanu u svojim kucama. Oni koji su i ostali, formalno su stranci, iako im je osobna iskaznica izdana prije rata u Hrvatskoj. Kako HDZ smatra da sve pocinje od njih ne priznaju nista sto je bilo prije rata. Jednostavno, Hrvatska ne zeli te ljude na tom prostoru, vec bosanske Hrvate ili Janjevce.

U obrazlozenju zasto ne mogu biti hrvatski drzavljani vlast je pokazala koliko moze biti mastovita. Napisalu su za Fatimu Pehka, koja je rodjena u Podzuzdu kod Velike Kladuse u BiH, a trideset godina zivjela u selu Gejkovac kod Vojnica, da ne "poznaje latinicno pismo". Medjutim, Fatima je nepismena. A da je i pismena, napisali bi, recimo, da ne zna pjevati hrvatsku himnu. Za one koji su rodjeni u Hrvatskoj sedamdesetih godina, kao Fikreta iz sela Svinica, vaze ista pravila. Ili ne znaju pisati, ili stogod drugoga, ali je pravi razloga - sto su Bosnjaci. "Imamo njihove dokumente od prije rata i svi su izdani u Hrvatskoj", kaze Sead Hadzagic, savjetnik u ambasadi Bosne i Hercegovine u Zagrebu. "Nekoliko smo puta o tome govorili s vlastima, ali sve ostaje po starom. Da zive u Medjimurju, vjerujem da ne bi imali problema. Ovako pate jer su rodjeni ili zive na krivome mjestu".

S druge strane, Bosnjaci su jedina manjina koja nema svoga predstavnika u Saboru. To imaju bas svi - i oni koji su brojniji, ali i oni kojih je manje od njih. Bosnjaci su u Hrvatskoj sa 45 tisuca druga manjina iza Srba. Po popisu iz 1991. godine Srba je bilo 12 posto, a Bosnjaka oko 1 posto. U vjerskom smislu muslimana ima oko 55 tisuca, sto je 1,2 posto (O,9 posto Bosnjaka, 0,1 posto Turaka i 0,2 posto Albanaca). Od '91. do danas broj muslimana nesto je porastao. Prije rata je u Hrvatskoj bilo 200 do 300 tiusca Bosnjaka sa stalnim poslom u Hrvatskoj, najvise u gradjevini, ali su bili prijavljeni u Bosni i Hercegovini. Svejedno je dobar dio 1992. godine regulirao svoj boravak u Hrvatskoj. Kako se mnogi pisu Hrvatima, iz poznatih razloga, manje ih je nego sto ih stvarno ima. Statistika, naime, ne mari za "poznate razloge".

U Hrvatskoj su registrirane cetiri politicke stranke Bosnjaka, ali samo Stranka demokratske akcije Hrvatske (SDAH) postoji na terenu. SDAH broji oko 3.700 clanova, od cega ih je u Zagrebu 2.800. "Sada je nesto bolje nego '93. ili 94. godine", kaze predsjednik stranke dr. Semso Tankovic. "Bosnjaka u Hrvatskoj nema tako malo da bi odustali od borbe za nasa prava. Vjerujem da cemo se izboriti i za nase ime i za predstavnike u Saboru, kao i za ostala prava, koja za sada nemamo. Na zalost u Hrvatskoj se ide na to da ne bude nikoga osim Hrvata, pa otuda i svi nasi problemi".

Uz Bosnjacki Kulturno informativni centar, gdje se odrzavaju predavanja, knjizevne veceri i koncerti, postoje jos najmanje dva mjesta vazna za identitet Bosnjaka. To su Islamski centar i Mesihat, te Kulturno drustvo Bosnjaka Hrvatske "Preporod", a cine ga ugledni Bosnjaci, ili njihova elita. Drustvo postoji pet godina i bavi se kulturom, izdavanjem knjiga i casopisa, prosvjetom i znanoscu. Predsjednik drustva je knjizevnik Ibrahim Kajan, a odbor cine Ismet Ico Voljevica, poznati karikaturist, pjesnik Enes Kisevic, akademik Zijad Haznadar, glazbenik Ismet Kurtovic, slikari Mersad Berber i Nurudin Dino Trtovac, mnogi sveucilisni profesori, te jos oko 300 clanova. Drustvo financira Ured za nacionalne zajednice i manjine Vlade RH, a dio sredstava skupi se i clanarinom. Svi clanovi drustva su, da ne bude zabune, i drzavljani Hrvatske.

"Preporod" vec pet godina izdaje i svoj casopis za kulturu i drustvena pitanja "Behar" u nakladi od dvije tisue primjeraka. Salje se i u Bosnu, Sloveniju i sve evropske zemlje. Drustvo ima i svoju biblioteku "Preporod" u kojoj su izdali oko 50-tak naslova islamistike, knjizevnosti i lingvistike.

Sto se Mesihata tice, Mirsad Srebrnikovic, zaduzen za svjetovne stvari, kaze: "Radimo svakojako i brinemo se o ljudima koliko mozemo. Okupljamo vjernike u skoro svim gradovima Hrvatske. To je dobro jer se ljudi nalaze zajedno, odmore dusu, pa je nekako lakse". Osim vjerske i humanitarne uloge, Mesihat se bavi i obrazovanjem, te organiziranjem simpozija, skupova i tribina. Mesihat i Islamski centar bili su 1992. godine prvi na "udaru" protjeranih Bosnjaka iz istocne i sjeverne Bosne. Danas je sve malo mirnije, pa se i vise radi ono za sto i postoje - molitva, vjera i duhovne jasle za one Bosnjake kojima to pase. Za one druge, manje sklone bogu, postoje druge stvari u kojima su u dodiru s Bosnom. Za sada, dobro se drze. Medjutim, ako Hrvatska ne odluci biti pravna, mogla bi postati praznom drzavom. Sto se tice manjina to i jest plan hadezeovske vlasti. Mozemo se samo nadati da im Bosnjaci nece dati gusta.

ALEN ANIC