MARKETINSKA RETORIKA

Sandzacka autonomija izmedju Sarajeva i Beograda

Specijalni status Sandzaka nije utopija, ali je autonomija "najviseg stepena" u ovom trenutku realna koliko i nekadasnja takozvana Republika Srpska Krajina

AIM, BEOGRAD, 24. 4. 1997

Predsjednik Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka, dr Sulejman Ugljanin, obznanio je ovih dana da su stekli uslovi za trazenje "najviseg stepena autonomije" ove oblasti i da te zahtjeve nece vise iznositi pred institucije sadasnje Jugoslavije vec pred medjunarodnu zajednicu od koje ocekuje veliku pomoc. Ovakav njegov stav bitno odudara od izjava, koje je davao prosle godine poslije povratka u zemlju pod "cudnim okolnostima". Protiv njega je, podsjecanja radi, prije cetiri godine raspisana potjernica zbog navodnog podrivanja ustavnog poretka, teritorijalnog integriteta SRJ i terorizma. U svakoj pravnoj drzavi ta vrste optuzbi, ukoliko se dokazu da su tacne, povlace najstrozije kazne. Ugljanin se prosle godine vratio u zemlju bez ikakvih problema, sto je dalo povoda za tvrdnje i nagadjanja da se radi o "politickom dilu" njega i vlasti. Tada je vrlo cesto davao izjave u kojima je tvrdio da se sandzacko pitanje moze rjesavati iskljucivo u okviru sadasnje Jugoslavije i njenih institucija sistema. U poslednjih mjesec dana, pak, cesto mijenja iskaze; prvo insistira na autonomiji, zatim na regionalizaciji Srbije i, na kraju, na "specijalnom statusu" Sandzaka. Takvo variranje ocigledno nema za cilj "zavaravanje neprijatelja" nego je prevashodno odraz marketinskog prosirenja teme i, na neki nacin, pokusaj zadovoljavanja svacijeg ukusa, kad je o Sandzaklijama rijec.

Tesko je povjerovati da je Ugljanin, kao poslanik u Skupstini Srbije, tek sada uvidio da institucije sistema u ovoj zemlji funkcionisu u onoj mjeri koliko to u odredjenom trenutku odgovara politickom i drzavnom vrhu.

Medju ovdasnjim Muslimanima - Bosnjacima preovladava bojazan da je on sam ukljucen u perfidnu politicku igru ciji je cilj maksimalno razvodnjavanje zvanicnog prijedloga "skracene Jugoslavije" da sa BiH uspostavi pune diplomatske odnose. Nacrt sporazuma, odnosno Memorandum o razumijevanju upucen je na osnovu proslogodisnje izjave predsjednika Alije Izetbegovica i Slobodana Milosevica, u Parizu, u kojoj vrlo odredjeno stoji da ce dvije drzave uspostaviti pune diplomatske odnose. Naravno, najveca je prepreka u tome sto SRJ trazi od BiH da povuce optuzbu protiv Srbije i Crne Gore za "agresiju i genocid". Koliko se u Beogradu moglo da sazna, optuzbu Sarajevo nece povuci, jer bi se time isuvise olako preslo preko zrtava rata i razaranja.

Sadasnjim insitiranjem na autonomiji Sandzaka "najviseg stepena" Ugljanin zateze ionako isuvise zategnut konopac izmedju Beograda i Sarajeva skrecuci paznju sa mnogo sirih diplomatskih strateskih intreresa BiH i SRJ. Prvoj drzavi je itekako stalo, a to je pokazala i proslogodisnja posjeta potpredsjednika Federacije, Ejupa Ganica, Beogradu da "umeksa" odnose sa svojim susjedom ne zaboravljajuci sve ono sto joj je, direktno ili indirektno, taj isti susjed ucinio tokom cetvorogodisnjeg rata. To je dio nove politicke realnosti. S druge strane, SRJ je itekako stalo da uspostavi pune diplomatske odnose sa Federacijom BiH, kako bi u njenom Parlementu, kako-tako prosao Sporazum o specijalnim odnosima Pala i Beograda, koji bez toga ne moze imati pravnu vrijednost u skladu sa kriterijumima koji su postavljeni u mirovnom sporazumu iz Dejtona/Pariza.

Na pitanje da li Ugljanin koristi priliku da pred najavljeni susret Izetbegovica i Milosevica, u Zagrebu, "baci na sto" sandzacko pitanje, upuceniji ljudi u Novom Pazaru, odgovaraju vrlo sumnjicavo. Zapravo, vecina smatra da on skrece vise paznju na sebe negoli na sam problem. Isto tako, dovode u pitanje njegovu tvrdnju da ce od medjunarodne zajednice dobiti "veliku pomoc". Pri tome kao ilustraciju navode odluku direktora Doma kulture, Azema Hajdarevica, inace sefa Odbornickog kluba "Liste za Sandzak dr Sulejman Ugljanin", da predsjednik SDA Sandzaka, dr Rasim Ljajic, ne moze vise koristiti zakupljene prostorije u ovoj zgradi iako redovno izmiruje materijalne obaveze. Povodom tog slucaja ostar protest uputile su americke diplomate, koje su nedavno boravile u Novom Pazaru. Ljajic nema namjeru da napusti prostorije, ali od toga, kako kaze za AIM, nece praviti "politicki slucaj" nego ce naci neko drugo rjesenje.

Upuceniji u sandzacka zbivanja tvrde da ugledne zapadne licnosti u Ljajicu vide politicara gradjanske orjentacije o cemu svjedoce i njihovi cesti kontakti sa njim. Otuda ne samo zavist nego i pokusaj eliminacije Ljajica iz politickog zivota od strane Ugljanina. Osim toga, Ugljaninova "koalicija" je dolaskom na vlast u vise sandzackih gradova smijenila sa rukovodecih mjesta skoro sve pripadnike srpske nacionalnosti. Na taj nacin kopiraju se neke druge koalicije u Srbiji, koje su izvrsile cistku ljudi iz drugih stranaka u firmama i ustanovama, ali to u Sandzaku uvijek ima mnogo jacu i opasniju konotaciju. Ne samo zbog toga sto se radi o visenacionalnoj sredini nego se takvim potezima ozivljava pitanje "islamskog fundamentalizma" i drugi "izmi", zbog cega najteze posljedice osjecaju prosjecni ljudi kojima je prezivljavanje i trgovina "nuzna preokupacija". Jer, nije nikakva tajna da u gradovima u kojima bosnjacka koalicija drzi vlast, policija mnogo vise "radi" i prakticno ta vrsta kljucne vlasti ostala je u rukama starih kadrova.

Pitanje statusa Sandzaka ostace sigurno otvoreno sve dotle dok BiH i SRJ ne potpisu sporazum o postovanju prava nacionalnih manjina u jednoj i drugoj drzavi. Posto se u Ustavu Srbije i SRJ Muslimani-Bosnjaci uopste ne spominju, dakle nemaju tretman ni nacionalne manjine niti etnicke grupe, zakonodavci sa ove strane Drine morace da ih pronadju, makar pod lupom, i registruju ih kao postojece.

Posto je proces normalizacije odnosa Beograda i Sarajeva vec poceo, uz sve neizvjenosti, cini se da je isticanje u prvi plan autonomije Sandzaka na "najvisem stepenu" u ovom trenutku kontraproduktivno. Umjesto zestokih izjava, bez pravog pokrica, mozda je mudrije sacekati koju ce vrstu autonomnosti dobiti Srbi u Istocnoj Slavoniji, s obzirom da su masovno izasli na izbore. Jer, u krajnjoj liniji neka vrsta univerzalnih kriterijuma, o tretmanu nacionalnih manjina u novostvorenim drzavama, morace se uspotaviti ne zbog toga sto to zele domaci politicari na jednoj, drugoj ili trecoj strani nego, prije svega, sto njihovo ponasanje uslovljava mirovni sporazum u Dejtonu, kao i vrlo odredjeni pritisci kljucnih zemalja. Jacina pritisaka zavisi u najvise slucajeva od toga koliki je ko licno doprinio ratnoj tragediji.

Ejub Stitkovac