FORMIRANJE NOVIH OPCINA U FEDERACIJI BiH

PARTIJSKO CRTANJE TOROVA

AIM, SARAJEVO, 23.04.97. Problem formiranja novih opstina na podrucju Federacije BiH i dalje je neuralgicna tacka u odnosima federalnih SDA-HDZ partnera. Brojni sporazumi i dogovori u posljednju godinu dana nisu bili dovoljni da se postigne obostrano prihvatljiv kompromis. Pocetak rada nove federalne Vlade, upravo zbog neusaglasenosti stavova oko zakona o formiranju novih opstina, doveo je do povlacenja hrvatskih predstavnika sto je za rezultat imalo totalnu blokadu rada kako Vlade tako i parlamenta Federacije.

Zahvaljujuci prije svega pritisku zapadnih tutora Federacije partneri u vlasti su se ponovo nasli za istim stolom a rezultat je bio "dzentlemenski sporazum" kojim je predvidjeno donosenje Zakona o novim opstinama koji bi zadovoljio predstavnke oba naroda.

Nakon sto je predlozeni tekst prednacrta pretrpio brojne kritike federalnih ministara i poslat na daljnu doradu i usaglasavanje pocetkom marta, izgledalo je da je problem oko formiranja novih opstina gurnut u stranu zarad "mira u kuci". No, idila nije dugo potrajala i sporni zakon ponovo je izbio u prvi plan. Forum Federacije proglasio je, uz ustavne amandmane koji se odnose na ustroj Sarajeva i Mostara, zakon o novim opstinama prioritetom cije odlaganje prijeti ozbiljnjim posledicama po ukupne odnose u Federaciji.

Sjednica Vlade koja je uslijedila odmah potom, imala je na dnevenom redu kao glavne tacke ustavne amandmane i zakon o formiranju novih opstina, o cijem znacaju dovoljno govori i inace neuobicajeno prisustvo zamjenika visokog predstavnika, ambasadora Michaela Steinera. Iako se ocekivalo da su postojeci problemi rijeseni, rasprava koja je uslijedila pokazala je da cjelovito i principijelno rijesenje za problem oko formiranja novih opstina jos uvijek nije na vidiku. Hrvatski predstavnici jasno su stavili do znanja da se po njima radi o pitanju od vitalnog nacionalnog interesa i da su spremni u slucaju da dodje do preglasavanja ponovo se povuci iz federalnih institucija.

Kljucni problem oko koga se vodila najzesca rasprava, bilo je formiranje hrvatske opstine Usora, na dijelu sadasnje opstine Tesanj. Naime, pred ministrima se nasao zakon koji je trebao da regulise formiranje novih opstina prije svega u slucajevima gdje su predratne opstine podijeljena medjuentitetskom linijom, dok je u prethodnim rasprava bosnjacka strana na hrvatske zahtjeve za formiranjem hrvatskih opstina na dijelu Federacije sa bosnjackom vecinom imala spremnu listu kontra zahtjeva gdje se trazilo konstituisanje bosnjackih opstina na podrucju pod kontrolom HVO-a. Tako je najcesca protivteza za hrvatsku opstinu Usoru bio zahtjev za formiranje nove bosnjacke opstine na teritoriji sadasnje opstine Capljina.

Na prvi pogled cini se da je citav problem nepotrebno napravljen. Ustavom Federacije skrojenim u Washingtonu, opstine su - za razliku od prethodnog sistema gdje su predstavljale drzavu za sebe - u potpunosti su razvlastene izgubivsi atribute vlasti koji su presli na kantone i Federaciju.

"U nadleznosti opstina je obrazovanje, vjera i javna cistoca, i nista vise.Opstina je jedinica lokalne samouprave a kao nosioci lokalne uprave vise ne postoje", ocjena je federalnog premijera Edhema Bicakcica. No, sudeci po zestini sa kojom se vec vise od godinu dana brane vlastiti stavovi, tesko je povjerovati da se federalni partneri bore samo za monopol na ciscenje gradskih ulica.

Argumenti hrvatskih predstavnika zasnivaju se na tvrdnji da samo opstine sa dominantnim hrvatskim stanovnistvom na podrucju pod kontrolom Armije BiH predstavljaju garanciju opstanka Hrvata na tim prostorima, garantujuci im ocuvanje nacionalnih i vjerskih specificnosti. U suprotnom logicna posledica bilo bi iseljavanje Hrvata sa ovih prostora sto bi bi sigurno otvorilo jos jedan ciklus "razmjene" stanovnistva na podrucju Federacije, cije posledice posle svega ne bi bilo tesko predvidjeti.

Gotovo istim argumentima bosnjacki predstavnici opravdaju svoje zahtjeve za stvaranjem nove opstine sa bosnjackom vecinom na podrucju Capljine. Drugim rijecima radi se o etnickom razgranicavanju unutar Federacije i daljnjoj teritorijalizaciji nacije, odnosno njenom trpanju u ekskluzivni tor.

Uprkos javnim zalaganjima na svim nivoima za postivanje ljudskih prava i jednakost svih gradjana pred zakonom, logika po kojoj se osjecaj sigurnosti moze ostvariti samo u opstini gdje vecinu cine vlastiti sunarodnici, ozbiljno dovodi u pitanje iskrenost sa kojom se zagovara i poziva na postovanje ljudskih prava. To prije sto su donesene ili vec pripremljene odluke u Tuzlansko podrinjskom, Gorazdanskom i Zenicko dobojskom kantonu kojima je minimalan broj stanovnika potreban za formiranje opstina smanjen sa dosadasnjih cetiri na dvije hiljade, na federalnoj vladi je "aminovane" uz obrazlozenje da "kantoni mogu smanjivati, ali ne i povecavati minimalan broj stanovnika".

Federalna vlada ipak je uspjela postici konsenzus, Usora ce ipak postati opstina koju ce sacinjavati naselja Alibegovci, Bejici, Blazevci, Omanjska, Sivsa, Srednja Omanjska, Zabljak i dio Makljenovca. Ostale opstine oko cijeg su formiranja federalni ministri postigli konsenzus su Domaljevac-Samac, Doboj-Istok, Doboj-Jug, Dobretici, Pale, Teocak, Sapna i Foca.

Da time citav problem oko novih opstina jos uvijek nije rijesen najbolje je pokazala sjednica Predstavnickog doma federalnog parlamenta gdje se za razliku od ocekivanog usvajanja predlozenog teksta zakona po hitnom postupku, citava rasprava sa vec vise puta iznosenim argumentima 'za i protiv' vratila ponovno na pocetak. Poslanici, naime, nisu bili spremni da usvoje ponudjeni prijedlog zakona o novim opstinama, pa sada ostaje da se vidi da li ce do sledece sjednice partijske centrale "ubijediti" svoje predstavnike u ovom Domu u nuznost prihvatanja ovakvog zakona, ili ce poslanici pak ostati pri svojim primjedbama. Ukoliko se obistini ova druga varijanta, to bi znacilo samo jedno - konsenzus postignut na Vladi bio je samo ispunjavanje "muzicke zelje" ambasadoru Steineru, koga su ministri eto, poslusali ali "narod nece".

Sudbina Brckog pak, kao buduce jedne ili cak tri opstine, ostavljena je za kasnije "o cemu ce biti postignut politicki sporazum na nivou stranaka" - glasi zvanican zakljucak federalne vlade.

Kraj price o novim opstinama u Federaciji stoga se jos uvijek ne nazire jer uprkos svemu jasno je da medju federalnim partnerima na vlasti, SDA i HDZ, jos uvijek ne postoji istinski konsenzus. Regulisanje statusa opstina podjeljenh medjuentitetskom linijom ima prioritet prije svega zbog odrzavanja lokalnih izbora, ali najava da ce se formiranje novih opstina na ostatku Federacije regulisati posebnim zakonom po svemu sudeci znaci samo jedno - daljnje zaokruzivanje nacionalnih "enklavica" . Minimum od 2.000 stanovnika nije pretjerano tesko sakupiti, pa se s pravom postavlja pitanje da li cemo uskoro imati zahtjev svake ulice ili zaseoka da postanu opstina, i kuda to sve zapravo vodi.

Ako ce formiranje novih opstina istinski omoguciti povratak izbjeglica kucama, pokretanje ekonomije i funkcionisanje svih institucija u skladu sa ustavima i zakonima - onda je problem rijesen: sto vise opstina to bolje za sve nas. No, opstine sa nacionalnim predznakom, o cemu se ovdje zapravo radi, mogu se pokazati i kao mac sa dvije ostrice. Ukoliko opstinska autonomija ne ispuni partijska ocekivanja, sledeci potez je vjerovatno nova razmjena po principu "opstina za opstinu" ili jednostavnije receno definitivna podjela.

Jos jedan krug "humanog presljenja" stanovnistva, posle svega prezivljenog, ova zemlja i njeni gradjani jednostavno ne bi mogli podnijeti. No, ovdasnji lideri u svakom slucaju imaju mandat dobijen na poslednjim izborima, da rade "u ime naroda" i za njegovo dobro. Bar tako javno pise...

Drazen SIMIC