SATANSKI STIHOVI

AIM, Skopje, 23.04.1997

Necastivi definitivno ne stanuju ovdje. Tako je, naime, ako je suditi prema jednom zvanicnom saopstenju objavljenom na pocetku "Velike" (preduskrsnje) nedjelje, utvrdila makedonska policija. Prvo je pitanje, naravno, sta je to natjeralo sluzbenike toliko laickog odredjenja da se mijesaju u poslove oko kojih bi trebalo da se spore i da presudjuju iskljucivo duhovnici. Ali vremena su takva i sa tom se cinjenicom valja pomiriti, a najvaznije je da je pomenuto saopstenje uspjelo umiriti makedonsku javnost.

Nemir u ovdasnje duse unijele su glasine koje su kasnije veoma zdusno poceli podrzavati i neki mediji, racunajuci i one koji obicavamo nazvati ozbiljnim, kako se u malom zapadnomakedonskom gradicu Gostivaru u nikoja doba noci desavaju "cudne stvari". U tamosnjem naselju Ciglane, navodno, skupljali su se neki zagonetni ljudi, medju kojima su, zamislite, primijeceni i stranci, u cilju da obavljaju tajne okultne radnje. I onda je lavina krenula. Cudna je druzina odmah proglasena satanistima koji su opasno zaprijetili uobicajenom poretku stvari. U duhu zanrovskih romana opasna je sekta imenovana kao "Crna ruza" koja okuplja ljude najmracnijih sklonosti i sluzeci svog gospodara, necastivog, provode najopskurnije rituale.

U "cudnoj" kuci na kraju grada, govorile su glasine, skupljaju se u grupama po dvadesetak ljudi, izgovaraju nerazumljive rijeci, priredjuju najrazlicitije rituale i organizuju seksulane orgije. Kao primjer, koji je najvise uznemirio ovdasnju javnost, navedena je retualna kolektivna obljuba nad jednom sesnaesetgodisnjom devojcicom, pa je religiozno zvezdena nesretnica poslije morala na lijecenje. Cinjenica da u nijednoj klinici nije hospitaliziran takav bolesnik umjesto da razuvjeri javnost, samo je pojacala uznemirenost. Pored svega, "satanisti" su svom djavoljem gospodaru prinosili zrtve i, naravno, pri tome su pili zrtvinu krv. UZbudjenje je dostiglo klimaks kad je javnost obavijestena kako ce na najveci pravoslavni praznik Vaskrs, necastivom biti zrtvovano jedno cetvorogodisnje dijete. Prema iskazima narocitih poznavalaca "vjerskih" prilika u Makedoniji, gostivarska "Crna ruza" - koja je, uzgred, uclanjivanje u svoje redove naplacivala po 400 maraka, nije jedina ovdasnja satanisticka celija. Slicne su se "orgije" ranije priredjivale i u Skopju i Bitolu. Tragicno samoubistvo jedne mlade Skopljanke od prije nekoliko godina, navodno, prouzrokovano je ucescem u satanistickim seansama.

Ljudi jamacno ne bi bili ljudi kad ne bi znali u pravom trenutku preci sa rijeci na djela. Prokazana kuca postala je predmetom najrazlicitijih nastrtaja, medju kojima su bila i visestruka kamenovanja, a njeni vlasnici izazvali su sveopsti prezir, ponizenja i maltretiranja. Djeca su im u skoli uznemiravana i proganjana od vrsnjaka, a pri tome nisu bila zasticena od skolskih vlasti. Jedna djevojka indicirana kao pripadnica djavolje sekte izgubila je priliku da se zaposli, a jedna je lokalna kafana potpuno izgubila klijentelu. Djelimicno pod pritiskom javnosti, a djelimicno u cilju zastite nesretnih ljudi morala je intervenisati i policija. Organizovana racija zatekla je samo na smrt preplasene ljude, a umjesto orgijastickih arsenala i okultistickih rekvizita "uhapcena" je tek jedna prilicito poznata knjiga sa naslovom "Biblija".

Dakle, kako bi umirili javnost nadlezni organi su izdali pomenuto saopstenje u kome se konstatuje kako u poludovrsenoj kuci u gostivarskom naselju "Ciglane" skromno zivi obitelj Pavlovski, Menka i Krste, a navodne satanisticke seanse nisu nista drugo do kolektivno iscitavanje i diskutovanje biblijskih prica u skladu sa novim poimanjem vjerskih obreda. Nesretni Menka i Krste imali su tu nesrecu da prije nekoliko mjeseci upoznaju diplomiranog teologa Aleksandra Vuletica, inace, predsjednika Hriscansko-pentakosne crkve, jedne od mnogih protestanskih derivacija. Crkva je, inace, uredno registrovana kod nadleznih makedonskih organa i do sada nije nailazila na slicne probleme.

Uglavnom, Pavlovski su se zainteresovali za tumacenja Biblije koje im je nudio njihov novi prijatelj, pa su u svoju kucu rado primali sve goste slicnog svjetonazora. Da li je cinjenica da se u domu tih skromnih ljudi pocelo okupljati nepoznato i ugledno drustvo, jer jednom prilikom imali su i "brata po vjeri" iz inostranstva, izazvala zavist kod komsija ili je proradilo ono ksenofobicno podozrenje toliko karakteristicno za male sredine, u ovome trenutku najmanje je bitno. Ljudi su obiljezeni za sva vremena, a vjerovatno nadoknada u sudskom procesu koju su najavili i oni i Hriscansko-pentakosna crkva u Makedoniji, nece biti dostojna satisfakcija za sav strah, sram i ponizenja koja su pretrpjeli.

Siroti Pavlovici konacno su dokazali da nisu "satanisti", ali su se definitivno uvjerili kako je satana svako ko misli i radi drugacije. Zato su ljudi, jos dok se citava ova satanska halabuka, posebno u medijima, nije jos ni smirila, smjerno pozurili lokalnom svesteniku Makedonske pravoslavne crkve i ponizno zatrazili milost povratka u okrepljujuce pravoslavlje. Obecali su da se vise nikad nece baviti bilo kakvim sektasenjem, ako se naravno tako moze nazvati nacin na koji vjeru prakticira bezmalo pa osamsto miliona ljudi na ovoj ukletoj planeti.

BUDO VUKOBRAT