ZADOVOLJSTVO U PORAZU

AIM, ZAGREB, 21.4.1997. Humoristicki podlistak nezavisnog rijeckog Novog lista objavio je na temu nedavnih izbora "ekskluzivni intervju" s uglednim oporbenim celnikom dr Somcem, a prvo pitanje koje mu je postavljeno glasi: "Doktore Somac, u nedavnom razgovoru za prijateljski Novi list objavili ste narodu kako su ovi izbori zapravo pokazali da je poceo proces HDZ-ovog gubljenja vlasti. Pojasnite nam na koje ste izbore i na koju ste drzavu zapravo mislili?".

Dr Somac je odgovorio da je velika, gotovo dvotrecinska vecina koju je HDZ dobio u Zupanijskom domu Sabora nebitna jer je i taj parlamentarni dom nebitan. "Najstarija evropska demokracija, ona britanska, uopce i nema Zupanijski dom i to joj nista ne smeta. Prema tome, saborski dom vise, saborski dom manje. Varljivim rezultatom od 63 posto mandata u Zupanijskom domu, HDZ se pocinje zapravo suocavati s vlastitim kolapsom". Na molbu novinara da to objasni jer "nekako mi to nije jasno", dr. Somac nastavlja ovako: "Vazni su gradovi. Svi procesi poceli su u gradovima. Pogledajte stare Sumerane. Oni su poceli osvajati vlast u gradovima, i vec tisucu godina nakon toga bili su najjaca civilizacija istoka. Buduci da je HDZ izgubio u velikim gradovima i povucete li paralelu izmedju Sumera i Hrvatske, lako dodjete do zakljucka o skorom krahu HDZ-ove vlasti".

Dr. Somac je, dakako, izmisljen. Ali intervju koji je dao za humoristicke stranice Novog lista jako podsjeca na intervju sto ga je na ozbiljnim stranicama iste novine dao dr. Tomac. Potpredsjednik SDP-a je u tom razgovoru ocjenio da se prenaglasava pobjeda HDZ-a u Zupanijskom domu Sabora, koji je "nebitno tijelo", a podvukao je znacenje pobjede opozicije u Osijeku, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Cakovcu, Zagrebu, sto pokazuje da je "poceo proces HDZ-ovog gubljenja vlasti". Ovo je svakako najoptimisticnija ocjena proteklih izbora koja se cuje iz redova opozicije, i ona zapravo ima vrlo malo veze s raspolozenjem koje se uvuklo u nju nakon sto su prebrojani glasovi. Vec u prvim televizijskim raportima iz sjedista stranaka, vidjelo se da vodeci ljudi najvecih oporbenih stranaka tesko skrivaju neprijatnu zatecenost, gotovo sok, a neki su (Gotovac) i otvoreno priznali da nisu ocekivali ovako veliki broj glasova za vladajuci HDZ.

No, kada su se pribrali od prvih dojmova, opozicijski celnici poceli su davati izjave u kojima je bilo primjetno balansiranje pozitivnih i negativnih ucinaka izbora. Ocito je da je pri tome presudila bojazan da ce losi rezultati izbora potaci i pitanje odgovornosti vodecih ljudi opozicije, jer su medju prvima pozurili da iskazu "stanovito zadovoljstvo" bas celnici stranaka koje su najveci izborni gubitnici. Tako je Gotovac na brzinu izracunao da je njegova liberalna stranka na lokalnoj razini osvojila "izmedju 4 i 10 posto vise mandata nego 1993". Prvi cobjek HSLS-a nasao je samo jedan razlog za otvoreno nezadovoljstvo izbornim saldom svoje stranke, a to je gubitak jednog vijecnickog mjesta u Sibeniku(!!). Cinjenicu, pak, sto liberali vise nisu najveca opozicijska stranka u Zupanijskom domu Sabora, a jos manje u zagrebackoj Skupstini, Gotovac uopce nije komentirao.

Slicnu "slojevitu" optiku primjenio je i celnik Hrvastke narodne stranke Radimir Cacic, koji je takodjer zadovoljan rezultatima izbora (iako je njegova stranka jedva igdje presla petpostotni izborni prag, a potpunog fijaska spasila se jedino time sto se vecinom pojavila u koalicijama s prodornim SDP-om). Cacic je odabrao samo jedan jedini razlog da izrazi nezadovoljstvo ukupnim izbornim rezultatima svog HNS-a, a to je cinjenica sto lista njegove stranke nije uspjela osvojiti nijedno mjesto u zagrebackoj Skupstini (cime je vjerojatno zapecacena politicka karijera vise poznatih imena kao sto su Mesic, Spegelj, Dregoricija...).

No, nema razloga posebno izdvajati ove dvije stranke, jer su i gotovo sve ostale nasle da su dobro prosle na izborima. To su ucinile cak i tesko porazena Hrvatska stranka prava i Hrvatska krscansko-demokratska unija, mada su one izbjegle da sasvim isceznu sa spektra "opozicijskih" stranaka samo zahvaljujuci tome sto su koalirale (HSP cak i tajno) s vladajucom strankom(!). Jedino u vrlo ambicioznoj, ali sada potpuno marginaliziranoj Socijal-demokratskoj uniji, priznali su izborni poraz, i jedino u toj stranci netko je nasao razloga da zbog toga podnese ostavku (potpredsjednik Vilko Luncer). Ova masovna parada samozavaravanja ima, sada je jasno, samo jedan solidan oslonac, a to je cinjenica da je opozicija uistinu dobila lokalne izbore u velikim gradovima. Ipak, ni to nije bio razlog da se nategnutom slavlju ne pridruzi i HSS, iako je ona bas u gradovima dozivjela tezak poraz (osim u Dubrovniku), i prakticki se svela na stranku seljaka sjeverne Hrvatske.

E sad, mozda opozicijske stranke doista ne grijese kada tvrde da nisu porazene, nego su protekli izbori stvarno iskazali njihov realni domet. No, valja podsjetiti da su bas HSS i HSLS (koalicijski partneri u ovim izborima) prednjacili u optimistickim prognozama pred izbore - SDP je bio poslovicno umjereniji - najavljujuci da ce sigurno osvojiti vecinu u Zupanijskom domu te u preteznom dijelu zupanijskih skupstina. U neku ruku, ali samo u neku ruku, optimizam ima pokrica. Jer nakon neuspjeha HDZ-a na izborima u Zagrebu i posebno nakon fijaska referenduma o teritorijalnom preustrojstvu glavnog grada, cak i u vladajucoj stranci poceo se prvi put javljati crv sumnje u svoje mogucnosti (zato je pocetkom proslog ljeta Predsjednistvo HDZ-a prvi put ponudilo jednoj opozicijskog stranci, HSLS-u, suradnju, a kasnije je taj poziv prosiren i na HSS).

Tada se medju opozicijskim analiticarima prvi put pocelo baratati s tridesetak posto, ponekad i manje, kao realnim izbornim dometom HDZ-a, a stidljivo su takvu procjenu usvojili cak i neki celnici vladajuce stranke (Pasalic, Seks). No, ta samozatajnost celnika Tudjmanove stranke sada se moze uciniti cak i kao lukavo namamljivanje HSLS-a i HSS-a da krenu samostalno u izborni juris. One su to i ucinile - razvrgnuvsi u posljedni trenutak veze s SDP-om i drugim strankama - ocito se polakomivsi da mogu same osvojiti vlast, ili barem toliko odskociti od ostalih opozicijskih stranaka da se nametnu HDZ-u kao neizbjezan partner u sastavljanju vlasti.

No bila je to - odmah se vidjelo - prelako progutana udica. Cak i da je HDZ stvarno dobio samo tridesetak, a ne cetrdesetak posto glasova, on ne bi bio porazen na drzavnoj razini, nego bi njegova vecina u Zupanijskom domu bila samo manje izrazita. Jedino cime se to moglo sprijeciti je koaliranje sve tri najvece opozicijske stranke (SDP, HSLS, HSS), sto bi u slucaju 30-postotnog rezultata HDZ-a znacilo njegov poraz, a u slucaju 40-postotnog, dovelo bi do poravnatog odnosa snaga u Zupanijskom domu. Uz sve ovo, dvoclana oporbena koalicija smetnula je s uma, iako to voli rado isticati, da je HDZ drzavotvorni pokret koji koristi sve poluge vlasti - od izbornog inzenjeringa do drugih, otvorenijih oblika manipulacija - da na njoj i ostane.

Moglo bi se zapravo reci da je HDZ posve cisto dobio samo prve izbore, kojima je dosao na vlast, a zatim je tu vlast sustavno i nimalo nevjesto koristio da dobije sve naredne izbore. Iz ovoga dalje slijedi da on nije klasicna parlamentarna stranka, pa ga se na klasican nacin ne moze ni pobjediti. Na HDZ kao "pokret" treba ocito odgovoriti protupokretom opozicije, koji bi bio sveopci, ali kratkotrajan i s jedinim mandatom da zemlju vrati u vode parlamentarizma.

MARINKO CULIC