DVA MOSTA I TRI SRPSKA AUTOGOLA

AIM, ZAGREB, 20.4.1997. Sve ono sto je u nepunu godinu i pol svoga mandata u hrvatskom Podunavlju ucinio prijelazni upravitelj Jacques Klein, ukljucujuci i proslotjedne trodnevne izbore, moglo bi se usporediti sa sastavljanjem dvaju nogometnih momcadi koje tek trebaju odmeriti snage. Sad kad su izbori odrzani, rezultati poznati, a momcadi navukle dresove, prestaje svaka daljnja usporedba s nogometom. Ta ce se utakmica naime igrati bez suca, odnosno, tocnije receno, njegovu ce ulogu preuzeti jaca momcad. U ovom slucaju bit ce to hrvatska strana.

Kad su u subotu kasno popodne napokon priopceni "privremeni i nepotpuni i nesluzbeni" rezultati izbora u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, nitko nije ostao iznenadjen. Od tri grada na podrucju UNTAES-a, Hrvati su osvojili vlast u dva - Iloku (apsolutno) i Vukovaru (relativno) - a Srbi u jednom, Belom Manastiru. Uz to, Srbima je pripala vlast i u vecini opcina, no, u obje zupanije, na koje ce sada biti podijeljena njihova do jucer "jedinstvena oblast", bit ce u manjini. Oni ce doduse, kako to i Erdutski sporazum predvidja, moci formirati svoje Zajednicko vijece opcina. No, kada biste odvojeno zamolili da vam smisao i nadleznosti Zajednickog vijeca opcina objasne hrvatski ministar uprave Davorin Mlakar, prijelazni upravitelj Klein i - do jucer predsjednik vlade lokalnih Srba, a od sutra tek celnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i moguci dozupan Vukovarsko- srijemske zupanije - Vojislav Stanimirovic, dobili biste nadvojbeno zanimljive odgovore, ali s vrlo malo dodirnih tocaka.

Nema sumnje da ce se i nakon ove (izborne) bitke pojaviti mnogo "generala" koji ce objasnjavati njen ishod. No, tri kljucna momenta takvih analiza nece moci biti zaobidjena. Prvo je, svakako, predizborno ponasanje vodstva lokalnih Srba, drugo UNTAES-a, a trece hrvatske Vlade. Duboke nesuglasice unutar lokalnog srpskog vodstva u odnosu prema hrvatskim vlastima opcenito, a izborima posebno, uzrokovale su sveopcu konfuziju medju stanovnistvom koje, sve do posljednjeg trenutka, nije znalo "kojemu se prikloniti carstvu". Cinjenica da je tamosnja skupstina sve do 48 sati prije izbora odugovlacila s preporukom stanovnistvu da na izbore izadje, najbolje govori o prvom srpskom autogolu, koji je bitno utjecao na konacni rezultat. Drugi srpski autogol svakako je odugovlacenje s preuzimanjem hrvatskih dokumenata. Iako je za taj opsezan posao bio ostavljen pristojan visemjesecni rok, najvise vremena potroseno je na ometanje onih koji su dokumente htjeli podici. Treba se sjetiti pritisaka srpskih ekstremista, prema osobama koje su prve stale pred ulaze ureda za izdavanje domovnica, osobnih iskaznica i putovnica, demoliranja vozila hrvatskih sluzbenika i nijenjanja brava na uredima gdje su se dokumenti izdavali. Vojislav Stanimirovic, ovih je dana sam priznao rezultate takvog ponasanja: oko sest tisuca Srba nije podiglo dokumente, dok ih pet tisuca jos uvijek nije dobilo. Ne treba biti osobito mudar da bi se shvatilo sto je 11 tisuca srpskih glasova moglo znaciti u tijesnim odnosima uspostavljenim na podunavskim izborima. Treci srpski autogol, koji pomalo lici na anegdotu, ali ciju autenticnost potvrdjuju upravo srpski izvori, postignut je krajnje "pacerski". Odredjeni broj biraca koji, kazu upuceni, uopce nije beznacajan, glasajuci za SDSS, nisu mogli odoljeti a da na istom listicu ne prekrize HDZ, ucinivsi tako glasacke listice nevazecim.

Prijelaznom upravitelju Kleinu ne moze se osporiti da je uradio najvise sto je mogao. Nasavsi se u nemogucoj situaciji da ispostuje rokove izbora i tako ispuni obvezu prema hrvatskoj Vladi, a da s druge strane sprijeci moguci srpski bojkot izlaska na biralista, vukao je poteze kojima, na kraju, nije bila zadovoljna ni jedna strana. Nije nepoznanica da je Kleinova administracija zbog nacina na koji su se odvijali izbori, dosla u ozbiljan sukob s promatrackom misijom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE). Samo visi interesi, kako se cini, uspjeli su odagnati OSCE da izbore, zbog mijenjanja pravila u toku igre i niza drugih propusta proglasi neregularnima. Americki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, koji je bio vrlo angaziran tijekom izbora, jednako kao i americka promatracka misija na celu s Nancy Ely-Raphel, cuvali su bokove Kleinu. Galbraith je prilikom jednog od susreta s novinarima, dok su izbori jos trajali, odgovarajuci na pitanje o njihovoj regularnosti, izjavio kako medjunarodna zajednica nema neogranicenih resursa za okoncanje procesa mirne reintegacije hrvatskog Podunavlja. Time je zapravo rekao sve, ali i porucio OSCE-u da ce, bude li se zalagao za ponistenje izbora, sam morati traziti nacina kako da se izvuce iz pat pozicije.

Hrvatska vlada je iskoristila opcu izbornu zbrku da i sama dolije ponesto ulja na vatru. Kolikog moze zvucati apsurdno, rezultati izbora u Podunavlju Hrvatsku nisu osobito zanimali. Bilo je lako izracunati i predvidjeti kako ce se stvari odvijati, a gubitak glasova u pojedinim opcinama pa i gradovima (sto se u Belom Manastiru i dogodilo) u ukupnom cinu uspostave hrvatske vlasti na tom podrucju, ne znaci apsolutno nista. Sto moze znaciti, primjerice, srpska vlast u opcini Tenja, u Osjecko-baranjskoj zupaniji gdje ce na vlasti biti HDZ, kada su cetiri godine vladavine HSLS-a u Osijeku zorno pokazale dosege lokalne uprave i samouprave, svedene upravo na ono sto je HDZ podrugljivo porucio izbornim pobjednicima u Osijeku 1993. godine: brinut cete o sisanju trave u parkovima, voznom redu tramvaja i rjesavanju problema pasa lutalica. I upravo je tako bilo sve cetiri godine.

Kolikogod se u hrvatskim drzavnim medijima, kad je rijec bila o izborima u Podunavlju prividno forsirao "visoki C" i rabile krupne rijeci o "sudbonosnim i povijesnim izborima", svakom iole upucenijem bilo je jasno da takva retorika vise cilja homogenizaciji birackog tijela u slobodnom dijelu Hrvatske, nego sto se odnosila na glasanje u Podunavlju. A slamperaj kojeg je hrvatska Vlada pokazala na tamosnjim izborima, saljuci izborni materijal namijenjen jednoj opcini u drugu, ili dostavljajucu nedovoljan broj galsackih listica na biralista, bio je samo mali doprinos opcem izbornom kaosu koji je ondje vladao. To je moglo, ali i nije moralo, imati utjecaja na konacni ishod, koji se ionako znao unaprijed.

Prava igra, medjutim, pocinje tek sada. Srbi vec najavljuju da ce zatraziti produzenje mandata UNTAES-a (u sadasnjem sastavu, broju i nadleznostima) do 15. sijecnja iduce godine, odnosno, kako je ovih dana izjavio Stanimirovic i "nakon toga", sve do "smirivanja tenzija". Izjave nekih americkih duznosnika (Kornbloom) takvu mogucnost ne iskljucuju, pritiscuci Hrvatsku obvezom da proces povratka ljudi mora teci u dva smjera.

Jedan novinarski cinik, ovih je dana u vukovarskom Hotelu "Dunav"

• oazi koja u razrusenom gradu stvara privid normalnog zivota, podsjecajuci pomalo na Casablancu iz ratnih vremena - komentirao je Kornbloomovu izjavu slijedecim rijecima: "Nema sumnje da ce povratak teci u dva smjera. Jedan ce ici mostom preko Dunava kod Batine u Baranji, a drugi dunavskim mostom kod Iloka. Problem je jedino u tome, sto drugi kraj oba mosta zavrsava u Srbiji".

DRAGO HEDL