GLAVASEV JACK POT
AIM, ZAGREB, 18.4.1997. Novinari koji nemaju obicaj izjutra procitati osjecki dnevnik "Glas Slavonije", koga mnogi smatraju osobnim biltenom zupana Branimira Glavasa, poziv za press konferenciju dr. Zlatka Kramarica shvatili su kao zelju osjeckog gradonacelnika da se pohvali izbornim rezultatom, koji je liberalima osigurao jos jedan cetvorogodisnji mandat u Osijeku. No, povod Kramariceve konferencije bio je posve drugaciji: on je upozorio novinare da je od hrvatskog predsjednika Tudjmana zatrazio zastitu, te da slicno kani uciniti u obracanju Saboru, ali i medjunarodnim institucijama. Kramaric nije krio da je uplasen za svoj zivot i da je izjava Branimira Glavasa koju je tog jutra objavio "Glas Slavonije" otvoreni poziv na linc.
Tesko se mireci s izbornim porazom u Osijeku, u kojem je njegov kandidat za gradonacelnika, anonimni mladac Zeljko Mandic, potucen do nogu, Glavas se ozbiljno zabrinuo da bi mu - zbog mogucih iznenadjenja u Baranji - lako mogla izmaci i izborna pobjeda u zupaniji. Uostalom, Kramaric mu je to, dan prije, putem medija jasno i porucio, rekavsi kako bi bilo idealno da novi zupan, umjesto Glavasa, bude Zlatko Benasic (sadasnji dogradonacelnik Osijeka i Kramaricev stranacki kolega). Glavas, cija zelja za vlascu vec ima ozbiljne patoloske primjese, nije mogao otrpjeti cak ni hipoteticku Kramaricevu recenicu, pa je sutradan u "Glasu Slavonije" otvoreno pozvao "zdrave snage" da se obracunaju s Kramaricem.
Formalni povod nevidjenog napada na Kramarica bila je zelja osjeckog gradonacelnika da se 15. travnja, u baranjskom restoranu "Citadela" sastane s jednim od celnika lokalnih Srba, Vasom Zigicem. Kramaric je tim povodom uputio fax Ivici Vrkicu, predstojniku Ureda privremene uprave, trazeci od njega - kako je to obicaj prigodom svakog odlaska na podrucje UNTAES-a - osiguranje pratnje od strane Prijelazne policije. Fax kojeg je Kramaric uputio Vrkicu na nepoznat je nacin dospio u redakciju "Glasa Slavonije", koja je objavivsi faksimil dala priliku Glavasu da komentira namjeru osjeckog gradonacelnika o susretu s Vasom Zigicem.
Razgoropadjeni Glavas odmah je u tom susretu (do kojeg, usput, nije ni doslo) vidio Kramaricevu namjeru stvaranja koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom, ciji bi glasovi mogli prevagnuti u borbi za osvajanje vlasti u zupaniji. "Pri tome taj pijun medjunarodnih diplomatskih krugova ne misli na koaliranje s Hrvatskom demokratskom zajednicom koja je dobila dvaput vise glasova od njegovih anarhista (bez glasova prognanika) i osam od ukupno jedanaest izbornih jedinica. U svojem samoljublju taj je avanturist spreman ponuditi koaliciju Stanimirovicevoj i Zigicevoj Samostalno demokratskoj sprskoj stranci - SDSS-u, samo da ostvari godinama sanjani san i HDZ baci pod noge, pa makar na tim nogama bili i opanci. Uostalom zar nije nedavno u Vukovaru, u Stanimirovicevoj nazocnosti, olako izrecena izjava da su im programi bliski i dobrim dijelom identicni", siktao je Glavas u "Glasu Slavonije".
"Kramariceve aktivnosti nisu ostale nezapazene sustavu koji se brine o zastiti drzavnih i nacionalnih interesa", nastavio je Glavas. "O kakvoj velikoj koaliciji govori Kramaric, kada zna da HDZ-u nece trebati 'velika koalicija' da u nasoj zupaniji imamo hrvatsku vlast. Da je dobronamjeran prema vlastitoj domovini, najavio bi podrsku vecinskom HDZ-u ako to zatreba, a ne bi trazio prijam kod Vase Zigica, u trenutku dok mu nisu ishlapljele alkoholne pare iz glave jos ranog jutra 14. travnja. Siguran sam da to ne radi prema instrukcijama predsjednika Tudjmana, nego to radi jer je tudje sluzince i zlocest covjek. Kad ta zloca ne bi bila opasna za Hrvatsku i sve nas, to me ne bi zabrinjavalo", izjavio je Glavas "Glasu Slavonije".
No dio koji je Kramarica najvise uzbudio odnosi se na slijedece Glavaseve rijece: "Moje razmisljanje i javno izrecene vijesti upozorenja su svim normalnim gradjanima da shvate kako ulazimo u sudbonosne i povijesne mjesece, te da nam, ako 'slijepci' ne progledaju, a do 'gluhih' ove rijeci ne dopru, prijeti objektivna opasnost da cijenu nase gluposti placaju i djeca nase djece. Krajnje je vrijeme da jednostavno shvatimo: to je (Kramaric, op. a.) avanturist i opasan covjek. Gradjani su za njega sredstvo manipulacije, a on sam, u svojoj pokvarenosti, orudje za ostvarenje nehrvatskih interesa. Probudi se hrvatski covjece, jer ne rjesava se sudbina nekog africkog plemena, nego istocne Slavonije i svih nas", uskliknuo je Glavas, pozvavsi na dzihad "hrvatskog covjeka" i "normalne gradjane".
Histericni ispad osjecko-baranjskog zupana mozda i ne bi izazvao takvu Kramaricevu reakciju da u pitanju nije nastavak jedne iznimno opasne klime kakva se u Osijeku i Slavoniji stvarala u vrijeme izborne kampanje. Nikada se kao pred ove izbore nije dogadjalo da se fizicki nasrce na kandidate drugih politickih stranaka (slucaj Vladimira Bebica, koji je nokautiran u Osijeku prije nego sto je i uspio odrzati skup), da se repetira pistolj na clanove drugih stranaka dok lijepe izborne plakate (slucaj HSLS-ovog kandidata Ernesta Nappholza), ili da tridesetak batinasa s bejzbol palicama jedva biva zaustavljeno kordonom policije da ne uleti u predizborni skup HSLS-a na sredisnjem osjeckom trgu.
U gradu gdje je mnogo frustriranih prognanika i ljudi s postratnim traumama i nije nimalo bezazleno kada zupan prokazuje gradonacelnika kao osobu koja je "pijun medjunarodnih diplomatskih krugova, cije aktivnosti nisu ostale nezapazene sustavu koji brine o zastiti drzavnih i nacionalnih interesa", te koji, nudeci "koaliciju Stanimirovicevoj i Zigicevoj Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci" predstavlja "orudje za ostvarenje nehrvatskih interesa". Takav covjek doista moze postati pokretnom metom, na sto je Kramaric i upozorio.
Najsmjesnije u toj pomalo tragicnoj prici jest cinjenica da je upravo zupan Glavas bio taj koji je Vasi Zigicu nudio koaliciju i to jos davno prije izbora. On je, naime, u jednoj televizijskoj emisiji, potkraj sijecnja, javno ponudio Vasi Zigicu mjesto dozupana u Osjecko-baranjskoj zupaniji. Zigic je tu ponudu glatko odbio, sto je 25. sijecnja objavio i "Glas Slavonije" rugajuci se Zigicevoj netolerantnosti.
Neizvjesna situacija u koju je zapao Glavas i u kojoj mu poprilicno visi mjesto zupana, vjerojatni je povod njegovog surovog obracuna s Kramaricem. No, vise od svega Glavasa je razjarilo pismo u kojem Kramaric nudi dr. Tudjmanu veliku koaliciju HSLS-a i HDZ-a na razini Osjecko-baranjske (Glavaseve) zupanije. Kramaric to cini, uz jedan uvjet: da u zupanijskoj vlasti vise ne sudjeluju ljudi koji sire strah i siju mrznju. Nema nikakve dvojbe da je Kramaric upotrijebivsi takvu formulaciju u pismu upucenom Tudjmanu pritom mislio na Glavasa, sto je osjecki gradonacelnik, uostalom, novinarima i priznao.
Kramariceva ideja o velikoj koaliciji HDZ-a i HSLS-a zapravo je vrlo lukav potez koji ozbiljno izmice fotelju zupanu Branimiru Glavasu. U trenutku dok nastaje ovaj tekst cini se posve izvjesnim da HDZ u zupaniji osjecko-baranjskoj nece biti u stanju samostalno sastaviti zupanijsko poglavarstvo, pa time ni samostalno izabrati zupana. Ne pristane li Tudjman na veliku koaliciju, HSLS ima drugu mogucnost: u situaciji kada HDZ sam ne moze izabrati zupana, dovoljno je da HSLS predlozi svoga kandidata i da u tajnom glasanju ovaj gotovo vjerojatno prodje. Izrazita Glavaseva nepopularnost medju lokalnim Srbima sigurno mu ne bi donijela nijedan glas. U takvoj situaciji, zupan bi mogao postati bilo koji kandidat HSLS-a, nego sto bi jos uvijek aktualni zupan Glavas ponovno mogao obnoviti svoj mandat.
Tudjman ce mozda i bez svoje volje morati pristati na Kramaricev prijedlog o velikoj koaliciji, jer je poznato kako je prijelazni upravitelj Jacques Klein u vise navrata oznacavao Glavasa glavnom preprekom mirne reintegracije. Bude li Klein i dalje inzistirao na micanju takvih prepreka, a nema sumnje da ce na tome istrajati zbog uspjeha posla u kojeg je utrosio mnogo truda ali i medjunarodnog novca, Tudjman bi lako mogao prihvatiti Kramaricev prijedlog. Hrvatska bi opcija na taj nacin pobijedila u Podunavlju, a Glavas bi bio zrtvovan. S obzirom da je izbore u Osijeku ionako izgubio i da se sam doveo u situaciju da na razini zupanije ne moze samostalno odluciti o vlastitoj sudbini, Tudjmanu ne bi uopce bilo tesko da se Glavasu zahvali na dugogodisnjoj suradnji.
Kad se stvari promotre kroz prizmu takvih politickih odnosa postaje jasno otkud bijesa u Glavasevu istupu. Ali je jednako jasno i otkud toliko Kramaricevog straha za vlastitu sigurnost. U Osijeku su glave padale i za daleko manje uloge. U odnosu na njih, sada je u pitanju jack pot.
DRAGO HEDL