RAGBI I ODBOJKA

AIM, ZAGREB, 17.4.1997. Rezultatima proslonedjeljnih, petih po redu visestranackih izbora u Hrvatskoj, najvise je, ali i najugodnije, bila iznenadjena Hrvatska demokratska zajednica. Suprotno svim ocekivanjima, socioloskim i politoloskim istrazivanjima, te anketama javnog mnijenja, Tudjmanova je stranka naprosto pregazila svoje oponente i u Zupanijskom domu Sabora osigurala 42 od 63 mjesta, to jest cetiri vise nego li je imala u dosadasnjem sastavu. Sto se to zapravo dogodilo da je u jednom trenutku i sam Tudjman slusajuci prve rezultate izbora uzviknuo: O, Boga ti, te nakon toga ispio sampanjac i pojeo krisku slavljenicke torte? Kako to da su svi, ama bas svi prognozeri promasili, ukljucujuci i one iz HDZ-a, koji su ocekivali natpolovicnu, ali ne i gotovo dvotrecinsku vecinu u gornjem domu hrvatskog parlamenta?

Svi su polazili od tocne pretpostavke da HDZ-u pada popularnost za najmanje pet postotaka, pa su na osnovu toga i izvlacili zakljucke o mogucem tijesnom ishodu. No, dogodilo se nesto sasvim drugo. Prvo, prema sluzbenim podacima vladajuca je stranka na razini drzave dobila 1.022.844 glasa ili 43,92 posto (u koje zasigurno treba sumnjati, jer je bezbroj dokaza da je bilo izbornih kradja, sto pokazuju brojni primjeri tijesnih rezultata, ali i pronadjenih neispunjenih listica, pa i bizarnih slucajeva iz Zagreba da su na istom glasackom mjestu u dijelu u kojem su se izjasnjavali biraci s pocetnim slovima prezimena od slova A do slova M opozicija i HDZ bili ravnopravni, a u dijelu od slova N do Z opozicija je dobila svega 20 glasova, a HDZ 300).

Po tim sluzbenim podacima HDZ je do sada postigao najgori rezultat od kada je dosao na vlast. Primjerice, 1992. godine imao je 44,71 posto, 1993. godine 45,49 posto, a 1995. godine 45,23 posto. Usporede li se, dakle, dvije godine za usporedjivanje - ova sadasnja i 1993. kada se takodjer birao Zupanijski dom Sabora - ispada da je HDZ sa 1,57 posto manje glasaca dobio daleko vise zastupnika. Logicno je pitanje kako je to moguce? Odgovor je kompliciran i jednostavan, ali mogao bi se zapravo svesti na puku konstataciju da je izborni zakon odredio pravila za ragbi, a opozicija je igrala odbojku.

Upravo je 1993. godine opozicija prvi puta shvatila kako se suprotstaviti HDZ-u i prilagoditi se izbornom zakonu po kojem se po proporcionalnom sistemu u 21 izbornoj jedinici bira po tri zastupnika sa stranackih kandidacijskih listi. Pritom se primjenjuje D'Hondtova metoda izracuna izbornog rezultata koja daje prednost stranci koja dobije najveci broj glasova i to u mjeri da je moguce da sa relativnom vecinom od 35 do 40 posto pojedina stranka osvoji sva tri zastupnicka mjesta, ako se ostali glasovi rasprse na veci broj stranaka i na taj nacin bace u kos. Prije cetiri godine opozicija je pokusala parirati udruzivanjem, sto je i dalo odredjenih rezultata. Isti je model primijenjen i

1. godine na izborima za grad Zagreb kada je HDZ osvoji svega 17 od 50 mjesta u Gradskoj skupstini.

Ove godine, valjda uvjereni kako HDZ sigurno gubi popularnost i kako izborne kradje nece biti presudne, opozicijske su stranke naprosto uletjele u postavljenu zamku. Umjesto da stvore opozicijski blok triju najjacih stranaka - Hrvatske socijalno liberalne stranke, Socijaldemokratske partije i Hrvatske seljacke stranke - HDZ-u su se suprotstavili HSLS i HSS zajedno, a SDP zasebno, te citav niz malih strancica koje su zapravo svjesno ili nesvjesno isle na ruku HDZ-u. Predsjednik HSS-a Zlatko Tomcic odbio je i pomisao da udje u koaliciju sa, kako kaze, Racanovim komunistima, jer toboze seljaci ne bi glasali za njih. Vlado Gotovac je pak pristao na Tomcicevu ucjenu i gadno pogrijesio. Ako je Tomcic i imao ideoloske razloge da ne koalira s Racanom, a zapravo se pokazalo da je bio vrlo vjesta krtica HDZ-a, ocito je da je Vlado Gotovac precijenio svoje snage, ali i one HSS-a, zanemarivsi ono sto su svi vidjeli - da SDP postaje druga politicka snaga u Hrvatskoj. Koliko je Gotovac zapravo bio nasamaren pokazuje to sto je Tomcic u Zagrebu kao protukandidate predstavnicima krnje opozicijske Udruge, koju je prethodno napustio, suprotstavio svoje najjace ljude, ukljucujuci i sebe, i time najdirektnije utjecao da Udruga na gradskoj razini dobije svega polovicu od 12 izravnih suceljavanja s HDZ-ovim kandidatima, oduzevsi opoziciji izmedju 10 i 15 posto glasova.

Kako je D'Hondtova metoda svojevrsno igranje s vatrom, kao sto je HDZ dobio 65 posto mandata za 43,92 posto glasova, s dobrim izbornim inzinjeringom moglo je biti i sasvim drugacije. Recimo u Zagrebackoj zupaniji HDZ je osvojio 46,17 glasova, a kada se zbroje pojedinacni rezultati HSLS-a, HSS-a, SDP-a i Akcije socijaldemokrata, onda oni ukupno imaju cak 47 posto glasova, pa bi sa relativnom vecinom oni osvojili dva zastupnicka mjesta, a HDZ jedno. Isto je ili slicno bilo i u jos 14 zupanija, odnosno izbornih jedinica. Da je kojim slucajem bila formirana velika opozicijska koalicija i pod pretpostavkom da bi za nju glasali svi oni koji su glasali za pojedine opozicijske stranke, rezultat bi priblizno bio slijedeci: opozicija bi dobila cak 34 zastupnicka mjesta, pa HDZ ne bi imao vecinu ni pored toga sto predsjednik Tudjman ima pravo imenovati svojih pet zastupnika. Odnos bi bio negdje pola-pola. No, netko to nije htio, a drugi nisu znali i sad HDZ ima potpuno pravo da govori o svom velikom trijumfu.

Pogotovo sto je uz ovako katastrofalni rezultat opozicija izgubila Zagreb, mada ga ni HDZ nije dobio, jer odnos snaga u Gradskoj skupstini je sada takav da HDZ ima 24 vijecnika, SDP 14, HSLS 9, a HSS 3. Sve je, dakle, u rukama HSS-a, ciji predsjednik Tomcic uporno tvrdi da nece u koaliciju ni sa Tudjmanom, niti sa Racanom, ali jasno je da ce na kraju biti drukcije i da ce se Seljaci prikloniti vecem carstvu.

Drugi je razlog zasto je HDZ postigao ovako veliki uspjeh to sto je vrlo smisljenom predizbornom kampanjom ucinio sve da se ljudima izbori zgade, tako da je od 3.502.938 upisanih biraca na izbore izaslo njih svega 68,45 posto, odnosno gotovo je trecina birackog tijela ovoga puta apstinirala od izbora, sto je vise nego na proslim izborima.

Medjutim, ako zanemarimo sve ove krive korake i "brkanje sportova", ovogodisnji izbori pokazali su da se hrvatska politicka scena definitivno oblikuje, te da na nacionalnoj razini opstoje samo cetiri ozbiljne stranke. Uz HDZ, na potporu biraca vecu od pet posto i izbornog praga mogu racunati jedino jos HSLS, SDP i HSS. Pokazalo se da je HDZ zadrzao svoju konstantu uz lagani pad biracke podrske, ali i da je krajnja desnica, ne samo strancice sa ustaskim predznakom, vec i donedavno prilicno jaka Hrvatska stranka prava, postaje minorna. HDZ je tako definitivno postao tipicna desna stranka, HSLS i HSS sredisnje, a na ljevici je SDP.

I u tom rasporedu doslo je do evidentnih pomaka. Liberali i Seljaci zbog svoje neprepoznatljive politike, cesto bliske HDZ-u, a cesto zbrckane i nejasne, nastavljaju gubiti potporu biraca. Evo samo nekoliko primjera. U Zagrebackoj zupaniji ove su dvije stranke zajedno prije cetiri godine imale 48,53 posto glasova, a ove godine svega 28,22 posto. SDP je pak sa minornih 2,21 porastao na 16,56 posto. U Krapinsko-zagorskoj zupaniji HSS je imao 19,61 posto, a sada u koaliciji s liberalima 29,60 posto. U Sisku su liberali imali preko 30 posto, a sada zajedno sa seljacima svega 21 posto. U Varazdinskoj zupaniji seljaci su biljezili oko 26 posto, a sa liberalima prosle nedjelje 28 posto. U Koprivnicko-krizevackoj zupaniji HSS je sam imao 31 posto, a sada u koaliciji s Gotovcem svega 30 posto. I tako redom i to bas u tipicno seljackim sredinama. Tesko je izracunati tko je vise pao liberali ili seljaci, jer su osim u tri zupanije u ostalima bili u koaliciji, ali je evidentno da su te dvije stranke najveci gubitnici. SDP pak ozbiljno kroci ka tome da postane druga stranka u zemlji, jer nema zupanije gdje nije zabiljezio porast biracke podrske. Prosjecno su osvojili cak 16,59 posto glasova, sto je dvostruko vise nego na izborima 1995. godine. Logican je zakljucak da je HDZ zadrzao svoju konstantu na racun krajnje desnih stranaka i donekle HSS-a, a da je SDP preuzeo glasove HSLS-a.

I konacno, nije nevazno da je opozicija osvojila vlast u gotovo svim velikim gradovima - Osijeku, Rijeci, Splitu, Varazdinu, Puli, Zadru, Cakovcu, Dubrovniku i Sibeniku. Uz Zagreb, u kojem je HDZ dobio svega 35 posto glasova, iako i gotovo polovicu mandata, sve te pobjede opozicije u gradovima govore i same za sebe u kom su pravcu krenuli biraci u razvijenijim hrvatskim sredinama.

GOJKO MARINKOVIC