ODJECI PAPINOG DOLASKA U SARAJEVO

OPROST, SUZE I ZLATNICI

AIM, Sarajevo,16.04.1997. "Mislim da Sveti Otac hoce najmanje od svega onog sto mu se pripisuje i sto se hoce", rijeci su gvardijana jednog od najpoznatijeg franjevackog samostana u Bosni, Fra Stjepana Duvnjaka iz Kraljeve Sutjeske, stonog mjesta bosanskih kraljeva. Fra Duvnjak je i sam dosao u zizu medijskog interesovanja nakon sto je par dana pred Papin dolazak u Sarajevo ovaj samostan gadjan zoljama. Fra Duvnjak je u tom kontekstu izrekao jednu istinu, ujedno mozda i najsazetiji zakljucak oko dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II : "Papa je tu instrument da se ovdje realizuju odredjene stvari"

U prilog potvrdi Fra Stjepanove konstatacije mozda je najbolje poci redom. Papa je u Sarajevo trebalo doci jos u jesen

1. Bio je odredjen i datum, 8. rujan, a stampane su vec bile i prigodne brosura Mise sa Svetim ocem te podijeljene ulaznice za stadion Kosevo. Brosura je tiskana na obicnom novinskom papiru, jedinom koji u to vrijeme mogao pronaci u gradu pod opsadom od preko hiljadu dana. No, zato je ovu obistinjenu Papinu posjetu 12. i 13. travnja 1997, pratila gomila propagandnog materijala, ilustrirani Vodic za liturgijska slavlja sa Svetim Ocem Ivcanom Pavlom II, posteri s Papinim likom i porukom "S vama smo", zlatnici i srebrenjaci s njegovim likom (i cijenom od 600 DEM!) desetine mapa s ubiljezenim nadbiskupijama, biskupijama, samostanima, crkvama ili ostecenim katolickim objektima... U glavnom press-centru u sarajevskoj Skenderiji, u istom prostoru u kojem je nekoc radio i olimpijski pres, vrzmali su se gotovo isti ljudi iz tog vremena, izlazili su bilteni na nekoliko jezika, izdanja o katolickoj crkvi u Bosni, Papinom putu mira u BiH do prigodnih markica i kesa. Svaka od ovdasnjih novina stampala je posebne priloge o svim detaljima iz Papinog zivota - te bio je i glumac i poeta, te kad je koji od "velikih" novinara prvi put cuo za Carola Woytilu, pa da li ga je tko vidio u zivo, slikao se u njegovoj blizini... Pozvanim se naslo cak i Vijece kongresa bosnjackih intelektualaca (popularnije "SDA intelektualci") da izda dvojezicnu brosuru o Papi i njegovom doprinosu miru u BiH, a na ulazu u sarajevski stadion na dan konacnog Papinog dolaska "proradile" su pristase pro-life pokreta dijeleci slike Majke Bozije kao "besplatni dar Obiteljskog centra Kaptol S. Zagreb", sa porukom: "Moli i radi da prestane ubijanje djece u hrvatskim bolnicama. Majka Marija je nosila devet mjeseci Isusa pod svojim srcem!"

U pravoj poplavi razoraznih tekstova bilo je mnogo onih, kako u sarajevskoj tako i talijanskoj posebice, gdje se u formi otovrenih pisama Papi, uglavnom spocitavalo sto nije bio "hrabriji" 1994. i tada posjetio Sarajevo. Ondasnji prolongirani posjet imao bi, navdno, daleko veci znacaj u svakom pogledu, pa i do onog urbanog konteksta jednog republickog centra. Ovako, Sarajevo je od 1994. do danas svakim danom ponesto gubilo, do posljednjeg "izuma" aktualne vlasti koji se poklopio s Papinim dolaskom: na najpoznatijem spomen-obiljezju u centru grada, tzv. Vjecnoj vatri njegovim oslobodiocima, gasi se plamen, brise zvijezda petokraka, i urezuje, pazi sad - Zulfikar sablja!?

Ako se izuzme nesporni vjerski segment Papine posjete Sarajevu, sadrzan u prvom dijelu sintagme "dobrota i politika", (procjenjuje se da je u Sarajevo doslo preko 40.000 vjernika iz svih dijelova BiH I inozemstva), ostaje da se u narednim danima analizira sta je to sto je njegovim dolaskom predstavljalo politicku podrsku Bosni. Na nju je u danima pred Papin dolazak jasno ukazao incident iz Livna, inace mjesta s vise no vecinskim hrvatskim stanovnistvom (i vlasti, dakako), gdje su poderani i pobacani svi posteri s Papinim likom, te je HDZ bila primorana javno "podsjetiti" svoje glasace kako je Papa ipak Sveti Otac kriscanstva te da potisnu u sebi "neprijatni" osjecaj kako on dolaskom u Sarajevo, a ne recimo zapadni Mostar, potvrdjuje priznanje Bosne i Hercegovine i negira njihovu "Herceg- Bosnu". I aktualni predsjednik Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, odmah je na samom doceku, u pozdravnom obracanju na sarajevskom aerodromu, podsjetito prisutne gdje je to Papa zapravo dosao: "Od prvog pucnja u nezavisnost nase zemlje, cim su pale prve nevine zrtve, Vas glas je odjeknuo snagom poziva i osude. Vatikan je bio i medju prvim koji je potvrdio medjunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu", rekao je Izetbegovic. Ipak, ostalo je zamijeceno da je ovo vjerojatno prvi Izetbegovicev vazniji govor u kojem nije rabio rijeci "agresija na BiH", vec jednostavno "rat i ratna stradanja". Njegov kolega iz Predsjednistva, Kresimir Zubak, kojem je pak pripala cast da govorom isprati papu, dan kasnije s istog ce mjesta "podsjetiti" na Papin govor u Ujedinjenim narodima o slobodi nacija kao preduvjetu demokracije. Podugo citirajuci Papu, Zubak je takodjer odaslao jasnu politicku poruku, aludirajuci na slobodno izjasnjavanje Hrvata u BiH, mada je govor morao zavrsiti Papinim rijecima da "nacionalna sloboda ne mora automatski znaciti drzavni suverenitet."

Treci clan Predsjednistva BiH, Momcilo Krajisnik, nije se pojavio ni na dopracaju ni ispracaju Svetog Oca Ivana Pavla II, sto je opet vise no jasna politicka poruka iz RS gdje se Papina posjeta mahom karakterizirala po sistemu - pa, neka im dolazi tko god hoce, sta nas briga za medjudrzavne posjete drugih drzava, jer su i Vatikan, i Federacija BiH za nas strane drzave. Ruku na srce, Krajisnik se u pratnji mitropolita, pojavio u sarajevskom muzeju, koji vec pola godine "glumi" zgradu Predsjednistva. Prema sarajevskoj carsiji Krajisnik je u muzej navratio samo da uzme poteski zlatni dukat koji im je svima Papa podjelio (to vec lici na Momcila), po drugima dosao je da Papu upita da li oprost na koji se poziva ima udjela i u Hagu (manje moguce), a po SRNI isao je da Papi "skrese u lice" kako je i on kriv za rat na ovim prostorima (gotovo nemoguce). Kako god, Papa se u Muzeju susreo sa svom trojicom clanova kolektivnog sefa bh.drzave, i pricao odvojeno po devet minuta sa svakim pd njih, na sto je naredni komentar obicnih smrtnika bio: a sta znaci tih 9 minuta kad citav svijet snjima prica vec godinama, pa dzaba.

Sam Sveti Otac se u svom stilu obratio javno u Sarajevu rijecima "Zelim zagrliti sve stanovnike ove napacene zemlje, navlastitio one koji su prerano izgubili dragu osobu, one koji na tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove. Neka svatko od tih ljudi zna da u Papinom srcu ima povlasteno mjesto...Neka vise nikada ne bude rata, neka vise nikada ne bude mrznje i nesnosljivosti. To je pouka ovog stoljeca i ovog tisucljeca."

Izmedju ocinsko-pastirskih redaka u nekoliko kazivanja Ivana Pavla Drugog, najcesce se provlacila misao o tome da "nagon
osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi oprostenja, koje ce okoncati zagrizene nacionalizme i zahtjeve sto iz njih proizilaze". Odnosno, kazao je Sveti Otac "Oprostenje je u svojemu najistinskijemu i najuzvisenijemu obliku cin ciste ljubavi. Sigurno je prastanje daleko od toga da iskljucuje istinu, ono je trazi, jer bitna pretpostavka prastanja i pomirenja jeste pravda. Trajna je pak istina da traziti oprostenje i oprostiti jest put dostojan covjeka."

No, samo dva dana kasnije taj isti stadion Kosevo, gdje je Papa upucivao molbu za oprost, bio je mjesto proslave Dana Armije BiH. Izetbegovic je, vrseci pocasnu smotru u svom obracanju, naknadno "pojasnio" poimanje pojma prastanja, rekavsi da "mi ne osudjujemo narode, vec pojedince, a ratne zlocince cemo goniti do na kraj svijeta".

Na koncu, cini se da je Papina posjeta pokazala da je Sveti Otac mozda veci Bosanac ( i Hercegovac) nego li mi sami, pa i dio njegovih vjernika. Naime, postavljene 24 mine, noc prije njegova dolaska u Sarajevo, ostaju na dusi (citaj policiji i vlasti) ovog grada. Koliko god se drzavna agencija BH Press - koju vodi dugogodisnji Alijin savjetnik, ali zato nikad novinar, izvjesni Kemal Muftic - trudila da "objasni" kako su se to "agresori s brda usunjali nocu u grad i postavili eksploziv pod most" (koji je, usput receno, toliki da je mogao raznijeti i Papu, i most, I oblisnju drzavnu RTV i resto kvarta) ostaje nepobitna cinjenica da je eksploziv postavljen strucno, s daljinskim upravljacem, pred nosom federlne policije, par sati prije Papina dolaska kada je vec sve "bilo na nogama" i s otvorenih "cetvero ociju", te da ga je slucajno pronasao portir sarajevskog Gradskog saobracaja koji je zavirio pod most!

Nisu li zato, i pored silnog odusevljenja i srece sto nas je Papa konacno posjetio, mnogi odahnuli nakon sto se njegov avion sretno odlijepio od sarajevske uzletne piste? Prisutni na oprostaju, mahom vidjeniji clanovi Saveza komunista, izuzev crkvenog klera i pokojeg Izetbegovicevog saboraca iz zatvorskih dana, tvrdje da je u trenutku Papina odlaska gospodin Alija Izetbegovic zplakao. A zasto - ostavljamo vasoj masti na volju.

Tanja IVANOVA