ZLOCIN I POMIRENJE

Mediji u Srbiji o Papinoj posjeti Sarajevu

Boravak poglavara Rimokatlicke crkve u BiH u Beogradu nije imao tretman prvorazrednog svjetskog dogadjaja, ali je pracen korektno uz rijetke komentatorske i "vrcave" izlete

AIM, Beograd, 16. 4. 1997.

"Papi smo prenijeli poruku srpskog naroda da je potrebno imati u vidu da je na ovim prostorima bio stravican rat zbog cega je potrebno pomirenje i oprostaj koji bi zamijenili politicke hajke za ratnim zlocincima". Ovu izjavu clana Predsjednistva BiH, Momcila Krajisnika, poslije susreta sa poglavarom Rimokatolicke crkve, Papom Jovanom Pavlom Drugim, stavljaju u prvi plan vecina medija u Srbiji, u kojima se tema pomirenja, uglavnom, svodi na uzrecicu "Idemo dalje", zaboravimo, oprostimo kao da se nista nije dogodilo. Zaboravljanje na zlocine i pokolje dio je dubioznije strategije ovdasnje politike. Ona nije strana ni gradjanski orjentisanim licnostima u smislu "sto brzeg lijecenja ratnih rana" s tom razlikom sto pojedinci otvoreno upiru prstom na politicko i drzavno rukvodstvo sadasnje Jugoslavije za tragediju u BiH. Da bi se skrenula paznja sa zahtjeva za izrucenje vojnih i politickih licnosti protiv kojih je Haski tribunal podnio optuznice u "patriotskim" novinama fokusira se "sudjenje" predsjedavajucem Predsjednistva BiH, Aliji Izetbegovicu, u Banjaluci. Uz to, maksimalno se minimiziraju zrtve, osim "svoje", i silovanja. Drzavna televizija je nedavno u posebnoj emisiji o svjedocenju jedne Srpkinje, koja je silovana, iznesen podatak da je, na primjer, silovano "svega" stotinjak Muslimanki.

S druge strane, stalno se podsjeca na zlocine nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i umijesanost Rimokatolicke crkve, sto je jedan od osnovnih razloga zbog kojih se papa ne zeli vidjeti u Beogradu iako je vrlo korektno prenesena njegova zelja, izrazena i na misi u Sarajevu, da posjeti SR Jugoslaviju. Zanimljivo je da se malo koji od medija bavi time o cemu su razgovarali papa i mitropolit dabrobosanski, Nikolaj. Izuzimajuci "Dnevni telegraf", koji prenosi informaciju agencije Rojter, da je susret dva crkvena velikodstojnika " bio srdacan", ostali samo uzgred spominju da je do njega doslo. Vjerovatno se ceka da izvjestaj o razgovorima mitropolit proslijedi Sinodu i da ovo tijelo, ako nadje za shodno, za javnost da svoju ocjenu.

Inace, oko susreta predstavnika SPC i poglavara Rimokatolicke crkve bilo je velikog natezanja tako da je na kraju donesena odluka da do susreta dodje, ali su se svi episkopi pojedinacno pismeno izjasnjavali o tome - kako je pisala "Nasa Borba". U posebnom komentaru beogradskog "Blica" ukazuje se na nekoliko cinjenica: "Otpor susretu sa Papom medju svestenicima i episkopima je jak, a ovo pitanje je podelilo clanove Sinoda - crkvene vlade. Srpska pravoslavna crkva ima puno razloga da odbije pruzenu ruku Jovana Pavla Drugog, za koju se, kao sto to istorijsko iskustvo iz Vatkana govori, nikad ne zna koliko je iskrena. Papa se u propovedima zalagao za mir, dok je u ovozemaljskoj realnosti dao otvorenu podrsku NATO paktu da bombarduje Srbe". Ovakva podsjecanja u sadasnjoj Jugoslaviji uvijek se svode na stare teze o "vatikanskoj zavjeri", sto podrazumijeva i one iz proslosti sa jasnom porukom o kontinuitetu te "zavjere".

Mediji u Beogradu, kao u i drugim zemljama, uveliko su se bavili podmetnutim minama ispod mosta kojim je papa trebalo da prodje, ali bez naglasene zajedljivosti i ulazenja u to ko je to mogao da ucini.

Papina posjeta nije mogla da protekne bez srpsko-hrvatskih "zackoljica" na sirem planu. Tako su "Vecernje novosti" reagovale na izvjestaj Hrvatske radio televizije pred centralnu svecanost na stadionu Kosevo pod nazivom "Komentar mrznje". U osvrtu, izmedju ostalog, stoji da je HRT iskoristila priliku za "histericni izliv mrznje prema - razume se - Srbima" navodeci da se ponovo za rat u BiH okrivljuje iskljucivo jedna strana. U prepricavanju izvjestaja citiraju se oni dijelovi u kojima se govori kako su Srbi "i njihove cetnicke postrojbe" porusile i spalile na desetine katolickih crkava i samostana "precizno nabrajajuci mesta u kojima su unisteni katolicki sakralni objekti". Izvjestaj se karakterise kao "komentar mrznje prema celom jednom narodu" te da nije tacno da "su iz Bosne Srbi protjerali oko 200 tisuca katolika - vjernika" i da se precutkuje da je na stotine hiljada Srba protjerano iz Hrvatske i Bosanske Krajine. Citaocima se skrece paznja da se u izvjestaju ne spominju "nedavni napadi na katolicke i muslimanske verske objekte u Sarajevu, Tomislavgradu, Kraljevoj Sutjesci i Bugojnu" i to samo "zato sto u njima nisu ucestvovali Srbi".

Istovremeno, maksimalno su korisceni agencijski izvjestaji o pracenju Papine posjete u stranim medijima. Beogradska provladina "Politika" prenijela je, u Tanjugovoj verziji, komentare njemacke stampe pod naslovom: "Papa se uverio u hrvatsko-muslimanski raskol", pri cemu je citirana Krajisnikova izjava da "srpski narod pozdravlja svaku misiju dobre volje, mira i jednakosti". Drzavna televizija pratila je Papinu posjetu kao prilicno sporedan dogadjaj, dok su gledaoci Televizije "Braca Karic" mogli da saznaju mnoge pojedinosti zahvaljujuci emtiovanju izvjestaja CCN. Poslije zavrsetka posjete voditeljka emisija BK televizije "Ukrstene reci" porucila je gledaocima: "Ako razumete jezik kojim Papa govori - cestitamo. Postali ste poliglota, jer razumete novohratski i bosnjacki". No, to bi se moglo uvrstiti u neukusne i podrugljive "vrcave izlete".

Opsti je utisak da je Papina posjeta u Beogradu pracena sa mnogo manje naboja nego sto je to bio slucaj kada je ona jos od prije tri godine najavljivana. Da je ostvarena 1994.godine, sigurno je da bi poglavar Rimokatolicke crkve svrstan u najzesce neprijatelje pravoslavlja, kako je cesto pisano. Ovoga puta duhove je smirila cinjenica da se sa njim sastao Krajisnik i mitropolit dabrobosanski, Nikolaj. To sto je papa izrazio zelju da posjeti sadasnju Jugoslaviju u Beogradu ne zeli niko da komentarise. Utisak je da ni ovdasnjim aktuelnim vlastima vise nije stalo do dodje njegove posjete, nasuprot raspolozenju prije tri godine kada su Srbija i Crna Gora bile pod medjunarodnim sankcijama pa se mislilo da bi ta posjeta mogla da doprinese "otvaranju prozora u svijet". Taj prozor je, zahvaljujci mirovnom sporazumu u Dejtonu, poprilicno otskrinut tako da papina "pomoc" nije vise potrebna.

Ejub Stitkovac