SUDBINA SPOMENIKA NOB-a

Bronzani ranjenik na deponiji smeca

AIM, Livno, 15.04.1997 Svi znacajni datumi i dogadjaji iz cetvorogodisnjeg narodnooslobodilackog rata, od 1941. do 1945. na podrucju bivse Jugoslavije, vezani su za Bosnu i Hercegovinu. Ovdje je 29.11.1943. godine, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, utemeljena i proglasena Titova Jugoslavija. U malom bosanskohercegovackom gradicu Rudom, 22.12.1941, formirana je Prva proleterska udarna brigada sastavljena od Titovih partizana-antifasista. Sve velike ofenzive (Desant na Drvar, bitke na Kozari, Neretvi i Sutjesci) odigrale su se na tlu BiH.

Zbog vaznih povijesnih datuma i dogadjaja, komunisticke vlasti poslije Drugog svjetskog rata podigle su brojne spomenike diljem BiH, a u znak sjecanja na te sudbonosne dogadjaje i njihove istaknute protagoniste. Kad je rijec o memorijalnoj spomenickoj bastini, BiH je bila , bez sumnje, republika na cijem je teritoriju poslije drugog svjetskog rata postojalo najvise spomenika i memorijalnih centara u ex Jugoslaviji.

Danas, na podrucju Bosne i Hercegovine ima vrlo malo spomenika koji su podignuti u znak sjecanja na datume, dogadjaje i osobe iz NOB-a. Nacionalisticke strasti i vjetrovi rata ucinili su svoje. Nestala su komunisticka obiljezja, a na udaru nacionalno ostrascenih populista najprije su se nasli spomenici.

Na podrucju "Herceg-Bosne", poslije ovog rata, nije ostao citav ni jedan spomenik, memorijalni centar ili spomen- groblje Titovim partizanima. Gotovo svi su sruseni ili tesko osteceni pred sam rat ili tijekom rata, a ostala je tu i tamo samo poneka spomen-ploca, vise zbog slucajnosti nego zbog htijenja lokalnih opcinskih vlasti.

Jedno od najvecih i najljepsih partizanskih spomen-grobalja u bivsoj Jugoslaviji bilo je ono mostarsko. Na tom lokalitetu (u zapadnom dijelu grada) danas postoje samo tragovi ratnog uzasa i vandalskog odnosa prema svetinjama podignutim u spomen na oslobodioce Mostara i Hercegovine. U Mostaru su sruseni i svi spomenici podignuti poslije Drugog svjetskog rata u znak obiljezavanja vaznih dogadjaja ili u slavu zasluznim pojedincima iz NOB-a. Ista je stvar i u svim drugim opcinama "Herceg-Bosne", koje su u ratu bile pod kontrolom HVO-a. Danas u njima uopce nema spomenika iz NOB-a jer su sustavno i temeljito unistavani kao relikti "totalitarnog i nenarodnog komunistickog rezima".

Doduse, na podrucju Hercegovine bilo ih je znatno manje
nego na podrucju Bosne, ali svaki je grad imao barem jedan spomenik ili spomen-plocu posvecenu NOB-u. Na podrucju Hercegbosanskog kantona, koji cine opcine Tomislav Grad, Kupres, Livno, Glamoc, Bosansko Grahovo i Drvar, prije rata bilo je dosta spomenika i spomen-obiljezja iz NOB-a. Cim su na vlast dosle nacionalne stranke, spomenici i spomen- obiljezja postali su meta ekstremnih nacionalista koji su ih poceli rusiti i minirati. Na ovim prostorima jednonacionalna i jednostranacka vlast (HDZ) zdusno se prihvatila zadatka na uklanjanju komunistickih obiljezja, u prvom redu spomenika iz NOB-a.

U proljece 1992. bojovnici HVO-a eksplozivom su srusili najvredniji i najpoznatiji livanjski spomenik, monumentalno umjetnicko djelo; "Ranjenik", autorski rad znamenitog hrvatskog kipara Antuna Augustincica, izliven u bronzi, a koji se od 1950. godine nalazio u gradskom parku u samom centru Livna. Spomenik je prikazivao dvojicu partizana kako nose, drzeci ga ispod ruku, svog ranjenog suborca. Nakon strahovite poslijeponocne detonacije u predvecerje izbijanja rata na ovim prostorima, na mjestu nekadasnjeg spomenika ostao je samo oskrnavljeni mramorni postament, koji i danas svjedoci o onima koji to ucinise, a bronzani ostaci velikog spomenika zavrsili su na deponiji otpada ovdasnjeg komunalnog poduzeca.

Drugo po vaznosti spomen-obiljezje bila su poprsja trojice narodnih heroja NOR-a iz livanjskog kraja: Rade Sarica- Spanca (Hrvat), Mustafe Latifica /Musliman) i Vojina Zirojevica (Srbin). Bronzane biste Titovih suboraca i heroja NOB-a dugo su stajale u parku ispred zgrade Narodnog sveucilista, takodjer u samom centru grada. Nakon sto su, po dolasku na vlast HDZ, nebrojno puta rusene na tlo sa svojih kamenih postolja, pred sam rat su uklonjene i sada se nalaze u podrumu zgrade Narodnog sveucilista.

Livno je imalo i najljepse uredjeno Partizansko spomen- groblje na podrucju jugozapadne Bosne u kojem su lezali posmrtni ostaci nekoliko stotina boraca NOR-a s podrucja livanjske opcine - Srba, Hrvata i Muslimana. Dolaskom HDZ na vlast i pred sam rat u nekoliko navrata pokusano je eksplozivom srusiti veliki i teski betonski monolit koji se simbolicno uzdize ka nebu. Uzaludni su bili svi pokusaji rusitelja ovog spomenika. Armirana betonska konstrukcija je izdrazala sve njihove bombaske nasrtaje i sada stoji na svom mjestu, uz vidljive tragove ostecenja s donje strane gdje je vise puta postavljan eksploziv.

U Livnu vise nema ni spomen-ploce oslobodiocima grada 1944., na kojoj je bila ispisana zapovijed Vrhovnog komandanta NOV i POJ, marsala Tita: "Livno mora pasti!" Ploca je bila postavljena na procelju zgrade Skupstine opcine,ali je pocetkom rata razbijena, a njezini ostaci kasnije uklonjeni. Istu sudbinu dozivjela je i spomen-ploca podignuta u znak sjecanja na dan formiranja Prve vazduhoplovne baze NOV i POJ u Livnu. Kuca u kojoj je odrzana povijesna sjednica Vrhovnog staba nalazi se u centru grada, a ploca je razbijena i od nje nema vise ni traga.

Jedna spomen-ploca u ovom kraju je, ipak, prezivjela dolazak visestranacja i vjetrove rata. Rijec je o onoj postavljenoj na ogromnoj granitnoj stijeni na samom izvoru rijeke Bistrice, a postavljenoj u znak sjecanja na Ivana Gorana Kovacica i njegov boravak u Livnu za vrijeme Drugog svjetskog rata, gdje je zavrsio svoju poznato poemu "Jama".

Tridesetak kilometara od Livna u pravcu Banjaluke nalazi se Glamoc, u kojem je prije rata zivjelo oko 12.000 stanovnika, od cega 80 odsto Srba, 18 odsto Muslimana, 1,5 odsto Hrvata i 0,5 odsto "ostalih". Na Glamockom polju bilo je Partizansko spomen-groblje i Memorijalni muzej "Ivo Lola Ribar", podignut u spomen na ovog narodnog heroja koji je poginuo na Glamockom polju. Ispred memorijalnog kompleksa mladi ljudi iz cijele Jugoslavije svecano su primani u clanstvo SKJ i tu su dobijali svoje partijske knjizice. U ovom ratu potpuno je unisteno.

Na podrucju kupreske opcine postojao je veliki veliki spomenik oslobodiocima grada, ali je srusen kad su u Kupres usli Hrvatska vojska i HVO, u ljeto 1995.

U Bosanskom Grahovu, gdje je po popisu iz 1991. zivjelo 95,5 podsto Srba, danas nema nijednog sacuvanog spomenika, niti spomen-obiljezja koji je podignut poslije Drugog svjetskog rata.

U Drvaru (po popisu iz 1991. tu je zivjelo 97 odsto Srba) postojala je cuvena Titova pecina u kojoj se Tito krio za vrijeme njemackog desanta 1942., i koju je bila pretvorena u memorijalni muzej i turisticku atrakciju. Od ljeta 1995. nema vise ni ove pecine: unistili su je pripadnici Hrvatske vojske i HVO-a prilikom ulaska u Drvar. Istu sudbinu dozivjeli su i svi drugi spomenici u ovom kraju nakon sto je po Daytonskom sporazumu Drvar pripao Hrvatima.

I tako, ono sto nije unisteno u ratu, bezocno i bezdusno su dovrsili oni koji misle da svijet pocinje od njih, odnosno od vremena njihovog dolaska na vlast, prije sedam godina.

Spomenici su bezazlene slike proslih vremena, a vandalizmi nad njima su opasna, ruzna i tuzna svjedocanstva koja se pamte...

Nedzad VREBAC