UBISTVO GENERALA BADZE

Atentat u centru Beograda

Na sprovodu generala MUP Srbije Radovana Stojicic bili su svi koji su neka vlast u Srbiji - od Slobodana Milosevica do Zeljka Raznatovica Arkana. Istog dana, najveci dio prisutnih funkcionera okupio se na raskosnom jubileju "Jugopetrola" gdje im je Bajaga otpjevao: "Moji su drugovi zestoki momci, velikog srca i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca"

AIM, BEOGRAD,15. 4. 1997.

Prohladnog i vjetrovitog popodneva 12. aprila, okupila se u Aleji zasluznih gradjana na Novom groblju u Beogradu gotovo sva ovdasnja vlast. Predsjednik Srbije Slobodan Milosevic sa kcerkom Marijom i sinom Markom stajao je umorno i odsutno. Sef drzavne bezbjednosti MUP Srbije i zamjenik ministra unutrasnjih poslova Jovica Stanisic, povremeno nije mogao obuzdati suze isto kao ni Milorad Vucelic, smjenjeni generalni dirktor RTS i sef poslanicke grupe SPS koji se poput komete ponovo vraca u veliku politiku. Tu su, oborena pogleda, stajali jos i premijer vlade Srbije Mirko Marjanovic, predsjednik SR Jugoslavije Zoran Lilic, predsjednik republickog parlamenta Dragan Tomic, predsjednik Vijeca gradjana savezne skupstine Milomir Minic, sef savezne Uprave carina Mihalj Bracika Kertes, bivsi republicki i aktuelni federalni ministar unutrasnjih poslova Zoran Sokolovic... Od onih koji nemaju funkcije, a imaju moc, na Novom groblju bio je i Zeljko Raznatovic Arkan dj najpoznatiji srpski paravojni komadant, novopeceni biznismen, lice sa potjernica Interpola i suprug folk dive Cece.

Svi oni okupili su se na sprovodu Radovana Stojicica Badze, general pukovnika MUP Srbije, nacelnika za javnu bezbjednost, zamjenika i vrsioca duzioca republickog ministra unutrasnjih poslova. Njega je na klasicni mafijaski nacin likvidirao nepoznati ubojica. Konkretno: dok je Stojicic vecerao sa sinom i prijateljem carinikom u beogradskom restoranu "Mamma mia", utrcao je oko 0.30 sati 11. aprila covjek srednje visine sa maskom na licu, proderao se "svi na pod" i ispalio sedam metaka iz "heklera" u gornji dio ledja zrtve. Izlazeci, ubojica je jos opalio tri metka u izlog i potom se izgubio u noci. Ovakva ubojstva, koja su vec godinama zastitni znak beogradskog podzemlja, kriminolog dr Vladan Vasilijevic opisao je na sljedeci nacin: "profesionalni ubojica sa automatskim oruzjem na javnom mjestu, punom ljudi, nije mogao promasiti ili biti uhvacen, a zrtva nije imala sanse da prezivi, kao i da neko slucajno strada".

Orkestar na groblju izvodio je uobicajni repertoar u takvim prilikama. Nije jeftin cinizam ako se kaze da je komotno mogla biti odsvirana i najpoznatija melodija iz filma "Kum" Frensisa Forda Kopole. Ubijen je, naime jedan od najmocnijih ljudi u Srbiji. Kako rezim pociva na tri stuba policiji, drzavnim medijima i velikim sistemima a nema majcinog sina koji je u stanju povuci granicu izmedju njih, mnogim od okupljenih na Novom groblju moralo je biti hladno oko srca. Konacno, vecina njih se istog dana okupila na raskosnoj proslavi "Jugopetrorola" gdje ih je Momcilo Bajagic Bajaga raskravljivao pjesmom "Moji su drugovi zestoki momci, velikog srca i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca". Jasno je sada da je bilo tko u Srbiji moze zavrsiti kao general Stojicic. No, za razliku od Arkana koji je navikao i uveliko oguglao na sprovode svojih bliskih prijatelja i suradnika stradalih na slican nacin, za sve ostale, ovo je prvi slucaj od ruku placenog ubojice strada jedan od njih, jedan iz samog vrha vlasti.

    Zapravo, onaj tko je naredio Stoijcicevu likvidaciju,

pucao je zapravo predsjedniku Milosevicu ispred nogu i to u njegovom dvoristu. Ispaljeni rafali posebno odjekuju ako se prisjeti da je prije nesto vise od mjesec dana na isti profesionalni i hladnokrvni nacin ubijen Vlado Kovacevic "Tref"- poslovni partner i bliski prijatelj predsjednikovog sina Marka.

Izvrsioci oba zlocina profesionalne su ubojice iza kojih stoje isto tako profesionalni logisticki timovi. Onaj tko raspolaze svim tim ljudima, sa svim njihovim automobilima, tajnim stanovima i oruzijem, onaj tko im je naredio zlocin i platio ga, netko je sa mnogo para i netko tko iz tih ubojstava moze izvuci korist. I jos nesto: rijec o ljudima koji znaju da ce se na njih obrusiti kompletna javna i drzavna bezbjednost MUP sa svim ljudima i sredstvima kojim raspolazu, a ipak racunaju da ce se iz svega izvuci i ostati neotkriveni. Tko je toliko mocan u Srbiji, ako se izuzme sam njen predsjednik?

Dio odgovora predstavlja karijera ubijenog generala Stojicica. Zapoceo je kao pozornik u Tasmajdanskom parku gdje je zbog ceste primjene borilackih vjestina kojih je bio majstor, stekao nadimak "Badza". Zavrsavjuci uz rad DIF, postao je najprije zamjenik komandanta specijalnih policijskih jedinica, a potom i njihov komandant. Na toj funkciji se istakao u akciji slamanja strajka albanskih rudara u Starom Trgu. Potom, po izbijanju rata u Hrvatskoj, postao je komandant neceg sto se zvalo Teritorijalna obrana u i stocnoj Slavoniji, Barnji i zapadnom Sremu. Za njega se vezuje i akcija "izvlacenja"(citaj pljacke) dve hiljade "golfova" iz fabrike u Vogosci.

Danas, kad se govori kao o liku i djelu ljudi ubijenih na slican nacin kao i on, pojavljuju se svejdoci koji tvrde da je u tom regionu bio najvisa politicka, policijska i vojna vlast. Isti ti ce i reci i da je Onog Koga Treba prakticno iz sata u sat iz izvjesne kuce u Borovom selu izvjestavao o toku borbi u Vukovaru i svemu sto smatra da je neophodno poduzeti. Evidentno je da postoje fotografije koje Stojicica pokazuju sa glavnim protagonistima rata na tom podrucju poput Zeljka Raznatovica Arkana i slicnih. Konacno, tvrdi se i da je poluzaboravljeni Milan Milanovic, glavni potpisnik Erdutskog sporazuma, bio je jedan od vidjenijih adjutanata u njegovom stabu. Po povratku iz istocne Slavonije, Stojicic biva unapredjen u pomocnika ministra i nacelnika javne bezbjednosti-nekoliko mjesecikasnije, a nakon sto je Milosevica ispratio na aerodromu u Dejton, postao je prvi srpski policijski general pukovnik. Za to vrijeme kriminal u Srbiji naprosto je bu jao i granao se. Sve ono sto je ranije bilo nezamislivo kao likvidacije na javnim mjestima u sred bijela dana, postalo je svakodnevnica.

Ocitito za Stojicicevu napredovanje nisu bili primarni rezultati u proklamiranoj borbi protiv kriminala vec efikasnost u ocuvanju rezima i omogucavnje da isti funkcionira bez obzira na sredstva. U to ime, naoruzavali su se Srbi i angazirali parvojnici zapadno od Drine, zasticivan sverc konjukturnih roba za vrijeme sankcija i poslije njih, u drzavne sluzbe uzimani ljudi sa kriminalnim dosjeima , kreirani su monopoli u rukama ljudi iz vrha vlasti, kontrolirao biznis ulice i buvljaka... Konacno, u cijelom tom klupku isprepletenih interesa izgubila se jasna granica izmedju policajaca i kriminalaca, drzavnih institucija i mafijaskih klanova. Svako je istovremeno mogao biti i na jednoj i na drugoj strani.

Poznavoci prilika u tom svijetu, tvrde da je policijski vrh tu igrao ulogu zainteresiranog arbitra posto je pravni sistem suspendirao na neodredjeno vruijeme. Sada, nakon ubojstva generala Stojicica, ocito je da netko ciji su interesi toliko krupni odbio narecenu arbitrazu i napao sam vrh vlasti. Zlocinom koji je naredio taj je pokazao da u Srbiji postoje dva centra moci i sistema. Prvi, oficijelni, poznat svakom biracu i drugi, koji je nastao metastaziranjem prvog. Do sada su koegzistirali da bi u opcem rasulu dosli do toga da jedna raja a dva gospodra ne mogu postojati. Sve je postalo nesigurno, nitko vise siguran. Srbija kao da je utonula u svijet "Ludog Djoleta"- osmnaestogodisnjaka koji vise od mjesec dana krstari Beogradom, pljacka i puca po ljudima(jos nije uhapsen ni pronadjen) samo da bi se proslavio. Jer, kao sto malo tko vjeruje da ce ubojica generala Stojicica biti pronadjen, jos menje je sumnje da je moguce da je njegov naredbodavac sav tronut, po hladnom i vjetrovitom danu stajao negdje u Aleji zasluznih gradjana na Novom groblju u Beogradu 12. aprila.

Filip Svarm (AIM)