DRZAVNE GRANICE NISU I VJERSKE

Pred posjetu delegacije Islamske zajednice BiH Sandzaku

Organizaciono objedinjavanje Islamske zajednice na prostorima bivse Jugoslavije nije nemoguce u dogledno vrijeme, ali to ce sigurno izazvati ostru reakciju onih koji stalno podgrijavaju teme o "islamskoj zavjeri" na Balkanu

AIM, Beograd, 13. 4. 1997.

Prema potvrdjenim informacijama, delegacija Islamske zajednice BiH, na celu sa zamjenikom reis-ul-uleme, Ismetom efendijom Spahicem, posjetice u skorije vrijeme Mesihat (Starjesinstvo) Islamske zajednice Sandzaka. Do posjete je trebalo da dodje u januaru ove godine, ali je jugoslovensko Ministarstvo inostranih poslova, prema sarajevskim izvorima, sugerisalo je da se ona pomjeri zbog protesta i demonstracija u Srbiji. U svemu tome pomalo je cudno da u Ministarstvu vjera u Beogradu nemaju nikakvih informacija o posjeti, pri cemu treba imati u vidu da ovdasnja drzava ne priznaje Mesihat u Sandzaku, iako je on formiran, kao i Sabor, na osnovu izbornih rezultata unutar Islamske zajednice.

To ce biti prvi dolazak jedne takve delegacije na ovu stranu Drine od izbijanja krize i rata. Pripadnici islamske vjere, s kojima smo razgovarali, to vide kao dobar znak pa i mogucnost ponovnog organizacionog bar "labavog" objedinjavanja islamskih zajednica nastalih u novostvorenim drzavama. Po onome sto se moglo saznati, Islamska zajednica BiH ce ponuditi novu verziju svog Ustava po kome ce biti obuhvaceni svi prostori bivse Jugoslavije. To ce biti, na neki nacin, "kopija" organizacione seme Srpske pravoslavne i Rimokatolicke crkve za koje drzavne granice ne predstavljaju i crkvene granice. To kaze i episkop vranjanski, Pahomije, u slucaju spora sa Makedonskom pravoslavnom crkvom. Ako se ima u vidu taj vec uhodani kriterijum nema razloga da ga ne primijeni i Islamska zajednica na juznoslovenskim prostorima. Tako ce se stvoriti i neka vrsta ravnoteze. Jer, ako je vlastima u Srbiji, na primjer, stalo do toga da pravoslavci u Federaciji BiH i maju sva vjerska prava onda ta ista prava moraju obezbjediti pripadnicima islamske vjere u svojoj Republici.

U jedinstevnoj Islamskoj zajednici u bivsoj Jugoslaviji, uostalom, starjesinstva u tadasnjim federalnim jedinicima imala su veliki stepen samostalnosti i bile su vezane za "centralu" u Sarajevu kroz najvisa "savezna" vjerska tijela. Na drugoj strani, po rijecima pomenutog episkopa "svaka eparhija je na svoj nacin autokefalna i o mnogim stvarima odlucuje potpuno samostalno". Drugim rijecima, uporedbe se mogu praviti na vrlo opipljiv nacin.

Dolazak delegacije Islamske zajednice BiH u Sandzak, cini se, vezan je i za nagovjestaje potpune normalizacije odnosa Beograda i Sarajeva o cemu javno govore kompetentne politicke licnosti, sa jedne i druge strane. U tom smislu, ova posjeta, procjenjuju analiticari, ima i simbolicnu politicku pozadinu. Uz to, predsjednik Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, primio je u januaru mitropolita dabrobosnaskog, Nikolaja, kada je razgovarano, izmedju ostalog o njegovom povratku u Sarajevo. Ako se vec stalno govori o "reciprotitetu", neko od visokih politickih licnosti u Srbiji trebalo bi da primi i delegaciju Islamske zajednice BiH kako bi se bar nacela neka kljucna pitanja o polozaju pravoslavaca u Federaciji BiH i pripadnika islamske vjere u SRJ. Mozda bi ovdasnjoj drzavi olaksalo posao ako se ta vjerska zajednica, u novim uslovima, organizuje na slican nacin kako je to bilo prije razbijanja SFRJ.

Inace, jedinstvena Islamska zajednica na prostorima bivse Jugoslavije prestala je zvanicno da postoji tek 29.10.1994, kada je, u Istambulu, odrzan sastanak predstavnika islamskih zajednica u novostvorenim drzavama i donesena odluka o njenom organizacionom rasformiranju. U tom dokumentu stoji da islamske zajednice "koje su formirane kao samostalne na podrucju bivse Jugoslavije svoju legitimnost izvode iz seriatskih propisa i normativnih akata koja utvrdjuju zakonodavna tijela tih zajednica". Nabrajaju se islamske zajednice BiH, Kosova, Makedonije, Sandzaka, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Ne spominje se beogradsko Muftijstvo kao ni Odbor Islamske zajednice Novog Sada, odnosno Vojvodine iako djeluju samostalno. Jos prije raspada SFRJ beogradsko Muftijstvo se odvojilo od sarajevske "centrale", a glavni povod bio je izbor vrhovnog poglavara. Naime, muftija beogradski, Hamdija efendija Jusufspahic, smatrao se ostecenim time sto se nije pojavio na listi kandidata iznoseci kao glavni argument da su sve dotadasnje reis-ul-uleme bile iz Bosne tako da mu je vise nego smetalo sto je za vrhovnog poglavara izabran Jakub efendija Selimoski iz Makedonije.

Podsjecanja radi, na ovu duznost on je stupio u vrijeme veoma ozbiljnih previranja u Islamskoj zajednici i sukoba, kako je u medijima objasnjavano, "hercegovacke" i "bosnjacke" struje tako da je on bio najbolje rjesenje. Izmedju svih predlozenih kandidata dobio je najvise glasova tako da niko nije sumnjao u legalnost i legitimnost i zbora, ali su ostala licna nezadovoljstva pojedinih velikodstojnika. Nedavno je gospodin Selimoski osnovao zasebnu Islamsku zajednicu Makedonije, izjavivsi da ce ciniti sve da ponovo dodje do "jedinstvenog vjerskog organizovanja" pripadnika islamske vjere sa prostora bivse Jugoslavije. U Makedoniji postoji i druga Islamska zajednica na cijem je celu Sulejman efendija Redzepi, a njeni pripadnici su uglavnom Albanci.

U Crnoj Gori je prije dvije godine izabran reis (predsjednik), sto predstavlja novinu. Upotrijebljen je ovaj arapski izraz kako ni jezicki ta vjerska funkcija ne bi "mirisala" na politicku. Tada se oglasila i Komisija jugoslovenbske vlade za odnose sa vjerskim zajednicama proglasivsi to protivustavnim cinom. U saopstenju, od koga se na indirektan nacin ogradilo Ministarstvo vjera Crne Gore, izbor reisa okarakterisan je kao "pokusaj albanizacije slovenskog zivlja islamske veroispovesti", a to se na zloban nacin povezalo i sa pricama o mogucem postupnom otcjepljenju Crne Gore od jugoslovenske mini federacije, jer je prije toga formirana i samostalna Crnogorska pravoslavna crkva.

U svakom slucaju, dolazak delegacije Islamske zajednice BiH u Sandzak i pokusaj ponovnog organizacionog objedinjavanja pripadnika islamske vjere na prostorima nekadasnje jedinstvene drzave izazvace, bez sumnje, ostra reagovanja nacionalisticki nastrojenih politicara i analiticara u Srbiji. Dobar broj pripadnika islamske vjere strahuje da se ponovo ne podgrije stara tema o "islamskoj zavjeri" na Balkanu.

Ejub Stitkovac

(AIM)