CRKVA U PREDIZBORNOJ KAMPANJI

AIM, ZAGREB, 10.4.1997. Na misi u jednom zagrebackom naselju svecenik je pozdravio prisutnog ministra pravosudja i usput pozvao vjernike da mu kao "postenom covjeku" na izborima daju svoj glas. Isti se ministar drugom prilikom dao snimiti za primanja pricesti. Agitiranje svecenika za predstavnike vladajuce stranke nije izuzetak. Potpredsjednica Sabora bas je u vrijeme predizborne kampanje posjetila karmelicanke. U HDZ-ovim spotovima Tudjman se obilato rukuje s kardinalom Kuharicem i Svetim ocem, pa ispada da su Kaptol i Vatikan blagoslovili HDZ. Na svojevrsnom predizbornom mitingu u Medjugorju hrvatski predsjednik je to i izricito ustvrdio. Pohvalio se, vrlo proizvoljno, da je Papa za posjeta Zagrebu "dao punu podrsku nasoj politici". Tudjmanov je posjet Hercegovini trebao pokazati i njegovu bliskost s Crkvom. Grleci se s hercegovackim fratrima, predsjednik je Hrvatske demonstrirao visoki stupanj intimiziranja. Protiv izborne zloupotrebe Pape i kardinala sluzbena se Crkva nije bunila.

Odgovarajuci ovih dana na pitanje je li istina da nizi kler opet otvoreno zagovara HDZ, pomocni biskup zagrebacki Marko Culej samo je zanijekao da to ima veze s "generalnim stavom" Crkve. "Ako i dodje do nekog takvog slucaja, onda iza toga ne stoji Crkva, nego taj svecenik, pojedinac", rekao je. "Sve stranke zele Crkvu za sebe, ali Crkva se ne zeli uvlaciti u stranacku politiku, nego se bori za opce dobro", tvrdi Culej. Biskup, koji slovi kao jedan od kandidata za skoro Kuharicevo nasljedjivanje, podsjeca da je Crkva u posebnoj poruci pozvala vjernike da izadju na izbore, ali im nije zeljela reci za koga glasati, to je "ostavila njihovoj savjesti". Preporuceno im je da odgovorno i savjesno biraju politicki program, i ljude koji im se cine najboljim, a biskupima je, kazu, "stalo da budu izabrani kandidati koji ce se zauzimati za drustveni zivot u skladu s krscanskim poimanjem covjeka, obitelji, drustva, naroda i drzave".

Suprotno Culeju, u uskrsnjoj kolumni u tjedniku "Feral Tribune", svecenik i publicist Luka Vincetic tvrdi da Crkva sudjeluje u predizbornoj kampanji vladajuce stranke: "Uparadjeni crkveni velikodostojnici blagoslivljaju najcesce hrvatska Potemkinova sela u reziji hrvatske vlasti", pise Vincetic. Opceniti je dojam da je stav Crkve u najmanju ruku dvosmislen. Ispod nacelne neutralnosti biskupi i svecenici zapravo kriju navijanje za vladajuce. Takav dojam pojacava cinjenica da je Crkva u posljednje vrijeme sasvim otupila svoju socijalnu kritiku. Socijalno raslojavanje u Hrvatskoj, s jedne strane - socijalna bijeda, s druge strane - socijalna bezobzirnost, bila je, jedno vrijeme, glavna razdjelnica izmedju Kaptola i Predsjednickih dvora. Sada Crkva o tome suti.

Moze se razumjeti da postoje dva razloga za takvo, zapravo dvolicno ponasanje. Osim u socijalnim temama, crkveni se vrh dubinski slaze s Tudjmanovom politikom. U posljednje je vrijeme to posebno evidentno po, prakticno, tolerantnom odnosu hrvatskih biskupa prema etnickom inzinjeringu. Na primjer, predstavnici Crkve imali su u naseljavanju Kistanja znacajnu ulogu. U tom je mjestu do pada Krajine zivjelo uglavnom srpsko stanovnistvo, a sada u njihove kuce, kao kolonizatori, stizu Janjevci s Kosova. Svecenici i biskupi ohrabrivali su Janjevce na takav korak. Ljudi su oklijevali da udju u tudje kuce, nije zgodno, a nije ni sigurno. Crkva je organizirala posebnu "duhovnu pripravu" za veliku seobu i tom je prilikom zadarski nadbiskup Ivan Prendja rekao Janjevcima da je "preseljenje u Kistanje Bozja volja", da "dolaze na svoje", da "nasa drzava i oni koji su odgvorni znaju sto cine". "Ako i postoje neki nerijeseni problemi - oni ce se rjesavati medjudrzavnim ugovorima", uvjeravao je nadbiskup Prendja. Prakticnu otvorenost nekih biskupa prema projektu razmjene stanovnistva i prebijanju imovine raseljenika upuceni objasnjavaju njihovim uvjerenjem da povratak Srba krije opasnost od nove pobune i rata.

Drugi je razlog strah od povratka komunista. Crkva se boji da bi izbore mogla dobiti ljevica, odnosno SDP. Kako raste rejting te stranke u javnosti, tako je Crkva sve blize HDZ-u. Zapocinjuci javne litanije otvorenih agitiranja za vladajuce, umirovljeni nadbiskup Frane Franic trazit ce javno priznanje "da je cudesna Hrvatska vojska, pod vodstvom svoga vrhovnoga zapovjednika Franje Tudjmana, oslobodila nas hrvatski narod od komunisticke i srpske agresije". Franic je takodjer rekao kako se "ne moze dobiti moralna sigurnost da ce te neokomunisticke stranke, posebno SDP, postivati slobodu Crkve".

Mozda su najbolji primjer te navodne crkvene stranacke neutralnosti, ispod koje se zapravo krije grubo agitiranje za HDZ, izjave svecenika Ive Martinica, "najpoznatijeg katolickog propovjednika iz Dubrovnika". Isticuci da formalno nije clan ni jedne stranke, on kaze: "Bio sam i ostajem uz narod, uz njegove teznje i ceznje, koje najbolje i najdosljednije zastupa pokret kroz Hrvatsku demokratsku zajednicu. Po mome misljenju, to je jos uvijek najmasovniji povijesni pokret za obnovu i ucvrscenje samostalne i nezavisne Hrvatske". Nasuprot HDZ-u, ocjenjuje Martinic, "komunisti nas nemaju cime oduseviti, oni nas nemaju kamo odvesti". Iz njegovih se rijeci dade razabrati i zasto je Crkva odjednom zabacila socijalne teme. On kaze da ce HDZ znati u pravo vrijeme razvlastiti svoje nove bogatase, pa i "samu Crkvu, ako ona to postane". Tako je HDZ iz krila svecenstva dobio priznanje da je veci moralni autoritet od Crkve. Iz crkvenih su redova cak poceli dokazivati da je sloboda prije kruha, da se ljudi ne smiju dati zarobiti kruhom, dakle, socijalnim temama, da treba cuvati "slobodu". Sto ta sloboda podrazumijeva - to takvi propovjednici ne preciziraju, ali iz njihovih je izjava sasvim jasno zasto Crkvu vise ne boli socijalna nepravda.

Ima misljenje da bi Kaptol mogao ponoviti gresku poljske Crkve. Uplasena povratkom "crvenih", u toj je zemlji crkvena hijerarhija otvoreno pozvala na uskracivanje izborne podrske socijaldemokratima. Poljaci je nisu poslusali, pa je na izborima de facto izgubila i poljska Crkva. Luka Vincetic najavljuje da ce Katolicka crkva u Hrvatskoj morati odgovoriti kako je izdrzala "kusnju slobode, koja joj je padom komunistickog rezima gotovo darovana", zasto nije prepoznala domace farizeje, je li se oduprla zloupotrebama. Umjesto da se "udruzi sa svima cije su oci uprte u bolji svijet", u prvom redu radnicima, Crkva ne raspoznaje znakove vremena, pa Vincetic zakljucuje da ce novi svijet u Hrvatskoj nastajati bez nje.

JELENA LOVRIC