DROGA U "BERMUDSKOM TROUGLU"

AIM, Skopje, 09.04.1997

Kad je sredinom proslog mjeseca lider opozicione Liberalne partije Stojan Andov javno postavio pitanje sta se desava sa narkoticima koje zaplijeni policija i tako sugerisao mogucnost zloupotrebe policijskog plijena i njegovog ponovnog vracanja na trziste, ucinilo se da je u pitanju nova opoziciona ujdurma kojim se hoce jos vise oslabiti, razlicitim aferama druge vrste, ionako uzdrmana makedonska vlast. Kasnija novinarska istrazivanja, medjutim, mada nisu uspjela zadovoliti niti Andovljevu niti vlastitu radoznalost, ili upravo zato, samo su potvrdila da su sumnjicenja opozicionara i nisu potpuno besmislena.

I prilikom ovlasnog pregledanja ovdasnjih novina, u oci bezmalo pa svakodnevno padaju krupni i sitni naslovi o uspjesnim policijskim akcijama, posebno u pogranicnim gradovima, a u vezi sa presijecanjem nekog od puteva droge. Ovdje je nekako postao obicaj da se ti policijski uspjesi mjere visekilogramskim heroinskim pakovanjima, pa da je pravo cudo kako nekome ranije nije palo na pamet da se upita gde zapravo zavrsava taj silni plijen. Naravno, obicnom je covjeku najlakse zakluciti kako postoji neka uhodana procedura u kojoj se droga unistava ili reciklira u medicinske svrhe, ali pokazalo se kako uvijek i nije bas tako, mada je Makedonija obavezna medjunarodnim konvencijama da se pridrzava usvojene procedure.

Novinari skopskog nezavisnog "Dnevnika", jedne dozlaboga uporne novine kad su slicna istrazivanja u pitanju, krenuli su marsrutom koju bi trebalo da prodje "uhapsena" driga, ali su svoje istrazivanje zavrsili, tamo odakle su ga i poceli. Kratka rekonstrukcija izgleda ovako. Odgovorni u policiji tvrde kako se plijen zajedno sa urednom dokumentacijom predaje sudu na cuvanju do pravosnazne presude o njegovoj sudbini. U sudu, pak, priznaju da do njih stize dokumentacija, ali o drogi nista ne znaju. Prema ovdasnjim regulama, a poslije zavrsenog sudskog postupka, dakle kad se, po pravilu, izrekne mjera trajnog oduzimanja, "roba" bi trebalo da bude proslijedjena do kombinata "Alkaloid", inace najvece makedonske tvornice medikamenata i jedinog ovlastenog primaoca. Predstavnici ove tvornice izjavili su novinarima kako oni, doduse, povremeno dobiju odredjenu kolicinu droge od policije, suda ili carinarnice, ali da se radi o veoma malim kolicinama koje ni izdaleka ne odgovaraju stvarnom stanju.

Po svemu sudeci, droga se gubi negdje na putu izmedju policije i nadleznog suda, naravno pod uslovom da je na taj put uopste krenula. Makedonski sudovi, naime, do nedavno nisu imali ni vlastitu policiju koja bi ih stitila od nasrtaja, a kamo li organe koji bi se bavili prihvatom i skladiranjem "dokaznih materijala" u ovakvom obliku. Ove usluge je, normalno, oduvijek pruzala policija, pa je nekako normalno sto se, prilikom otvaranja ovoga neprijatnog problema, svi pogledi poceli okretati prema prvoj liniji odbrane od droge. Neki ovdasnji posmatraci vec duze vrijeme sumnjice neke ljude u policiji zbog pretjerane mrzovolje kada su u pitanju odlucujuci koraci za suzbijanje prijetece narko-ekspanzije. Bilo je cak i spekulacija kako se upravo iz nekih policijskih krugova putevi droge usmjeravaju zavisno od etnicke pripadnosti eventualnih konzumenata, ali te su konstrukcije vjerovatno proizvod naglasene osjetljivosti na medjunacionalnom planu. Interpretatori hipoteze o dirigovanom vracanju droge iz policijskih skladista na gladno makedonsko trziste, uspjeli su cak pribaviti svjedocenja nekolicine "djankija" koji su se spremni zakleli ("na spric") da su povremeno kupovali "doze" od policajaca. Ali, ovdje se ipak radi o svjedocima sumnjivog integriteta.

Svakako najzesca optuzba na racun makedonske policije stigla je iz privatnog nedeljnika "Fokus" koji je do sada pokazao najvise entuzijazma u biljezenju policijskih propusta. Elem, "Fokus" je objelodanio kako su na tursko-bugarskoj granici uhapsena dvojica makedonskih policijskih sluzbenika, od kojih je jedan glavom i bradom nacelnik odelenja za suzbijanje narkomanije. Ovi su, navodno, pokusali u Turskoj prenijeti 50 kilograma kiseline koja se koristi prilikom proizvodnje heroina. Novinari ostavljaju mogucnost kako su makedonski "dji-meni" ovako pokusali, u saradnji sa nekim turskim kolegama, uci u dilersku mrezu vec na samom njenom pocetku, ali isto tako sugerisu mogucnost kako su u pravu oni grcki izvori koji povremeno plasiraju pricu o umijesanosti makedonske drzave u narko-biznis.

U Makedoniji je, inace, nedavno odrzan jedan veliki medjunarodni skup o narkomaniji na kome je konstatovano da ova opasna pojava u drzavi dobiva epidemijske razmjere. Prema podacima koji se uzimaju kao zvanicni, mada veliki broj ljudi koji se, iz ovih ili onih razloga, bave narko-fenomenima, sumnjicavo klimaju glavom, ovdje je registrovano oko 10.000 narkomana, a jedna trecina njih su heroinski ovisnici. Neke procjene govore kako je medju 100.000 gradjana Makedonije gotovo pa 150 onih koji, da bi mogli "normalno" funkcionisati, upotrebljavaju spric ili smrcu "bijeli prah". Makedonska vlada formirala je nedavno jedan "krizni stab" za borbu protiv pocasti zvane droga. Radi se o Medjuresorskoj komisiji za borbu protiv nedozvoljene proizvodnje, trgovine i zloupotrebe droge u kojoj su angazovani strucnjaci iz ministarstva za unutrasnje i spoljne poslove, zdravstva i poljoprivrede, te predstavnici nekoliko drugih drzavnih institucija, prije svega iz oblasti obrazovanja i socijalne zastite. Mada ovo kompetentno tijelo ima vlastiti program rada i prioritetne zadatke, cuju se procjene kako bi najsvrishodnije bilo da najprije provjere sta se stvarno desava sa paketima narkotika koji se svakodnevno nadju u policijskim rukama, a o kojima se u Makedoniji toliko prica.

Pise:

BUDO VUKOBRAT