Berkovici (zapadna Hercegovina) nakon rata

Mora se zivjet pajdo

podnaslov: Na velikoj auto - pijaci u Berkovi}ima kod Stoca na "nicijoj zemlji" - Hrvati dovoze i prodaju, a Srbi i Crnogorci kupuju. Niko ne prica o ratu

Tekst: Tokom cetvorogodisnjeg rata i razranja na tlu BiH, ama bas nista nije nagovjestavalo da bi Berkovici, nadomak Stoca, mogli postati mjesto svojevrstnog poratnog pomirenja i sastanka, beznadezno sukobljenih komsija - hercegovackih Srba i Hrvata. Danas, dvije godine nakon sto je umuklo oruzje, na dijelu puta Bileca- Stolac u Berkovicima u kanjonu rjecice Bregave - koju je mnogo volio poznati pjesnik Stocanin Mak Dizdar - svake nedjelje srijecu se dvije kilometarski duge kolone vozila. Od Bilece stizu Bilecani, Gacani, Trebinjci i Crnogorci, a iz suprotnog pravca, od Stoca, automobili i trgovci iz Mostara, Gruda, Capljine, Ljubuskog, Sirokog Brijega, pa cak i iz Splita i Zadra.

Berkovici su najcudnija i sigurno najveca pijaca automobila na Balkanu, a i malo dalje. Hrvati prodaju, a hercegovacki Srbi i osobito Crnogorci kupuju. Koji kilometar iza Bilece putem prema Gacku, odvaja se uska hrapava cesta prema Berkovicima u kojima sada zive samo Srbi. S lijeve strane od puta proteze se nekada do pedlja obradjeno Fatnicko polje. Zaraslo je u korov i dracu, a na obodima garavi zidovi zapaljenih i porusenih kuca. "To su bili muslimanski domovi"- nekako odsutno kazuje Bilecanin Mirko, nas saputnik, koji ne zeli da mu se i prezime nadje u novinama. "I ja sam bio u ratu, ma bolje da nisam. To je bila velika glupost" - kaze. Sada, bez posla, nosi sir na pijacu i osmatra limuzine. "A, da kupim? Otkud, bolan, mi smo ti teska sirotinja".

Neugodnu tisinu naglo prekida glasna muzika od koje sve unaokolo jeci. Buka vozila, trubljene... Nekoliko hiljada automobila i dvostruko vise ljudi; sklepane barake, miris cevapa, suvog mesa, hercegovackog tvrdog sira "iz mjesine", niksicko i karlovacko pivo, Dojc - marke, kune, dinari, a iz birtija u glas Miso Kovac i Dragana Mirkovic.

"Ja ili moj brat" - prica Zdenko, mladic iz Gruda - "svakih petnaestak dana idemo u Njemacku i kupujemo po neki polovni auto. U nas je uvozna carina svega 1 odsto; zaradimo i mi a i nase musterije Crnogorci su zadovoljni. Samo nek potraje".

"Pijaca je za nase pomirenje ucinila vise nego Ujedinjene nacije" - objasnjava koscati Hrvat iz okoline Ljubuskog. Na celu mu je pimjetno udubljenje od gelera. Oslonjen na "opela" benzinaca, glasno se, objesenjacki, smije: "Mora se zivjet jebo ga ti - jel' tako pajdo?"

Niko ne govori o minulim ratnim danima. Nemaju ljudi vremena. Samo se otvaraju haube, turiraju motori, cjenka i pogadja uz obavezno - a da nije ukraden? Suste marke, a najvise posla ipak ima domisljati advokat iz Trebinja koji se specijalizovao za ekspresni prevod vozila. Da sve bude po zakonu.

Tako satima pulsira krkljanac ljudi i vozila, bez nervoze i nesporazuma. Niko nikog krivo da pogleda. Jedino u Berkovicima, na velikoj pijaci, nema hercegovackih Muslimana. Po selima u okolini ostale su rusevine njihovih kuca; prelomljeni minareti i groblja, ciji nisani vire iz naraslog trnja. "Ni u Stolac im ne daju" - objasnjava nas sagovornik iz Bilece. "Ni u Capljini ih nema" dodaje, odbijajuci guste dimove. "Ni vi ih ne pustate"- kazem mu. "Ni mi"- slijeze ramenima.

Niko, tamo, sa sigurnoscu ne moze da razjasni kako je, i s cijom dozvolom, nikla pijaca u Berkovicima, ali su svi saglasni da je potrebna, da je dosla kao melem na tesku ratnu ranu. Obnovljena su mnoga stara prijateljstva, i ortakluci. Srpska omladina iz Berkovica i okoline, uz precutnu saglasnost svih tamosnjih vlasti, sve zesce, kazu, uvece slusa muziku u stolackim kaficima. Hrvati, opet, gotovo nesmetano, prelaze na srpsku stranu.

Miris baruta, na ohladjenoj granici izmedju hercegovackih Srba i Hrvata zamijenio je miris benzina. Zivot je, naglo, izronio iz godina gnjeva i rusilastva i bar, za sada, uhvatio najcvrsce korijenje na takozvanoj "nicijoj teritoriji", ali opet na hercegovackoj zemlji i medju Hercegovcima. Muslimana, koji su takodje vjekovima bili tu, sada nema. "Zelim bar jos malo da se nadam da ce vrijeme rane da izljeci"- odlijeze Miso Kovac iz velikog kasetofona. "Os, jedno Karlovacko, da probas". Daj jedno.

Radovan Miljanic AIM Podgorica