KUNDERA SE VRATIO U SLOVENIJU

Ljubljana Apr 6, 1997

Slovenija u sve vecoj izolaciji

Ljubljana, 5.4.1997

Naredni dan (posle prvog aprila) sve prvoaprilske sale bile su demantovane, objasnjene, oprostene : da je Drnovsek predao predsjedavanje vlade koalicionom partneru , Marjanu Podobniku , predsjedniku Narodne stranke , da su speleolozi u podzemnom sistemu Skocjanske jame pronasli dzinovskog proteusa ( covjekovu ribicu , ma sta ribicu , kita !), dugogo preko sest metara , zbog cega je "konkurencija " iz Postojnske jame nacisto posandrcala , pa pocela govoriti da je to zbog toga sto je voda u Skocjanu radioaktivna , pa opasna i za turiste . Sve je to, naravno , spadalo u vec tradicionalni obicaj onih koji informisu, da u svoje medije " proture " poneku (ne)slanu salu konzumentima svojih informacija, pa im narednog dana objasne da se uistinu radi o sali .

Slovenija i NATO

Za neke , na primjer one u Mariboru , gdje je 20 odsto ljudi nezaposlenih , to vise lici na dozivljaje glavnog junaka Kunderinog romana " Sala " . Tako je malo ko od citalaca , slusalaca i gledalaca kao salu shvatio vijest da je Slovenija ponudila svoje policajce u sastav medjunarodnih policijskih (nenaoruzanih ) snaga koje bi u Albaniji stitile transporte i skladista humanitarne pomoci . Redakcijama su pocele telefonirati i pisati zabrinute mame i poneki tata da to nije cijena koju su njihovi sinovi i oni licno spremni platiti za ulazak Slovenije u Evropsku uniju . Na srecu , po ministre i vladu , izgleda da ponuda nece biti prihvacena , iako su svi tvrdili da bi se radilo samo o savjetnicima , a ne o operativcima , odnosno djecacima koji se srecu na ulici . Jos nikakvih reakcija nema na upravo objavljenu vijest ( i to iz sjedista Evropske unije , ne iz Ljubljane ) , da ce jedinica Slovenske vojske (u sastavu austrijskog bataljona) ucestvovati u mirovnim snagama koje ce u BiH naslijediti snage NATO -a. U Ljubljani je bio pre nekoliko dana u gostima novi komandant snaga NATO u Evropi , general Joulwan , i to na razgovorima o prosirenju NATO-a , ulasku Slovenije u NATO i njenom ucescu u ovoj mirovnoj akciji . To vec lici na Kunderinu "Salu ". Novinari vec pisu o tome koliko ubijenih je bilo u mirovnoj akciji u BiH medju francuskim legionarima , najobucenijim vojnicima na svijetu. Svi , potpuno objektivno prihvataju tezu da je Americi dosta uvodjenja reda i demokracije u Evropi, jer je stara dama potpuno jasno dokazala da to sama ne zna, ne moze i , najcesce nece , dok ne postane prekasno, a onda u pomoc zove Ameriku, sto se pokazalo i 1914. i 1939. i u Bosni i, danas u Albaniji . Sve veci protisak katolicke crkve

Upravo zbog toga su glavni ciljevi spoljne politike u Sloveniji ostali nepromjenjeni - ulazak u EU i NATO. Promijenili su se unutrasnjepoliticki odnosi snaga zbog balansa izmedju dvije najvece parlamentarne stranke ( istovremeno i koalicione partnerke u vladi), Drnovsekove Liberalne demokracije i Podobnikove Narodne stranke. Time se politicki centar Slovenije pomjerio udesno . Narodnjaci ne skrivaju da uzivaju snaznu podrsku crkve. Crkva je zbog izbornog kraha Peterleovih demokrscana i Jansinih socijaldemokrata , na koje je dugo tipovala , jednostavno presedlala narodnjacima , koji imaju iza sebe ipodrsku seoskog lobija . " Kvaka " je upravo u tome - Slovenija (slicno kao i austrijski seljaci),proizvodi vjerovatno najskuplju hranu u Evropi. Zbog toga ce slovenacki seljak i njegovi politicki predstavnici i te kako uslovljavati ulazak Slovenije u Evropsku uniju uvodjenjem zastitnih carina na uvezenu hranu ,da bi zadrzali steceni monopolni polozaj. A na slovenackom selu zivi dvije trecine Slovenaca, tako da raste i broj "evroskeptika" . Politicki pomak udesno, to potvrdjuju i upravo objavljene analize briselskih "evrokrata", potvrdjuju da je i na ekonomskom planu Slovenija izgubila korak, kako u odnosu na druge potencijalne kandidate , tako u odnosu na vlastiti razvoj u poslednjih nekoliko godina . Zastoj do koga je doslo u toku posljednjih pola godine nije nenadoknadiv, jer nije velik, ali da se nadoknadi moraju se razrijesiti politicki i ideoloski sporovi koji ponovno dobijaju na intenzitetu i prijete da marginaliziraju evropske i NATO-vske pretenzije Slovenije. Ponovno, i to od strane najvisih drzavnih tuzilaskih organa zahtjeva se pravna rehabilitacija biskupa Rozmana, fasistickog kolaboracioniste, ciju pravnu rehabilitaciju zahtjeva generalni drzavni tuzilac Drobnic, koji je, takodje , bio pripadnik kvislinskih vojnih formacija u Sloveniji. Kada je sud na petnaestak strana presude i obrazlozenja odbio da obnovi proces biskupu Rozmanu, jer nema nikakvih novih pravnih dokaza koji bi ponistili prvobitnu presudu, generalni drzavni tuzilac je javno izjavio da je obrazlozenje napisano rijecnikom koji je gori od rjecnika koji se koristio u "komunistickim sudovima", odnosno, na brizljivo izabranu pravnu formulaciju nije odgovorio jezikom prava, nego jezikom ideologije. Tako je prekinut, pitanje je da li i zaustavljen pokusaj da se rehabilitiraju pripadnici belogardistickih i domobranskih formacija u Sloveniji, odnosno pravno izjednacavanje boraca protiv fasizma i onih protiv kojih su se borili, a koji su nedvosmisleno bili na strani onih koji nisu unistavali samo Sloveniju i Slovence , nego sve ljude koji su samo malo bili drugaciji , bilo gdje da su zivjeli.

Sve veca izolacija

Desnici u Sloveniji, uz sve jacu podrsku crkve, nije stalo do ukljucenja u sire evropske politicke i ekonomske integracije, iako, to ne izgovara glasno , ali stalno pronalazi nove nacine za usporavanje ovog procesa , bilo kroz zahtjeve za mijenjanje zakona o denacionalizaciji , postavljanje crkve za , u svakom pogledu , partnera drzavi, sto je ustavno nemoguce, itd. S druge strane , svaki oblik privredne, prometne saradnje sa novonastalim drzavama na Balkanu, desnica proglasava za " obnovu komunizma " i " jugonostalgiju ". Tako se Slovenija dvostruko izolira - od drzava koje su vec u EU i sa kojima Slovenija ostvaruje skoro 80 odsto spoljnotrgovinske razmjene, ali i od potencijalnog trzista juzno od nje. Ti pokusaji su za sada doduse neuspjesni, ali je pitanje da li ce Drnovsekova vlada i odnos snaga u parlamentu imati dovoljno daha da se efikasno odupiru novoj ofanzivi desnice. Kundera se ipak vratio u Sloveniju.

Zoran Odic, AIM